Na primjedbu da se rasprava može ograničiti samo na intelektualce, rekao je da valja osmisliti sustavno i metodološko promišljanje radi nacional-popularnog ateizma koji se katkada, poput Odifreddija, Humphreya, Hitchensa i Dawkinsa, ruga s vjerom, naročito kršćanskom, kao da je riječ o nekom pronalasku intelektualnog starijeg kamenog doba.