Koliki je bio utjecaj te zbirke možemo pretpostaviti obzirom na činjenicu da je 1828. godine u Krku osnovano Krčko filharmonijsko društvo s orkestrom, stilom posve nalik na Straussove bečke ansamble.

Riječ je o baletnoj predstavi koreografkinje Vlaste Smoljanović u izvedbi umaške Baletne škole Charlotta Grisi, uz pratnju Straussove glazbe.

Glazbeni aspekt interpretacije nudi više materijala za osvrt, premda treba priznati da se ne može reći da medij prijenosa uživo u Dvorani Lisinski, unatoč svoj kvaliteti tehničke opreme, naročito pogoduje slušateljskoj recepciji Straussove partiture.

Mislim da je najveći problem bio u prizoru u kojem Židova muči gomila SS-ovaca uz pratnju Straussove glazbe.

Kad je Straussova obitelj vidjela film, rekli su upravi BBC-ja da, ako ga prikažu, nikad više ni u jednom svom programu neće emitirati ni jednu notu Straussove glazbe.

Upravo tu formulaciju središnje teze strukturalizma Milner nalazi i kod Jacquesa Lacana, deset godina nakon izlaska Lévi-Straussove Strukturalne antropologije: " sve to iskazuje se u jednom znanstvenom nizu, polazeći od onog trenutka u kojem postoji znanost o jeziku koja je isto tako utemeljena i isto tako pouzdana kao i fizika ". [ 10 ]

U svibnju 1923. zagrebački Obzor izvješćuje da je " polučila izvanredan uspjeh u Berlinskoj državnoj operi u naslovnoj ulozi Straussove Salome, te da sve kritike nalaze riječi najvećeg priznanja: za muzikalno sigurnu pjevačicu, za glumicu i plesačicu kao i da ističu elementarnu snagu njezine kreacije te pišu o čulnosti njezine Salome, o njezinoj egzoterično-rasnoj pojavi koja fascinira kao i njezina putenost, strast i mladost ".

Orkestar je zvučao šuplje, a dirigent Simonov svojim je beskrvnim pristupom jedino ostavio dojam nerazumijevanja Straussove glazbe.

Začuđuje da se svečano predstavljanje odvijalo popraćeno glazbom iz Straussove simfonijske pjesme Tako je govorio Zaratustra, a ne primjerice, što je bilo za očekivanje, glazbenim motivima Zajca ili Papandopula.

Plešući prema točno utvrđenim propozicijama i plesnim slikama na taktove Straussove skladbe Fledermauss Quadrille svake godine nastoje srušiti Guinnessov rekord u najvećem sinkroniziranom plesu.

U operama kao što su Straussove ili Wagnerove, sa stotinjak glazbenika u orkestru i isto toliko u zboru te nekoliko solista, vrlo je složeno sve ujediniti u cjelinu.

Kako je gošća koncerta bila ugledna engleska sopranistica Carolyn Sampson, izbor je pao na Straussove Pjesme za sopran i orkestar i na Mahlerovu 4. simfoniju u G-duru, u čijoj se završnici pojavljuje ljudski glas.

Na uvijek popularnim i iznimno posjećenim Novogodišnjim koncertima, uz neizostavne Straussove valcere ove godine posjetitelji će moći uživati i u Rapsodiji na Paganinijevu temu za glasovir i orkestar Sergeja Rahmanjinova u izvedbi riječkog pijanista Filipa Faka, te najljepšim valcerima iz simfonijske baletne literature.

Programski je slijed, tko zna iz kojeg razloga, bio promijenjen, tako da su Mozartove, Puccinijeve i Straussove operne arije u drugom dijelu bile zamijenjene manje zanimljivijim i muzički nepokretnijim Verdijevim i Čajkovskijevim uspješnicama, naravno u vezi i skladu s temeljnom posvetom.

Gospođa predstojnikovica ljubila je nadasve Straussove valcere i lake operete iz kojih je ljepše i pikantnije solo-pijese znala naizust i pjevala ih svojim slabim glasićem ne mareći da li se njezino pjevanje komu sviđa ili ne

Ostat će zapamćene njegove brojne kreacije velikih uloga dramskog repertoara, od kojih su možda najznačajnije one Krležinog Leonea Glembaja, Molierevog Don Juana, Shakespearova Hamleta, Marka Barića iz Begovićeve drame Bez trećeg, ali i princa Orlofskog iz Straussove operete Šišmiš, kao i šjor Bepa Pegule i Lešandra iz Tijardovićevih Male Floramye i Spli ' skog akvarela.

Za diskografske kuće EMI, DECCA, Philips, Deutsche Grammophon, Teldec, Dabringhaus Grimm i Denon snimio je niz kompaktnih ploča, među kojima vrijedi izdvojiti: Mozartove i Straussove koncerte za rog s Engleskim komornim orkestrom pod ravnanjem Jeffreya Tatea, djela Camillea Saint-Saënsa s Ensemble Orchestral de Paris pod vodstvom Jean-Jacquesa Kantorowa, Brittenovu Serenadu za tenor, rog i gudače uz Neila Jenkinsa i ansambl Oriol iz Berlina, koncerte za dva roga Leopolda Mozarta i Johanna Friedricha Fascha uz Hermanna Baumanna i orkestar Academy of Saint Martin in-the-Fields.

Ako se ipak želiš zadržati na " Pisanju i razlici ", na razini se opće zapaženosti pokazuje istaknutim esej " Struktura, znak i igra u diskurzu humani (stički) h znanosti " - bilo iz razloga ša se njime Derrida predstavio široj američkoj akademskoj javnosti 1967. održavajući predavanje na John Hopkins sveučilištu, bilo zato jer je upravo dotičan u dobroj mjeri bio zaslužan za otpočinjanje, nazovimo, početka kraja strukturalizma i ortodoksnih mu postavki, ili pak ša je upravo njime naznačen određen broj Derridinih daljnjih tekstualnih strategija i preokupacija [ kritika tzv. logocentrizma i metafizike prisutnosti, dekonstrukcija binarnih opreka (u ovom slučaju one Levi-Straussove priroda/kultura), ukaz k već unaprijed strukturirarnosti onoga ša su strukturalisti smatrali strukturom, heideggerovsko iščitivanje povijesti filozofije kao metafizičke zamjene jednog samodostatnog temelja (Grund) drugime itd. - da navedemo tek neke ].

Ideje Claudea Levi-Straussa - izumitelja strukturalne antropologije - utjecale su na mnoge važne mislioce njegova doba: Jacguesa Lacana, Rolanda Barthesa, Louisa Althussera, Michela Foucalta, Svojim je postavkama potaknuo složenu interdisciplinarnu raspravu iz koje su proistekla mnoga ključna pitanja suvremene kritičke teorije, Autor ove knjige slijedi razvoj Levi-Straussove misli, od prvih istraživanja tabua incesta preko razrade teorije o pensee sauvage (" divlje " misli), pa do razmatranja o umjetnosti i jeziku, znakovima i simbolima - čime je bacio rukavicu u lice modernoj umjetnosti.

Kako je osnova Straussove teme tritonski motiv, i u glazbi i u filmu postaje očigledna simbolika broja tri.

Nova tehnologija je testirana tiskanjem Richard Straussove ' Eine Alpensinfonie '.

Moje slušaju radiostanicu Koprivnica pa tako ponekad i Straussove skladbe - tvrdi Lončarić.

Razvoj Lévi-Straussove misli, od istraživanja tabua incesta preko razrade teorije o divljoj misli pa sve do razmatranja o umjetnosti i jeziku, tvori tematski i interpretativni okvir knjige.

Njezina aktualnost zapravo je aktualnost Lévi-Straussove misli koju bismo iz današnje perspektive mogli nazvati i protopostmodernističkom.

Straussove Vragolije Tille Eulenspiegela u Mehtinu su čitanju uistinu vrckave, premda to nipošto ne znači da su zanemarene i makabrične crte ove partiture.

Ansambl je snimio nekoliko CD-a, na kojima, između ostalog, izvodi Mozartovu Gran Partitu, te Straussove i Mozartove serenade, kao i CD nominiran za nagradu Grammy Cordes sur bois, s violinistom Fredrikom Burstedtom i glazbom švedskih skladatelja Pera M? rtenssona i Matsa Larssona Gothea.

Nezaobilazna je pritom asocijacija na sjajan Kubrickov film 2001: Odiseja u svemiru, koji vrlo učinkovito koristi glazbu s početka te Straussove monolitne zvukovne građevine uzorne simfonijske strukture.

Mogla je pjevati sve: Bizetovu Carmen, Verdijeve Aidu, Leonoru u Trubaduru i Ameliju u Krabuljnom plesu, Wagnerove Elizabetu u Tannhäuseru, Sieglindu u Walküri, Evu u Majstorima pjevačima, Sentu u Ukletom Holandezu i Freiu u Rajninu zlatu, Rachel (u njemačkom govornom području naziva se Recha) u Židovki, Puccinijeve Tosku i Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Neddu u Pagliaccima, Mozartove Groficu u Figarovu piru i Paminu u Čarobnoj fruli, Groficu u operi Das häusliche Krieg/Kućni rat Franza Schuberta, Straussove Arijadnu na Naxosu, Helenu u Egipatskoj Heleni, Salomu i Oktavijana u Kavaliru s ružom pod skladateljevim ravnanjem, Violantu Ericha Wolfganga Korngolda, Rosalindu u Šišmišu Johanna Straussa.

Stein ", duge mračne sjenke iz filmova Friza Langa i pjevačka sjedinjenja Straussove " Salome ".

Kad je Uprava HNK Split najavljivala opernu sezonu, navedena je premijera Straussove operete Šišmiš, koja je i održana krajem godine, potom Sicilijanske večernje i, ako se s koprodukcijskim partnerima iz Madrida i Venecije postigne dogovor, Silovanje Lukrecije, djelo manjeg opsega u kojemu ne sudjeluje zbor.