Došao je graditi apartmane na komadu sjajne obale s kojih se stere nevjerojatan pogled na Zlarin i Obonjan, Žirje, Orut, Tmaru i Krapanj.

Jednom smo vec na ovom mjestu tumacili gdje se to u Bibliji smjesta Pad i otpadnistvo Lucifera: tohu va bohu, tama koja se stere nad bezdanom, to je mjesto.

Projurivši nekoliko brda puče pred nama početak ravnice, koja se stere čak do modre planine.

To je plodno zemljište lijepa položaja, što se stere od Crkvine do Vrlike zapadno od 292 m visoke izvisine Dikovače [ 3 Na specijalnoj karti pogrješno Tikovača. ].

Stere srušene kamene kuće mogu se urediti kao mini-hoteli i restorani, naprave se dva mala shoping-centra, ondašnje skijališta se urede i postavi se žičare i ole

Samo jednom u tri godinice, kako dušek po dušeku stere, kako meće jastuk po jastuku.

Viktor Popovi ć do krajnosti je dematerijalizirao pojavnost, trag ljudskoga lika u formu olovne sjene, koja se sasvim logi č no stere po podu.

Ovako: Mjesečina zlatne zrake stere, A Krupljanka pod jasenom sere.

Kud ti oko siže vidiš mladu strn, živo zelenilo bujnih livada i gajeva, a sred te ravnice možeš daleko razabrati kako bijela snaša poljem koraca, kako konjik juri cestom, kako viti, visoki jablan, stojeći samotan sred ravna polja, stere svoju sjenu po svijetlom zelenilu.

Gluha noći moja, crna ti si kob, Kad nemoćno srce tuđe jade kaje, Na velikom čuvstvu mekan stere grob, Kuda bolna duša svih patnika staje

Ili me to umorno uho vara, pa rzanje se stere tek do tamo gdje neka mula ili mazga reve?

Murtelice moja drovna,/kô si sarcu mom ugodna,/kâ te draga moja bere,/po parsima kad te stere. (Grad Vis).

Dakako, knezovi su znali da se malo dalje na jug Karpata stere već obarska vlast i država.

I ne znam kud bih uprla svoj pogled: u svoje drhtave ruke koje blago stišću ili u kameni put koji se preda mnom stere il⠀ u sivo sumorno nebo koje sakriva sunce.

Sever naučen na ljepotu svoje negdašnje Salone i aspalatskoga zavičaja, poznavalac sjaja i veličanstva Vječnoga grada, poklonik čara i krasote, što se stere uz obale Epidaura, bio je ipak sasvim začaran, gotovo poražen kad je ugledao Carski grad na sedam brežuljaka i na tri mora.

Domovi su im u kraju što se stere među rijekama Savom i Dravom.

S one strane stere se nisko čupavo grmlje borovice, nad koje se izvija gdjegdje ljeskovina ili čislo nasađenih okresanih vrba, pod kojima su Cigani živičari razapeli svoje šatore.

I zmedju Kupe i jadranskoga mora stere se visočina sa strmi klisurastimi sljemeni, poznata pod imenom Krasa.

A na srijedi o drvenu stabru, Oko kog se uokolo Bio čador ohol stere, Visi oružje svijetlo i ljuto: Smrtne cijevi i željezo kruto.

S balkona kuće starijih Nobila stere se pogled na vinograde i goleme spremnike vina.

S njezina vrha se stere fantastičan pogled na južnu obalu otoka.

Starohrvatska nekropola s 128 grobova pred glavnim vratima u Varvariu; u pozadini je polje koje se stere sve do Ostrovice (piramidalno uzvišenje na snimci desno gore, nekoć s gradinom na vrhu) (foto: udruga-kameleon.hr)

Uglavnom isti narod koji ga dočekuje kao slavodobitnika pred njim stere haljine i u znak odobravanja maše palminim granama te se u vrlo kratkom vremenu pretvara u narod koji traži njegovo raspinjanje.

Od svijeće se tanak dim proteže, od kandila se sveti miris stere.

Sovićima vrlo blizu stere se selo Gorica, a siže neposredno do dalmatinske megje.

Nedaleko njegova rodišta stere se lijepo i bogato imanje koje je za to vrijeme posjedovao neki Nijemac.

Dno jezeru stere naplavna zemlja crnica, izpremiešana koturinom od sadre i vapnenastoga krša; vulkanskim tvorinam neima nigdje ni traga.

Mare nostrum Dalmaticum, pisanoj u nazočnosti Petra Krešimira IV. u Ninu; u njoj piše da se samostanu sv. Krševana u Zadru daruje »naš vlastiti (kraljevski) otok koji se prostire u našem dalmatinskom (hrvatskom) moru, a zove se Maun, kojem s istočne strane stere otok koji se u hrvatskom jeziku zove Vir«.

Samo kada bi zimi ljuti sjever stao brijati s romantičnih krapinskih brdina i lizati svojim studenim jezikom po dolini kojom se stere Krapina, znala bi se i fiškalova kuća s temelja potresti, dok bi se iz njezina krova kao i iz stijena čula neka čudna škripa, nalična na polucviljenje, onako po prilici kano da bi gnjevne duše starih krapinskih sudaca nakon zaglavljene rasprave bježale po oštrom otkosu sjenokoše.

I DALJE IZA TIH KROVOVA materinu, jesam rek o da paziš, jesam ti rek o da paziš, KONJU jedan ZLATNO SE POLJE STERE Ma šefe, to je Milan, Milan je, nisam ja VALOVITO, MIRNO I SPOKOJNO Stoko jedna, marš, ništa od gableca I S HUMA SE K HUMU (progutam slinu) VERE