Gradska galerija Striegl svoju izložbenu djelatnost ostvaruje i kroz suradnju s drugim galerijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i van nje, organiziranjem samostalnih izložbi umjetnika iz drugih dijelova Hrvatske, organiziranjem međunarodnih izložbi, te likovnih kolonija.

Većini svojih ulja, akvarela, crteža ili monotipija Striegl prilazi krokijem, isticanjem pokreta, karaktera i atmosfere; ili jednostavno određene radnje.

NOVA IZLOŽBENA LOKACIJA GRADSKE GALERIJE STRIEGL

Tako bismo metodu koju na svojim recentnim radovima primjenjuje Slavo Striegl mogli prispodobiti izradi silueta, vještini popularnoj koncem 18. stoljeća, a napose pak u doba romantizma.

Striegl se potvrđuje kao majstor sažetosti koji poziva promatrača na zajedničku igru metamorfoze u kojoj se iz neugledna i jeftina materijala stvara ona čarobna dragocjenost kreacije.

Gradska galerija Striegl će započeti izložbenu sezonu 2012. godine izložbom koja će predstaviti izbor najznačajnijih radova iz grafičkog opusa Slave Striegla.

Dakle, Slavo Striegl je vrebao pogledom da uhvati karakteristično treperenje zraka i svjetlosne mijene u krajoliku, te lovio okom da zadrži specifičan pokret grive i repa, krila ili kljuna odabranoga animalnog " modela ".

Tako su bili otvoreni gradski muzej, državni arhiv, knjižnica i čitaonica, gradska galerija " Striegl ", Matica hrvatska, kuća " Welenreitter " i Dom kulture.

Gradska galerija Striegl je još 2004. godine započela ' izložbeni koncept ' skupnih izložbi mladih sisačkih studenata, kao i onih koji su na bilo koji način vezani za Sisak, a koji studiraju na likovnim (umjetničkim) akademijama.

U Sisku lozu Striegl nastavlja njegov sin Eduard.

Eduard Striegl oženio je Julijanu (rođenu Logomer) iz sisačke obrtničke obitelji kolara.

Imali su šestero djece. 1919. godine rođen je Slavoljub Striegl.

OBITELJ STRIEGL podrijetlom je iz Bavarske, po Ignacu Strieglu (rođenom u Muglitzu, u Bavarskoj), koji kao dočasnik austrougarske vojske dolazi u Bosnu (vjerojatno oko 1879. godine).

Kao što smo već napomenuli, to je Striegl koji i u 21. stoljeću nastavlja na paradigmatski primjeren način svoditi samozadani zadatak (pedagog u njemu ne umire) na suštinu te poput svojih učenika obrezuje kolažne papire (nije mi teško zamisliti ga kako u školi, okružen djecom, ukazuje na bitne odlike likovnosti).

" Volio sam ga risati ", kaže Striegl; a crtao je i sve ostale životinje u svom okruženju, no najdraži su mu bili neobični pijetlovi i golubovi.

Slikar Slavo Striegl ro đ en je 1919. u Sisku.

Zaštita i obnova skulptura u sklopu Parka kao i druge aktivnosti kulturne djelatnosti vezane uz Željezaru Sisak dio su osmišljenog projekta ' Tvornica baštine željezara Sisak ' koji uz Gradsku galeriju Striegl i Gradski muzej Sisak vodi Konzervatorski odjel u Sisku Ministarstva kulture.

Slavo Striegl je rođen u Sisku 9. rujna 1919. godine. 1939. godine upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, gdje pohađa klase Krste Hegedušića, Tomislava Krizmana, Marina Tartaglie, Vladimira Becića, Joze Kljakovića, Omera Mujadžića, Zlatka Šulentića.

Iste godine, krajem rata Striegl pješači u Sisak, ali tamo biva uhićen i završava na golgoti križnog puta.

Stalne školske obaveze ostaviljale su mu malo vremena za slikanje, ali je zato puno radio na ilustracijama za novine i časopise, dizajnirao je plakate, povelje, plakete (neke od njih u suradnji sa Želimirom Janešom). nakon odlaska u mirovinu 1974. godine u potpunosti se posvećuje slikarstvu. 2003. godine donirao je 319 svojih radova gradu Sisku, što je i bio temelj osnivanja Gradske galerije Striegl.

Nakon završetka Akademije i povratka s Križnog puta, Slavo Striegl sve svoje vrijeme posvećuje slikarstvu radeći u ateljeu pored obiteljske kuće.

Iz Marije Bistrice Striegl samo povremeno odlazi u Zagreb polagati ispite na Akademiju, a boravak u Bistrici pomaže mu utoliko što su mu neki ispiti zbog rada na crkvi priznati (kod profesora Krizmana i Hegedušića, na taj je način položio ispit iz crtanja).

2003. godine izdana je monografija " Slavo Striegl ", autora Zorana Burojevića u izdanju Gradskog muzeja Sisak, koja sadrži pregled Strieglovog stvaralaštva s preko 500 reproduciranih radova u različitim tehnikama.

Iste godine Striegl donira gradu Sisku zbirku od 319 svojih radova što rezultira otvaranjem Gradske galerije Striegl.

Od otvorenja, Gradska galerija Striegl, osim stalnog postava, priređuje brojne tematske izložbe Strieglovih radova u samom prostoru galerije, ali i u suradnji s drugim galerijama u Hrvatskoj i van nje.

O ljepoti Strieglovih akvarela i intimizmu njegovih dotadašnjih slikarskih ostvarenja napisano je u katalogu izložbe " Striegl Janeš ", u Vinkovcima 1972. godine.

Odmah po završetku ovih radova, kao doprinos obnovi crkve, radi i dva monumentalna platna (400 x 160 cm) s temama: Sv. Kvirin i Alojzije Stepinac (dovršava ih 1988. godine). Nakon toga Striegl radi na istim temama kojima se bavio i ranije " Oluja nad Siskom ", 1998., " Masakr ", 1998., " Sisak s autoportretom ", 1999., ali viđenih na drugačiji način.

Nakon tri mjeseca donesen je zakon o amnestiji i Striegl se vraća kući.

Striegl pješači kući da obiđe roditelje, ali je u Sisku uhićen i završava na golgoti križnoga puta.

Na križnom je putu Striegl mnogo propatio, ali se s njega vratio još jači, čvršći i veći.