Bok Adame... evo ja trebam pomoc... imam decka i skupa smo vec godinu i 10 mjeseci... Zivimo skupa takodjer, volim ga jako puno, na pocetku veze bilo nam je jako tesko jer smo bili razdvojeni i imali smo puno problema, moji su bili protiv njega i veze, a njegovi isto tako... borili smo se protiv svih i na kraju ostali skupa.U zadnjih mjesec dana se jako svajdamo... Ja sam inace jako osjetljiva kao osoba, i svaka sitnica sto se tice njega me jako boli i moze povrijediti.Imala sam puno decki, ono al nikad nisto ozbiljno, on je moja prva i prava ljubav, a i ja sam njemu.S njim su mi nekad bili najljepsi dani u zivotu pogotovo kad sam ga upoznala.Problem je u stvari u tome sto on meni nedostaje u nekim stvarcicama, tipa lijepe rijeci sto mi je nekad govorio, kad smo se prije svadjali znao je i zaplakati i pokazati mi da mu je tesko, a sad ko da mu je svejedno prakticki, a ja moji osjecaji su i dalje isti.Moj najveci problem je sto sam sama ovdje u zg i nemam pomoci od nikog, cesto puta pozelim da odem od njega samo da vidim kako bi bilo da smo razdvojeni i mozda bi tek onda shvatili nesto, i koliko si znacimo.Al nazalost neamm kud ni kod koga.Ja sam se doselila ovdje zbog njega i s ve napustila.A i on je nekad bio spreman za mene sve napraviti.Bojim se da to vise nije ko nekad i da toga vise nema.On kaze da je isti, i prizna da se u nekim stvarima promjenio ko sto sam se ja isto promjenila u nekim stvarima.Al ja mu uporno govorim ja sam se promjenila u tom sto se ne zabavljam ko nekad, a on mi ne govori vise kako sam mu ja sve na svijetu, bla bla... na taj nacin mislim da mu vise nije stalo do mene ko nekad.Ja mu svoju ljubav i paznju i dalje pruzan ko nekad, i govorim mu sve lijepo sto se tice njega da nemogu bez njega i da mi je on sve na svijetu.Neznam sta da radim... daj mi savjet molim te... pozz