Sniman u New Yorku, Zagrebu i Sarajevu, film rekonstruira osobni i znanstveni put kojim je prolazila Esther Gitman spoznajući istinu o spašenim pripadnicima njenog naroda u NDH te će pokazati kako je branila teze o Hrvatima i Stepincu postavljene u doktorskoj disertaciji i knjizi.

Sve nešto isprekidano pustim EPP-ima, a danas kombinirani prijenos mise, pa o kardinalu Stepincu pa tek tada uključenje u fakat najbitniji meč, a onda opet gašenje kamera, odmah nakon Karlovićeve velike pobjede i 3:1?

Postoje određena neslaganja u zapisanim iskazima jedinog preživjelog Ljubana Jednaka i drugih svjedoka - Vuković na temelju toga trijumfalno zaključuje da je sve laž; no to se može objasniti i činjenicom da se radi o nepismenom čovjeku, koji je proživio strašnu traumu i davao iskaze nekoliko godina kasnije; a možda je zaista i bio samo posredni svjedok, pa je kasnije preuveličavao (izveli su ga kasnije na suđenje Stepincu kao svjedoka " nasilnog pokrštavanja ") - to ne znači, da se pokolj nije dogodio.

Nedavno sam razgovarala s njujorškim prijateljem, mladim umjetnikom hrvatskog podrijetla, te ga pozvala na svoje predavanje o Stepincu, što je on oduševljeno prihvatio te mi onako usput priopćio kako je Stepinac spasio njegova ujaka - dva puta

Trilogija je pravi temelj za svako istraživanje o Stepincu i veliko je obogaćenje za našu povijest i za Crkvu u zemlji i svijetu.

Još uvijek su nam žive slike o svojevremenim komunističkim montažama, podmetanjima i lažnim optužbama upućenim blaženom Alojziju Stepincu kako je navodno koristio oltar za blagoslov ustaškog oružja.

Primjerice se svojedobno borio protiv svećenika koji se usudio imati dobro mišljenje o Alojziju Stepincu i Ivanu Merzu.

No, ja ću autorovu želju da ovo ne bude rasprava o Stepincu ipak poštovati, a ukoliko ga stvarno zanima eventualni doprinos antifašizmu od strane kardinala Stepinca, upućujem ga na istraživanja pojedinih povjesničara na tu temu.

No, kako rekoh, neću o Stepincu, nego o meritumu ovoga dnevnika, a on se tiče navodne želje Ivana Miklenića i akademika Horvatića da se zakonodavna vlast umiješa u djelovanje sudske vlasti.

Ovo suđenje hrvatskim generalima nije ništa drugačije nego suđenje nakon II. svjetskog rata Blaženom Alojziju Stepincu.

Vidim da ima nekih koji i kraj ogromne količine literature nisu baš nešto puno čitali, ili ne znaju puno o dosezima povjesničara o Stepincu.

Ili, nedavno na hrvatski prevedenu knjigu američkog povjesničara Michaela Phayera Pio XII., Holokaust i hladni rat u kojoj on o Stepincu zaključuje: Ni na koji način Ste pi nac ne za slu žu je eti ke tu zlo gla sni, koju mu je pri li je pio po vje sni čar Tony Judt.

Riječ je o Titu i Stepincu, što ga Tuđman uliza?

Međutim, što se tiče nastojanja uvaženog akademika i komentatora Miklenića s čijim se stavovima akademik slaže, valja podsjetiti da je inicijativa upućena sa skupa isključivo posvećenog kardinalu Stepincu pa sad nije moguće predstavljati ju kao zalaganje za druge a ne u prvom redu za Stepinčevu sudsku rehabilitaciju.

Hvala Bogu hrvatski narod je imao uzor u kardinalu Stepincu, Kuhariću, kao i u Šeperu, kako ostati čvrst, hrabar i ponosan.

Hrvatski uljudbeni pokret u međuvremenu je na internetu pokrenuo građansku peticiju kojom se od Državnog odvjetništva traži obnova sudskog procesa Stepincu

Istina o bl. Stepincu, premda je još uvijek osporavana poglavito u Hrvatskoj, postaje ne samo sve jasnija i glasnija nego i sve prihvaćenija.

O Stepincu glavni je " svjedok " i tumac istine covjek vjerojatno rodjen 60 - godina, A Titova opaska - " Stepincu ne pakovati ", tek je ovlaz, usputni dekor jedne morbidne traverstije autora serijala.

O Stepincu i Titu kroz temu represije religije u Jugoslaviji govorila je dr. Katrin Boeckh iz Instituta za Istočnu Europu u Regensburgu.

Stepincu je, čini se, bilo jasno da će njegov proces biti prvi u nizu postupaka protiv katoličkih predstavnika u Istočnoj Europi.

Dok je tu Oldfoxy, neće nedostajati pljuvanja i širenja laži o Katoličkoj crkvi, posebno kardinalu Stepincu.Nakon što je Ester Gitman (židovka, povjesničarka) izdala knjigu KAD ISTINA POBIJEDI, mnogi krivotvoritelji povijesti prestali su širiti laži o Stepincu, ali ti si i dalje uporan.Toliko si jadan da ne prihvačaš istinu, već i dalje živiš u svom svijetu mržnje i laži, a druge nazivaš nepismenima.B

Sada znamo da se to, iz istih razloga, desilo i sa odeljkom knjige Libellus accusationis, u kojem je reč o promemoriji upućenoj 1934. godine nadbiskupu Stepincu od strane don Frana Ivaniševića, velikog i iskrenog Jugoslovena.

Suđenje Alojziju Stepincu jest vjerojatno bilo politički motivirano (što je potpuno nebitno, jer nije važno što, tko i zašto tuži, nego je bitno kako se sudi).

Iz svega što se može znati o Stepincu su sljedeće stvari: - Stepinac je surađivao s ustaškim režimom - Stepinac nije bio fašist; on je bio projugoslavenski i prohrvatski (što se u ono doba moglo biti istovremeno) te antikomunistički orijentiran najbliže tome opisu odgovara i premijer četničke londonske vlade Ivan Šubašić - Stepinac je suradnju s ustaškim režimom vodio po nalogu od samog pape - Rittig je, s druge strane, suradnju s partizanima vodio po nalogu od samog pape - papa je htio imati nekoga sa svake strane kako bi obranio stečene tekovine (čitaj imovinu) bez obzira na ishod rata Crkvu i papu je zanimao samo i isključivo novac, sve ostalo su floskule - Stepinčeva je specijalna zadaća bila sačuvati život Rittigu po potrebi; vrijedi i obrat - Stepinac je znao da mu neće pasti ni vlas s glave (što mu je garantirao Rittig); zbog toga je namjerno izazivao sukobe, bio drzak i bezobrazan i pozivao (npr. pastirskim pismom) na otpor zakonima nove države za to bi mu se sudilo u svakoj zemlji (recimo, u sadašnjem Kaznenom zakonu postoji kazneno djelo poticanja na činjenje kaznenog djela) - Stepinčev je cilj bio od sebe stvoriti mučenika (što mu je u dijelu javnosti i uspjelo), a zapravo je bio ekstremno privilegiran (preblago osuđen i smješten u dvije zatvorske ćelije dok se inače u jednoj nalazi više od jedne osobe).

Kad se danas promatra montirani sudski proces nadbiskupu Stepincu i sudbina hrvatskoga naroda, koja se ogledala više u njegovoj osobi nego u »diktaturi antifašista«, a u kontekstu ulaska RH u Europsku uniju, moramo se suočiti s činjenicama komunističkih zločina među koje se ubraja i spomenuti sudski proces.

Pozdravljajući nuncija mons. Lozana, kazao je: »Drago nam je što kao predstavnik Svetoga Oca u Republici Hrvatskoj predsjedate ovom slavlju zahvale i ljubavi kojim želimo Bogu zahvaliti što nam je u teško vrijeme naše povijesti u blaženom kardinalu Alojziju Stepincu darovao najsvetiji lik koji svijetli uvijek novim sjajem na oltaru Sveopće Crkve.

Uistinu je ispravo što se papa Pio XII. u svojemu glasovitom apostolskom pismu koje započinje riječima " Dum maerenti animo ", 29. lipnja 1956., prigodom petstoljetne obljetnice apostolskoga pisma koje je Kalikst III. uputio narodima istočne Europe, obratio kardinalima Jòzsefu Mindszentyu, Alojziju Stepincu i Stefanu Wyszynskomu te svim biskupima, klericima i laicima zemalja Srednjoistočne Europe.

Neke od priča o zvjerstvima koje su plasirali tijekom toga rata, poput one o KADI PUNOJ IZVAĐENIH OČIJU ili one o sedmogodišnjem dječaku koji se njemačkim vojnicima suprotstavio drvenom puškom, bile su u biti reciklirane priče iz prijašnjih ratova. (Ovdje je nemoguće ne sjetiti se podvale Denisa Latina koji je U Svojoj famoznoj Latinici o kardinalu Stepincu također spominjao oči na pladnju i puštao leševe koje nosi Sava m. op.) Nakon svega nije nimalo čudan zaključak kako je iskustvo s izvanrednim tehnikama manipulacije mišljenjem masa za vrijeme Prvoga svjetskoga rata bilo prvi korak u pretvaranju Amerike (a danas i cijeloga svijeta m. op.) u demokracijU Samo po vanjskom izgledu, kojom, u biti, pomoću obmana, vlada plutokratska elita u vlastitom interesu (Itd, itsl koga više zanima neka uzme knjigu/knjige i čita)

Tako sam i ja nakon dugogodišnjeg istraživanja o nadbiskupu Stepincu i njegovoj ulozi tijekom ratnih godina došla do zaključka da podaci iz diplomatskih vrela i najveći dio povijesne literature donose dvije potpuno različite slike o nadbiskupu.

Cijelo jedno poglavlje pod naslovom »Zagrebački nadbiskup Stepinac suprotstavlja se antisemitizmu i totalitarizmu, 1941 - 1945« posvećeno je nadbiskupu Stepincu.