Ja se stidim sad, ali toliko je bolilo da nisam mogla mislit svojom glavom, što se ono kaže.

Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. 8 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9 Doista, svjedok mi je Bog komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova da vas se 10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11 Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo 12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13 A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama i sve dosad bio spriječen da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. 16 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. 18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. 24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove.

Rimljanima 1, 16 - 17: " Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.

Otac mi je bio domobranski časnik i ja se svoje biografije ne stidim i spreman sam je usporediti sa svakim svojim protukandidatom.

Ne stidim se ni godina ni prtljage koje godine sa sobom nose (bolešćurine i ostalo).

Da, ja jesam policajac i toga se ne stidim, i nisam svaki dan pod posebnim uvijetima, ali za razliku od temeljnih policajaca ja imam tu sreću da se u većini slučajeva stignem pripremiti za intervenciju, i ubaciti metak u cijev ako je to potrebno.

Ako su danas mnogi ljudi izgubili stid pa i ne znaju zapravo točno što taj osjećaj znači i kako se čovjek koji se stidi osjeća, a čini mi se da je sve više takvih, jer danas je sasvim normalno i prihvatljivo laganje, varanje, klevetanje, vandalizam i još mnogo toga zbog čega se ja stidim umjesto njih, onda ja zaista nisam normalna

- Nelegalnog ribolova se ne stidim, jer kad ti kriminalci pišu zakone onda ne možeš drukčije preživjeti nego da ih kršiš - zaključio je, dok na pitanje o lovu ribe bombom nije htio odgovoriti.

Danas se borim sa svojim starcima gdje me tjeraju iz kuće jer sam im rekao ono što jesam, a toga se ne stidim.

Kakve su to vrijednosti svog naroda kojih se ja stidim?

Ponosim se onime (ako tako sta postoji) sto sam sam uradio i sta sam postigao, ali isto tako se ni ne stidim toga.

Gdje si? " " Tu sam " " Zašto se skrivaš? " " Stidim se ".

« 1987. Stidim se što sam ovakva [«... nasrtljiva i skeptična i ne predana u vaše svete ruke, zato što moram hrpu haljinica opet čistiti »], a čiji prsten nosim?

Zaista se stidim, Majčice draga. »« Evo, draga Majko, da izvijestim kako bijaše: subota - večer, divno, sve vedro.

Uzivam u tome i tog se ne stidim

Kad sam tužan, pusti me tužan sam, ne stidim se toga?

Kao član te stranke stidim se svega.

To obilje svega duhovnog i intelektualnog života presudno je sudjelovalo u sudbini Alme M ahler, da sam kao glumica u toj ulozi morala reći redateljici Icici Boban kako se pomalo stidim biti netko tko treba odigrati njezinu sudbinu, iskazivati to kompleksno bogatstvo njezina duhovnog i građanskog življenja.

Sramota.... On je kriv za smrt tolikih ljudi i već izlazi na slobodu, čeka ga stan koji je dobio od države, mirovina od 10000 kn dok mi radnici gladujemo... on na slobodu, a momak koji isprovociran ubije svog poslodavca, dobije 25 godina... stidim se gdje živim

Nisam želio da se stidim sebe.

- Kad vidim kako stvari funkcioniraju stidim se što sam Hrvat.

I toga se ne stidim, ne sramim i ne bojim

Braćo Hrvati to vam je hvala što ste prvi skočili sa nama u obranu Hrvatske Braćo Hrvati to vam je hvala šro ste spasili BiH Braćo Hrvati to vam zahvaljuju oni čije ste živote i fotelje spasili Stidim se prvi put svoje države koja nije prstom mrdnula da vam pruži pomoć u bilo kojem smislu

.. naravno da ima komentara i od muslimana al to su pretezno cisto bijes jer su muslimani najvise i fasovali u ovom ratu a i one izjave recimo karadzica da netrazim i ostatka srpskog vodstva neko tesko moze progutati.. a i nije u tolikoj mjeri.pa kad su muslimani isli recimo orgijati kao srbi po srebrenici dan nakon ukopa zrtava.. kad su muslimani izazvali neki rat na ovom podrucju? gledaj drug ja sam musliman rodjen u teslicu, kumovi su mi srbi, bratovi kumovi su hrvati, i znam stvarno dosta osoba srba i hrvata i vjeruj da nemam nista protiv takvih.znaci iako sam protjeran iz teslica.. i stidim se svakog zlocina na bosnjackoj strani, ali bi i srbi trebali sa svoje strane da se stide iako oni imaju najvise materijala za to a ne ratne zlocince proglasavati herojima, ponosit se genocidom u srebrenici, vukovaru i slicno.

" Ima stvari iz mladosti kojih se i ja stidim, o nekima čak govorim i u svom novom romanu Gorgone ", rekao je Brešan.

da. postoje dvije vrste ljudi. pokolebljivi i umjetnici. ne stidim se nazvati se umjetnicom. a-a jer ipak, postoje te dvije vrste ljudi. glupi i živčani.

Društvena tematika objavljuje se u rubrikama »Komentar«, »Intervju«, »Zapažanja«, »Čujem vidim... pa se stidim«, »Propisi - pravo - pravda«, »Sedam dana u svijetu« i »Sedam dana u Hrvatskoj«.

A ja se svoga nika ne stidim.

Stidim se i sramim pred Gospodinom koji se sa mnom bijednikom, grešnim, nedostojnim služi za po svećenje duša - a ja ostao tako slab i bez prave, solidne kreposti

Sve dok je svečenika katoličkih a la Kaćunko i Kristijana i banditića ja se stidim što moram čitati i gledati ovakve amoralne izrode koji sramote prvenstveno Boga, a potom i čovjeka ma kojeg podrijetla, nacije, rase i spola bio