Kad vec izmramorirah citav kolac (mramorni kolac, jelte) cik-cak i dijagonalno, momentalno padoh u afan jer se sjetih da ne stavih prasak za pecivo.

No, pametnica kakva vec jesam stavih ono brasno bez.

I kao sjetih se, aha, moram stavih prasak posebno.

A ja ne budi lijen podignem to medište kao četvrti nastavak a iznad plodišta stavih novo medište sa izgrađenim saćem.

Ova kitica koju stavih mi je najdraža, sviđa mi se zadnji stih jer je tako iskren.

" Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka, " veli Jahve. " (Iz 59:20 - 21; usp. tak.

Stavih da se sa prostranstava Interneta skida dvanaesta epizoda serije Heroes, a na televizoru pogledah novi nastavak Zabranjene ljubavi.

Stavih salvetu pred sebe, imaginarno zgrabih viljusku i noz (za potrebe dramaticnog efekta) i udri.

Sve mi se u glavi pomiješalo te stavih ruku na Perino rame, čvrsto ga stisnem i velim:« Stari, kaj bu, bu.

Ja stavih nove fotografije, a Ti ne vidje

Kao ulje na zeravicu stavih i kutiju i upaljac na stol.

Dear (skoro stavih d na kraj ove prve riječi novog odlomka) Božena se vratila iz Slovenia i poklonila mi kewl kikaru za čaj na kojoj je nacrtan apeno pa skroz ćelav čombo (preskočit ću zlonamjernu i ne tako suptilnu poruku) kojemu poviše ćele piše: Življenje je darilo

I ne znam šta mi bi, stavih CD na kojem je naljepljen label s pozadinom Taličnog Toma iliti Lucky Lukea na kojem piše MP3 CD 2 Jimi.

Stavih vam Amen jer ste suvišnost u mojim očima.

Mi smo zapeli sa grupom od 15 - ak Koreanaca koji su vukli jedno 50 - ak komada razne prtljage... zblesili osoblje Plesa, nas druge izludili... kad smo napokon stigli 10 minuta prije zatvaranja check - in - a na red žena nas poslala na šalter TA zbog kartice... nakon par minuta smo se vratili na check in, zadnji doslovno, čovik zalipija onaj kod na moj kofe šaljući ga trakom daljer, i ja stavih curin na vagu, kad lik vraća moj kofer i počne kidati kod.

ja stavih višnje u rakiju pa u drugu kupine u trećoj su orasi a posebno rumtph: ne zna:

Stavih ti vrele usne na čelo - i prvi put za moga života razlilo se mojim žilama nebesko čuvstvo ljubavi.

Ha, nemaju plazmu... stavih sol na ranu samo ne znam hoće li ona odmoći ili pomoći da dođe unuče?

Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - riječ je Jahve Gospoda - i ti moja postade. 9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. 13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj.

Poklekoh za hrastom i stavih pušku na koljeno.

" Pogledah svojim očima u oči Tvoje i stavih srce svoje pored Srca tvojega. " (Papa IVAN XXIII.)

Vas će me dvor korit, " uskočicu " zvati, jer nit " s Bogom " rekoh, kad se na put spravih, zato, kao da utekoh, u brigu vas stavih.

Dama S Njim, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti još dok sam vjerovao da Svijet mogu pomjeriti čvrstom točkom i dugačkom polugom i da se srca osvajaju paklenim jurišem lake konjice, upoznah jedan predivni osmjeh i oči djeteta što se smijahu i što me gledahu sa sasvim običnog lica. nije bila ljepotica s naslovnih strana muških magazina, praznog pogleda i namještenog osmjeha, više onako, djevojka iz susjedstva. svojom je vedrinom i britkim humorom, tih dana s kraja ljeta, bila poželjno društvo na rođendanskim partyima, bezrazložnim slavljima i popodnevnim sjedeljkama po lokalnim birtijama. na muška je laskanja i poneka djetinjasta upucavanja glumila Trnoružicu u stoljetnom snu. promatrao sam je dugo, onako iz prikrajka, kao gladni leopard svoj plijen iz visoke trave savane, tražeći riječi kojima neću u trenu postati prošlost. moja je ljubav prema tom osmjehu i tim očima svakim danom njene nezainteresiranosti sve više rasla i bujala pretvarajući grm divlje ruže što je rastao pred vratima njenih dvora u ogromnu bodljikavu živicu što se dizala visoko u nebo. i kad mi je njena kolegica, skrivečki, gurnula u ruke ključ što otvara vrata tog dvorca u kojem sniva, kao onaj princ iz bajke, posjekao sam trnovito žbunje divlje ruže i triunfalnu ušao u njen život ne shvaćajući da ću, tu preveliku ljubav, nesmotreno pretvoriti u prokletstvo. vjerujući da voljeti znači bezgranično davati, postavio sam je na tron nedodirljivosti, poklopio staklenim zvonom ukrašenim zlatom i dijamantima, darivao ju sjajnim nebeskim tjelima, kao da su samo moji i kao duh iz uljane lampe ispunjavao želje na svaki njen mig. moja je ljubav, bez pokazanih snova i izrečenih želja, ubrzo za nju postao teret koji više nije mogla nositi. sve manje sam viđao taj osmjeh, sve manje su me gledale te djetinje oči, taj tron, na koji je smjestih, postajao je sve višlji, sve nedohvatljiviji. jedne mi je hladne sječanjske noći udjelila poljubac za zbogom. u danima samoće, što su slijedili, naivno sam zbrajao i oduzimao i nikako nisam mogao shvatiti kako se to pozitivni zbroj mogao pretvoriti u takav gubitak. prvi su znaci proljeća u moj život donjeli tog visokog bubuljičavog grmalja što se drznuo poljubiti je baš kad sam gledao. kad tuga i srđba preljevaju čašu, kad nemoć urla ko ranjena zvijer, kad glad vukove natjera da ne biraju plijen, pamet se, obično, skrije u neku duboku tamu. prišao sam njihovom stolu, on se ustao i pružio ruku, a ja sam mu, bez riječi, odvalio šamarčinu. samo je stajao i gledao me, onako velik, onako jak, onako bubuljičav, onako zbunjen, a u njenom je oku zasvjetlila suza. prvi i jedini put htio sam se potući zbog djevojke, htio sam da me udari najjače što može, da moje lice pretvori u krvavu masu, da cipelama išuta iz moje glave sve one nade danima kovane u tami sobe. a on je stajao i samo me gledao. uzela me za ruku i izvela van. - ti i ja znamo da to je bila ljubav, ti i ja znamo i kolika je bila, ali samo ja znam koliko je teško bilo imati je. - mogla si samo reći i promjenio bih se... - samo bi pokušao, ovako, sigurna sam, i uspjet ćeš. - samo se nadam da ti je s njim bolje - nije, drugačije je... i došlo je onda neko sumorno ljeto i raštrkali smo se svijetom bez traga. i došle su neke nove ljubavi, velike i veće, jake i jače, i veselije i tužnije i zrelije i sve sam ih volio, ne jednako, drugačije. stavih cigarete u džep, digoh se od stola čudaka, poljubih ruku Simpatičnoj Domaćici (onako sa smješkom, da shvati kao šalu) i uputih s k izlazu. zastao sam kraj njenog stola. - ispričavam se gospođo, mislim da se znamo... - naravno, lipa se sićanja ne brišu godinama ko đačkom gumicom. znaš, najutila bi se da nisi doša. - zato sam i došao, dosta sam te jednom naljutio za cijeli život... - malo te izilo vrime, sidi... ali obećaj da ga nećeš tući - hvala, samo sam Te došao pozdraviti... a Dama S Njim, na domjenku na kojem nisam želio biti, te zime, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti.

Stavih zastavu na balkon, pa ću i tu

Onda jedno veče naštelovah zvuk bita u androidu, frekvencijom delta talasa našeg mozga od tri zarez trinaest herca i stavih slušalice na uši da bih pokušao ući u duboku meditaciju.

Sve to usprkos tome sto stavih faktor 50 na sebe.

Izvadih bilježnicu, stavih kvačicu pokraj njenog imena i odem.

Nakon desetak pokušaja riješih da ga malo naučim pameti, pa klinački napisah sve znakove interpunkcije i stavih u kuvertu.

ziher sam da ce mi danas bit super dan... za svu srecu.. stavih 13 narukvica na lijevu ruku.... 13 je dobar broj:))

Ante Vranković (razgovor) 18:36, 12. srpnja 2011. (CEST) Evo stavih licenciju za novac sa Feniksom