2. Saznati njegovu prošlost do pojedinosti (uključujući probleme u prehrani, obiteljsku povijest i tjelesnu anamnezu, prethodno terapijsko liječenje, itd.) 3. Izvijestiti ga o formalnom praćenju njegove prehrane, tjednog vaganja i domaćih zadaća. 4. Poučiti oboljelu osobu o težini i jedenju, tjelesnim posljedicama prejedanja i čišćenja, neučinkovitosti čišćenja kao načina kontrole težine, o negativnim učincima dijetalne prehrane i tomu sličnom. 5. Savjetovati ga u vezi s redovitim planom prehrane, uporabom alternativnih oblika ponašanja i kontrolom stimulusa. 6. Potaknuti ga da se pouzda u voljene osobe kako bi problem izašao na vidjelo, olakšavanje komunikacije, testiranje njegova razumijevanja terapijskih načela te pomoć pri organizaciji potpore drugih osoba.