Da uzmem prosvjedni papir i sama ko bedak stojim pred odajama nedostižnih?

Stojim iza svojih riječi cjepivo je opasno

.. ponekad u životu čovjek mora proći puno ružnih i bolnih stvari.. da bi mogao doći do sreće.. one zaslužene... samo ponekad treba vremena očito.... to sad govorim iz svog primjera... jer nakon svega što sam prošla.... sad stojim čvrsto na nogama i znam da sam istinski sretna.... sreća mi je došla potpuno neočekivano.. i uopće nisam očekivala išta.. nego sam pustila život da lagano ide.... pa kuda me odvede.. odvede... a odveo me u ruke najboljeg čovjeka... čovjek koji mi je vratio vjeruju u pravu ljubav... čovjek koji me je učinio najsretnijom osobom.. i to čini iz dana u dan... sreća je svakim danom sve veća.... danas više ne mogu zamisliti život bez njega.... sve bih dala za njega.... volim ga više od svega.... obožavam ga.... obožavam biti s njim..... dane čini posebnim.... sigurna sam u svoju ljubav.... vidim budućnost s njim.... sigurna sam da je to ono pravo.. ono pravo.... ono što vrijedi.... i nema ljepšeg osjećaja od onoga kad voliš i kad tebe ta osoba voli...

A ja stojim, idem na šihtu i popiti kavu s čovjekom kojega tek upoznajem.

Svoju zahvalnost sam izrazio na način da sam sve moje osobne i profesionalne kapacitete, znanja i talente ugradio u taj projekt i da stojim iza njega, upravo kao i iza svakog mog autorskog filma.

Dragi moji, ponosno stojim iza svih aktivnosti u obrani Osijeka, Slavonije i Baranje, Hrvatske.

Stojim tu na trgu, ispod posranog sata gospodina slavnog urara kojem ne znam ime jer ga se sad, dok ovo pišem, ne mogu sjetiti (jesam li na trgu ili u svojoj sobi u kojoj ne postoji aparat za gašenje mašte?), prošao sam sve praktične tečajeve brušenja dosade, od premještanja s noge na nogu, tipkanja i brisanja poruka imaginarnim prijateljima koji su prije probuđene ljubavi bili stvarni, pucketanjem prstiju sviranja preludija za golubove i odbačene čikove, izlizivanja rukava neprestanim povlačenjem zbog pogledavanja na ručni sat na kojem sam nabrojao točno 5674 sekunde od kada sam zaposjeo teritorij ljubavnog strpljenja, pa sve do proglašenja kažiprsta udarnikom koji je u samo jedan sat, trideset i četiri minute i trideset i četiri sekunde iskopao 5,8 grama smole.

Više puta sam napisao na stranicama ovog cijenjenog lista, i iza toga i stojim, da kod nas postoje samo (građanske) udruge koje su izvana i/ili iznutra kontrolirane.

Danas sam bar 10 puta uključivala internet da vidim kako stojim.

I obično stojim i držim se za štangu.

Da sam barem obukla nešto drugo... malo mi je hladno po leđima, neki hladan vjetar počeo je puhati s večeri... ova haljina preprozračna je... ali znam da je izraz mog lica ono što privlači pažnju... na licu vidi mi se da ne pripadam ovdje u ovaj orijentalni svijet... ovaj grad propao je, nije ono čega se sjećam... dugo već ovdje stojim, sat, dva, možda tri... možda svega petnaest minuta... ne čekam ni autobus ni vlak... iako se motam tu, među čekaocima... povlačim po metalnim klupama... naslonjena na ogradu... čekam nešto... nekog... tko možda neće doći... da li ovaj trenutak izgubljenosti u vremenu i prostoru uopće pripada mom životu... nekako nedostojanstven... u tom nepoznatom kvartu gdje trešte narodnjaci iz svakog kafića... kao da sanjam... to je ustvari tržnica... pogledam malo bolje, vidim dućane koji su zatvoreni ovaj čas... prošetat ću malo... javni wc, dobro će mi doći... ali zaključan je... ipak tu je žena koja naplaćuje ulaznice... to je dobar znak javni wc koji se održava, čisti... ipak ovaj zahod nije baš pojam za čistoću... ali nemam izbora, trpjeti ne mogu... uredila sam se malo, umila, našminkala... žena nestrpljivo otvara vrata... predugo je zadržavam... ali svejedno mi je... platila sam za ovaj luksuz tekuće vode... vratit ću se gore... tramvaj je upravo na stanici, stajat će tu neko vrijeme dok se ne uskladi s redom vožnje... ako sjednem u taj tramvaj doći ću lako do svog auta... to je utješno... uvijek mogu otići... imam taj izbor... ali biram da ne odem... jer ako sad odem neću se više vratiti... pričekat ću još malo... koliko ću još čekati?

Ipak, vojskovođa ima pravo na sve i ja stojim iza trenera iako još jednom naglašavam kako je njegov prvi istup bio neprimjeren.

KRVNE PRETRAGE u najboljem redu, a ja se osjećam kao na početku ako ne i gore.Konstantno imam migrene, žari me u potiljku (DOPLER OK), znojne ruke, mokro tijelo, crno pred očima, strah od zatvorenih prostora, neobjašnjiv strah u tramvaju, razdražljivost, trešnja ruku i glave, gledanje u prazno? a živim urednim životom.Zbog svega toga imam sve manje prijatelja i kontakt sa svijetom kao da odumire, a ja stojim i gledam, nekad sam bila vesela i puna života no unazad pola godine sam kao omamljena bez volje za ičim.Molim Vas da mi pomognete, jer ja više ne znam kako?

Moje mišljenje je, naravno, uvjetovano mojim dubokim uvjerenjem o superiornosti libertarijanskog pogleda na svijet u odnosu na radikalno-islamistički, ali iza takvog svog stava čvrsto stojim.

Stojim na kiši usred noći, gledam u daljinu, tvoj lik polako postaje stvaran..

Stojim u mećavi i čekam taksi, a izašla sam malo ranije jer se Una predobro zabavlja s jednim violinistom - bila sam višak.

I onda mene tu oblijeće helikopter kao da sam kakav kriminalac, trideset puta prelijeće zgradu i skoro mi se skrpi u prozor jer me je očito neki nadobudnik vidio kako stojim tamo i bacam čini na karavanu idiota...

Znate, biće mali, ali moći ću da uriniram kroz njega dok stojim.

Imam devet godina, stojim upicanjen, u plišanom odijelu zalizane kose, oko vrata mi zavezana leptir mašna.

Šta bi sve dala da budem tamo s vama, ali bolje da stojim smirom, vratila bi se u Makarsku sa drobom do zuba..

Stojim na opustjeloj granici između svjetova.

do nedavno si tvrdio kako je sve dogovoreno, a danas govoris o nekim cinjenicama.... pa eto onda da se ubacim u raspravu po čemu je prvenstvo neregularno??? i zasto ne bi dinamo mogao ispasti od zadra u kupu, pa pogledaj samo rezultate u ostalim europskim ligama, klubovi ispasaju od drugoligasa, treceligasa... i to je sasvim normalno... kup je takva igra... milijun primjera ti mogu navesti... jel se i onda zapitas jel to moguce??? ja i dalje stojim kod tvrdnje da nema nikakvog poklona hajduku... pogotovo tvrdnje da mamić poklanja hajduku kup, ma moš misliti... možda i ja grijesim, necu znati... samo svi kao nesto znaju, sve je namjesteno na osnovu njihovih cinjenica, i to kakvih????

" Apsolutno stojim pri onom što sam rekao i u tom kontekstu ne vidim problem.

Evo me nazad u blogovske vode sa potpuno novim izgledom hehe:)... E sad san se potamnila za dvi nijanse i mogu zapjevat I am now brown girl hehe:)... To je onako svježa obavijest kod mene:)... Inače tila san ubacit par komentara vezano za to pituravanje... Uf baš i nije mi nekako ugodan taj osjećaj... Jer uvijek se za vrijeme trajanja pituravanja pitam kako će to sve skupa ispast? Sada sam se iskreno pribojala da ne ispadnem crna... I nisam fala bogu... očito zato šta sam uzela svijetlo-smedju boju i imala san tamno plaviju kosu i kad se sve pomiješalo dobila se ok bojica:)... Sjećam se kad sam se pituravala kao plavuša uvijek sam se bojala da ću ispast preeesvitla i jednom sam ispala žuta... Samo jednom nisan bila zadovoljna bojom svoje kose i to je bilo tada... Strava.... Stojim iza toga da triba probat više nijansi... Dobro nisam sad za neke boje koje odskaču od normale, tj bilokakve prekričave boje... Ali samoj sebi san nekako drugačija... jer bila san na neki način plavuša 3 pune godine i sad san tila primjenicu i potamnit se...:)... Bilo mi glupo ić u frizerke to radit jer zašto bi kad se mogu doma pituarat... Nekad se stvarno zapitam zašto toliko vjerovat frizeru kad ti i on sam može pokvarit ono što smo tili dobit.. Može se dogodit, a i ne mora...

Ipak, dalje prepuštam plavvoj da ti odgovori, a ja kao novinar koji je pun kufer godina u tom poslu, stojim iza plavve...

Vinko Mažar: Stojim kod svakog slova u pismu o Fredu

Ako mi imaš što za reći, stojim ti na raspolaganju.

Pjevam i pišem pjesme koje mene zanimaju, ući na neke hit projekte iza kojih u potpunosti ne stojim.

veče.... od pola 3 u noći neda mi mira san:... na sastanku kakvom znamo imati u firmi osim redovnih kolega i kolegica nalaze se i nekolicina muškaraca koje nisam do tada vidjela.... cijelo vrijeme osjećam pogled jednoga od njih.... naravno da nam se pogledi sretnu... i prestrašan osjećaj prepoznavanja... gledam oči i kao da ih znam... pogled mi ulazi u dušu... kao gola... odjednom nestaju svi iz prostorije osim njega i mene.... i dalje pogledom kao da mi je duša na dlanu... prilazi mi, prima mi lice rukama, približava svoje lice i dalje ne skidajući pogled sa mojih očiju... palcem prođe po usnama neto prije nego što me poljubi.... poljubac... u snu od njega ne znam gdje sam, stojim li, sjedim, spavam... sve se pobrka... i upija me pogledom... osjetim ruke na prsima, osjetim kako me skida... a ja kao hipnotizirana i dalje gledam oči i ne znam što mi se dešava od ljepote... gledam oči i vidim reakciju na dodir njegove ruke sa mojim golim prsima... vidim reakciju u očima... koje me i dalje uporno gledaju i nedaju mi disati... kada me uzima.... i onda sve nestane i probudim se..... i od onda mi taj muškarac ne ide iz glave.... mislim da ću upravo takav doživljaj i te osjećaje koji su proizvod čiste mašte i pobrkanih situacija staviti na br. 1 onog malog popisa i ispred i nedodirljivih.. (pipi 22.11.2007., 17:06:26)

Može se srušiti svijet, ali ja stojim iza svog izbora.