Njegovu prostranu baštinu naslijedio je najstariji nećak Stjepan Vukčić Kosača.

U Hrvatskoj se na strani poljskoga kralja borio ban Matko Talovac, a uz Elizabetu su pristajali Frankopani i bosanski vojvoda Stjepan Vukčić.

Stjepan Vukčić Kosača, u listopadu 1448., odbacio je titulu velikog bosanskog vojvode, a proglasio se " hercegom Huma i primorja ".

Zavisno od političke situacije veliki saveznik Osmanlijama je bio i Bosanski Vojvoda Stjepan Vukčić Kosača i mnogi drugi Bosanski velikaši.

U njegovo doba prema Čačvini, Trilju i Cetini, radi njihova strateškog položaja na putu prema moru, nadiru i Turci, bosanski kralj Stjepan Tomaš te herceg Stjepan Vukčić Kosača.

Vlastelini su složno podržali kralja, kao i herceg Stjepan Vukčić koji se s njim pomirio i pristao poduprijeti njegovu težnju za pomoć od Zapada.

Slijedi dugotrajna borba za vlast koju nastavlja i Stjepan Vukčić Hrvatinić, koji se 1448. godine samoproglasio Hercegom, a njegove zemlje dobijaju ime Hercegovina.

Bosansku je vjeru do svoje smrti prakticirao vojvoda Sandalj Hranić kao i njegov nasljednik herceg Stjepan Vukčić Kosača.

Od 1436. gradom gospodari moćni herceg Stjepan Vukčić Kosača (sin Sandaljeva mlađega brata Vukca), po kojemu je (odnosno njegovu naslovu hercega) grad dobio ime koje i danas nosi.

Za razliku od prethodnika, koji su na dubrovačke (i kotorske) diplomatske pritiske odgovarali uzmakom, herceg Stjepan Vukčić svaki je pokušaj suparništva nedalekih gradova sprječavao odlučnim mjerama.

Uspostavom starih solana, otvaranjem manufakture sukna (1448.) i odupiranjem pritiscima suparničkih gradova Dubrovnika i Kotora (1451. do 1454. i radi statusa Herceg Novoga Stjepan Vukčić Kosača vodi rat s Dubrovčanima), Kosača je krenuo u dugoročno osmišljavanje gospodarskoga razvoja svojega grada i luke.

Utemeljitelj današnje Hercegovine herceg Stjepan Vukčić Kosača stolovao je u XV. stoljeću u utvrdama u Blagaju i Ljubuškom.

Herceg Stjepan Vukčić traži potporu zapadnih sila: Ugarske, Venecije, Napulja i pape.

Stjepan Vukčić Kosača, najmoćniji plemić na jugoistočnom području kraljevstva odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je okončan 1446. bračnom vezom bosanskog vladara sa Katarinom Kosačom, kćeri moćnoga vojvode.

Stjepan Vukčić Kosača ipak nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što potvrđuje činjenica da 1448. uzima titulu hercega i po kojoj će ovaj dio Bosne kasnije biti i prozvan Hercegovina.

Do 1465. godine hercegovački plemić herceg Stjepan Vukčić Kosača čak uspostavlja potpunu prevlast na prostoru Zahumlja i Travunije, ali biva potisnut i povlači se u svoju tvrđavu u luci Novi na južnom Jadranu, koju je osnovao još kralj Tvrtko, gdje i umire 1466. godine, a Novi se od tada, po hercegu Stjepanu, zove Herceg-Novi.

Stjepan Vukčić bio je najmoćniji dinast u Bosni i najznačajniji Kosača.

Kotromanić, pa kralj Tvrtko, pa herceg Stjepan Vukčić Kosača, pa knezovi Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići...

Najznačajniji vladar toga doba je bio Herceg Stjepan Vukčić Kosača (1405. - 1466.).

" Godina 6954. po starom brojenju odgovara godini 1442. poslije Hrista, a nazivljući se Stjepan te godine hercegom, govori natpis protiv istoričke činjenice, da je Stjepan Vukčić tek šest godina kasnije postao hercegom.

Oslanja se na moćnu vlastelu. - 1404. - 1409. Stjepan Tvrtko II. kraljuje u Bosni. - 1418. 1421. Stjepan Ostojić kralj Bosne.) - 1420. Prvi osmanski upad. - 1421. 1443. Stjepan Tvrtko II. kraljuje u Bosni. - 1425. 1427. Tvrtko II. pada pod uticaj Ugarske. - 1428. Tvrtko II. ustupa neke gradove i plaća danak Osmanlijama. - 1435. Tvrtko II. postaje vazal i prema hrvatsko-ugarskom kralju i prema sultanu. - 1435. Osmanlije učvršćiju vlast u središtu Bosne i zauzimaju županiju Vrhbosnu i grad Hodidid (Današnje Sarajevo). - 1435. 1466. HERCEG Stjepan Vukčić Kosača vlada Humom i po njegovoj tituli [ hrv.

Bosanski veliaši, pa i kraljevi su ponekad zauzimali i današnje hrvatske krajeve: Stjepan Vukčić Kosaca bio je jedan od najuglednijih velikaša u Bosni.

Neki od velikaša su također bili krstjani kao što su Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Sandalj Hranić, Stjepan Vukčić Kosača i Pavao Klešić.

Nakon toga, jačaju i turski upadi u Bosnu (Srebrenice pada 1440.), a i Sandaljev nasljednik Huma, Stjepan Vukčić Kosača.

Vjerojatno je krštena kao katolkinja, odgajana sigurno kao bogumilka, jer joj je otac Stjepan Vukčić Kosača bio vise sklon crkvi bosanskoj, a kako joj je majka Jelena bila pravoslavna vjerojatno je bila i pod utjecajem pravoslavlja.

Herceg Stjepan Vukčić Kosača imao je na svom dvoru godine 1442. čitav orkestar frulaša, a u njegovoj oporuci stoji da je imao i orgulje, vjerojatno prve na području Bosne i Hercegovine.

Stjepan Vukčić Kosača gosta Radina Butkovića naziva Âťsvojim redovnikomÂŤ.

Sandalj nije imao muške djece, pa ga je naslijedio njegov bratić Stjepan Vukčić Kosača (1435 - 1466).

Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanić), dok su u neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić (podrijetlom Hrvat) i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani ili pripadnici Crkve bosanske.

Podržavao ga je i bosanski velikaš Stjepan Vukčić, kojemu je car već prije dodijelio titulu hercega, po čemu je i njegova zemlja prozvana Hercegovinom.