U zajednici hrvatsko-ugarskoj pod krunom sv. Stjepana, u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, hrvatsko državno pravo temeljilo se na nizu zaključaka i zakonskih članaka Hrvatskoga sabora, koji je izvodio i branio državni subjektivitet Hrvatske pozivajući se na slobode prava i privilegije Hrvatskoga kraljevstva, a kasnije, već od početka XVIII. stoljeća i na prirodno pravo naroda.