Naime, ukoliko se u obzir uzme èinjenica da od trenutka Mitakove prijave žigova na medijskom prostoru i kioscima do danas nisu uoèeni bilo kakvi primjerci novina s takvim njegovim žigovima, sumnje u Mitakove dobre namjere posebno bujaju kad se išèita ovaj dio tužbe protiv Glasa Istre: »Proizvod Glasa Istre kod prosjeènog potrošaèa izaziva zabunu te moguænost zamjene tog proizvoda sa zaštiæenim intelektualnim vlasništvom tužitelja, robnim žigom, pri èemu za tužitelja nastaje ogromna šteta i to u najmanjem iznosu od 4 kune (tadašnja cijena novina op. a.) po publiciranom, odštampanom i u promet stavljenom primjerku tiskovine Glas Istre«. nbsp; nbsp; nbsp; Kada se, dakle, sve grubo pojednostavi u ovoj apsurdnoj prièi, po svemu sudeæi ispada da Mladen Mitak i suradnici uopæe ne publiciraju ikakve novine, veæ mu se jedina aktivnost u vezi s izdavaèkom djelatnošæu ogleda u tome što je zaštitio žig.