Kad vidite male restorane i kojima se ljudi sluze stapicima...

Danas smo dragi i ja bili tamo na rucku i pritom uvjezbavali jesti sa stapicima i super nam je islo.

Cak smo i rizu jeli stapicima i puno je lakse nego sto sam mislila.

O nasem proslom susretu ona je pisala na svom blogu Ovo je prvi put da je Adrian pokusao jesti sushi i odmah je uzeo stapice u ruke uceci od nas koji u stvari nemamo vezu s vezom kako se jede stapicima.

pa nije bitno koliko si pametan.... sjetih se one stare Lako je bit sin Svetac ako ti je Bog otac..... nisam vjerovala u to sve do ove nase Hrvatske demokracije i HDZ-a..... sad je sve moguce kao da postoje vile sa carobnim stapicima.....?????? na kojima pise HDZ-e

ali ti ces mi reci da posto kinezi jedu sa stapicima to nema veze sa ateizmom tj koji kua nisam spomenuo tu jako vaznu cinjenicu o stapicima a ja se naivno vatam ateizma i politickom a ne ateistickom idejom kineskih vlasti da je religija zlo koje ubija kroz indoktrinaciju samostanima i bibliotekama

Kod mene je ovako... ja pokusavam da se koristim onako kako je to zamisljeno dakle nekada noz i vilica, nekada rukama a nekada stapicima.

Uzima se komad po komad (stapicima) i umace u dodatke i jede.

2006.01.21. nego, htjela bih vam danas ispricati jednu pricu. mjesto je shanghai, podzemni putevi nadzemnog grada. i ja u metrou, kasno navecer, brojim stanice, jedino tako cu uspjeti izaci na povrsinu. pronalazim izlaz, preskacem preko zeljeznih sipki jer kartica koju sam kupila na ulazu vise ne funkcionira. ulazim u metropolis. cudno je koliko taj grad moze biti mracan uz toliko svjetla. ali ne marim, zelim doci do jednog irskog puba negdje u srcu grada, o ` mailleys ili tako nekako. idem tamo jer sam nanjusila letace. znate ono kojaleti, e to dolazi od moje zapostavljene strasti koja se zove paragliding. s tugom se prisjecam kakvu sam sudbinu namjenila svojoj staroj ptici u hrvatskoj. prije nego sam otisla predala sam je u ruke prijatelju letacu, da ju malo provoza po triblju i onda utopi za saku kuna... sramim se, no ipak, ptica treba letjeti... da se vratim u pricu.. u pubu, topla atmosfera, vatrica, drvo, upravo sam zakoracila u neku primorsku konobu. ali ovdje, okupljeni oko vatre, sjede shanghaijski forinersi. vidim im na licima da imaju veze sa vjetrom i zrakom. ozareni, razmahani, prepricavaju dobro znane mi price. prilazim i suprotno svim svojim starim nacinima, sjedam medju njih. ja sam kristina, dolazim iz hrvatske, letjela sam nekad, zeljela bih opet, a tko ste vi? i tako ide prica. u tom cudnom gradu koji ne lici ni na koji drugi, gradu u kojem se ispreplicu mnogi svjetovi, zajednice unutar zajednica sa skoro nepropusnim membranama. mnogi stranci dolaze u shanghai zaraditi novce, rade u velikim tvrtkama, zive u iznajmljenim vilama, imaju svoje sofere, ne govore kineski jer nemaju vremena, smatraju da bi kinezi trebali nauciti jezik kojim govori cijeli svijet. a kinezi uce, uce brzo. ekipica oko vatre dio je tog importiranog svijeta, planiraju letenje na baliju, jedrenje u oceanskim termikama, pricaju o cijeni, a ja mrznem pri samoj pomisli na pare. tisuce padaju po drvenom stolu, hoces s nama, to je totalno fun, nakon letenja trcanje po pjescanim plazama, sol u kosi da, da, mogla bih, samo, znate ja sam siromasni student, ne brijem na vizitke i stranu klopu. uzivam u kineskom nacinu, grijem se tjelesnom aktivnoscu i niskokaloricnom hranom, tu i tamo koji povrtni baozi, riza, jabuke, u ducanu zaobilazim policu sa uvoznim proizvodima, tako je lako zgrijesiti s jednim briem ili svicarskom cokoladicom, no ipak suzdrzavam se. jeftinije je, mislim, hm, zdravije. no, te veceri, razveselila sam svoje zelucane sokove jednim finim blagovanjem, zahvaljujuci letacu markusu, njemackom shanghajcu koji zbog svoje visoke pozicije u shanghaijskom biznissvijetu redovito probavlja fine putrice i sireve iz starog svijeta. navalila sam tako na pravi integralni kruh, ne na slatkastu spuzvicu koju kinezi nazivaju kruhom, i naravno potamanila cijeli cheddar. aahhh, fly fly shanghai cheddar... i tako su me opet navukli na jedrenje, veliko i zamamno je nebo nadamnom. jedino, kazu, pripazi na kineze u zraku, znaju biti malo ludi... o, da, cini se da vecina kineskih sofera i pilota gleda previse hongkongskih filmova u djetinjstvu, a u kombinaciji sa slatkastom spuzvicom i pilecim nokticima u medu koje grickaju danonocno, mogu zamisliti cemu to vodi... no svejedno, iz shanghaija sam kineskom zracnom flotom odletjela u yangshuo, mali intiman gradic koji se ugurao medju nevjerojatno uzdignuta brda. grad je omiljeno sastajaliste hajkera, penjaca i otkacenih faca u potrazi za zabavom. i opet stranci, ali svaki uz sebe drzi i jednu nasmijesenu kineskinju. zanimljivo mi je slusati te price, ljubavne price o hrabrim pokusajima stapanja nestopivog. jer, iskreno, ovdje nitko nikog ne kuzi. ali, opet, vrazja je ta ljudska priroda, uvijek nas privlaci taj stranac u nama. a stranac u meni postaje mi sve blizi, miliji. trenutno me uci kako se kretati, povezati dijelove, opustiti, utonuti. skok fajin fansong wush penglujian uh ha izravnaj, spusti, propusti kroz sebe, osjeti, oblikuj, ne fusaj, ne glumi, zagrizi, progutaj, feeeell itt,.. danas smo uciteljica moja dugokosa i ja otisle do rijeke. ucila me preuzimanju kontrole, a rijeka je tekla pored nas. jela sam ribu danas, prvi puta u kini. jedem kao i oni, sa stapicima, odvajam koscice al ruka mi stalno bjezi. oce zgrabit to meso, naviknuta je umastit prste, prisjecam se toga.. gradele, sol, ulje od masline, prsti, usta, more do zglobova. svjetionik na dragom mi otoku. umjesto toga, hot pot koji stalno vrije na sredini stola. hrana svuda po stolu, dvije sitne kineskinje i ja, a hrane za tridesetoro. sve se baca u to vrijuce grotlo, sa zaljenjem gledam u frisku zelenu salatu, mozda uspijem ugrabiti komadic prije nego zavrsi u vodi.. prokrijumcarila sam komadic kapulice, spasila ga i zahvalno je zapucketao u ustima. no mei me upozorava, skuzila me, nije dobro jesti sirovo... zasto? nema odgovora, nije dobro... ok, zvacem raskvasenu salatu, ceznutljivo odustajanje... zar i to moram predati? hhhhrrgh,............., huh, taiji, bez otpora, pusti. i to, judi moji, ode danas i to... sorry, danas bez slike, ne daju.... al zamislite ju, moju staru pticu krpicu, zelenu, u zraku, nad tribaljskim jezerom, zelenim, sa suncem iznad i stablima ispod, leti leti leti kojaleti doletila je i slikica, uzivaj k

Tesko prihvacajuci cinjenicu o sutrasnjoj 22 satnoj voznji u autobusu do Cusca, u Chifi (ime za kineski restoran u Juznoj) uz dobru klopu boreci se sa stapicima ugasismo se u zamoru restorana i latino ritmova koji su dolazili sa ulice

u 5 manje 10 dakle cilih 70 minuti do utakmice njih 6 jadnika sa nekin vilicama i stapicima badaju po lokvama, a moj paladino i brbicu di su van ljudi za ovakve izvanredne situacije, zasto niste angazirali vatrogasce koji su tu na stadionu, yebe se vas za 25.000 ljudi na stadionu, ko ce sad ljudima vratit karte, benzine,....

ma nebi bas nis ni rekla da te ko sta pito, i jest da je forum da se komentira al fakat kaj se turas tu kad nemas nis lijepo za rec, ajd da si platila tu veceru sa slike pun kufer love pa ti se nije svidila i nisi je mogla pojest kak ti se gadilo. bolje se ti vrati svom zeleu, bobi stapicima i splacinama iz bolnice.

Shot at 2007 - 07 - 05 Svoju najmanju sam redovno gubila.. Sada kad su gotovo sve igracke iz mojeg djetinjstva ispoklanjane po obitelji i najmladjim clanovima,.. sada mogu opet imati svoje babuske ali ovog puta iz kineskog shopa koji medju svim onim mirisnim stapicima, drangulijama, kicem i plastikom, ima i babuske koje nosim kuci..

Tko god da je ili nije nesto stvorio, razlicita rjesenja i ideje jesti zlicom ili stapicima su ljudske.

Rolice se jedu tako da se umacu u sojin umak u malim posudicama, a mogu se jesti stapicima ili bez njih (u Japanu je dopusteno oboje).

luda sam za mirisnim svijecama... stapicima.... morat cu potraziti ove u osijeku... ako nista, zagreb... gunduliceva:)

Ali na zalost nismo jeli sa prstima nego sa stapicima.

Svaku kuglicu spljostiti a potom stapicima uzeti malo sezamove paste i poloziti u sredinu i preko nje preklopiti tijesto te oblikovati vrlo pazljivo u lopticu.

Tko stapicima ne barata vjesto neka slobodno uzme pastu zlicicom ili nozem.

Danas sam jako napredovala u zivotu jer sam napokon naucila jesti stapicima.

Ja sam rekla da nam je bivsa pedijatrica rekla da ne cistitimo usi, na sto je ona rekla da se usi trebaju cistiti ali ne stapicima.

Moze li teorija evolucije da objasni kako to organizmi znaju da bi trebalo da naprave jedan fenomenalan opticki sistem sa stapicima i cepicima kao sto je oko?

Jedino sto su uspeli da pronadju bio je restoran koji sluzi kinesku hranu na americki nacin, i gde se umesto stapicima jede viljuskom i kasikom (ako krenete u Kinu, za svaki slucaj u torbi ponesite svoje stapice). Nakon obroka krenuli su da uhvate taksi.

Jela sam stapicima, prvi put u zivotu, svojm naucenim manirama, kako da jedem sa zlicom.

Osim, naravno, stapica, u koje sam se iz suba zaljubio, ne postoji institucija dostojanstvenog vlastitog tanjura s vlastitim (dostojanstvenim?) jelom, vec svatko ima svoju (nedostojanstvenu?) zdjelicu s rizom (jel, umjesto kruha), a na sredinu stola se natrpaju tanjuri, zdjele i lonci s raznim jelima i odatle se hrana direktno uzima stapicima.

Nastavila je stapicima nabadati nesto nalik na vlastiti rucak

Zamislite, na primjer, da moj bento (ovaj isti u mom cekeru koji cu uskoro opustositi stapicima) nije bio prodan do krajnjeg roka konzumacije, tj. 20:09 sati.

Navodno je dobivao oko 2 promila zeljeza na inace cistim ugljikovim stapicima u okolini posve lisenoj zeljeza prije pocetka eksperimenta

A bas sam se naucila sluziti stapicima

Krupni komadici hrane hvataju se stapicima, a tekucina iz zdjelice jednostavno se popije - ili jos bolje, posrce