Taj naziv, inače, dolazi iz sumerske i babilonske mitologije, no Nancy Lieder tvrdila je da su je na dolazak Nibirua upozorili izvanzemaljci koji su s njom u kontaktu uz pomoć usatka u glavi.

Džoni je preveo i sumerske, hetitske, egipatske spjevove i tekstove, ep o Gilgamešu, Mahabharatu, Homerske himne, Porijeklo Homera i Hesioda i njihovo natjecanje... kao i izvode iz povijesnih knjiga: O upravljanju carstvom ", Ljetopis Popa Dukljanina "...

Sumerske ploče i mnogi drugi izvori, diljem svijeta, ističu činjenicu da su ti hibridi postali polubogovi, muškarcima i ženama između bogova i ljudskog roda.

Kao dobri poganin Abraham štuje Boga otaca (El), ali vjeruje i u sumerske bogove.

Pa mi smo uljuđeni, europejci, demokrati, mi smo kultura starija od sumerske i diplomacija veća od vatikanske.... eeeee mi smo budale

Mezopotamija je kolijevka prve civilizacije, Sumerske, čije začetke nalazimo čak negdje 1400 godina prije egipatske, ako računamo od Uruk perioda.

Današnji je Irak na području drevne Mezopotamije, kolijevke sumerske, akadske, babilonske i asirske civilizacije kojima čovječanstvo duguje pismo, matematiku i prve gradove.

Imamo sumerske pečate koji datiraju još od 3 500 godina pr. n. e. pokazujući zmiju, stablo i božicu, i gdje božica muškarcu posjetitelju daje voće života.

Npr, dali je u staroindijskim vedskim tekstovima i mahabbharati opisan nuklearni rat i detalji oko tehnologije koja se koristila? je...... u toliko opsirne i detaljne opise nebi treba vjerovati, a u 100 puta prekrojenu bibliju za koju se zna da dijeli jos starije Sumerske opise bi trebao vjerovati prikaži cijeli komentar

c) ako je Visocica tzv. " poplocano brdo ", onda to i nije bio neki veliki poduhvat u to vrijeme, posto su tada ljudi gradili i kompleksnije i teze izvodljivije strukture (primjer Stonehenge, sumerske monumentalne gradjevine, Babilon itd.)

Glavna namjera sumerske škole bila je, kako bismo mi to rekli,« profesionalna »- a to znači da je u prvom redu trebalo odgajati pisare da bi se zadovoljile ekonomske i administrativne potrebe zemlje, u prvom redu potrebe hrama i dvora.

Po tim školskim radovima možemo zaključiti da se nastavni plan sumerske škole dijelio u dvije glavne skupine: prva bi se mogla označiti kao poluznanstvena i školska, a druga kao književna i stvaralačka.

To se odnosi na književnost, zakonodavstvo, religiju, društvenoekonomski i politički sustav, a najočitije je bilo na jugu Babilonije, gdje je bilo i srce sumerske civilizacije.

Pravo zahvaljujući nastavku sumerske kulture u Babiloniji, danas možemo nešto znati o sumerskoj književnosti i religiji.

Slike prikazuju neobična bića životinje, hibridne mješavine ljudi i vanzemaljaca, njihove letjelice i spomenike koje su štovali, pod utjecajem teorije Zecharia Sitchina, koji pripisuje nastanak drevne Sumerske kulture, ' Nefilima ', vanzemaljcima koji su se spustili s planete Nibiru.

Nastavljači sumerske i babilonske kulture bili su Asirci.

Iako je i tamo sadržaj pločica većim dijelom bio sličan, sumerske poznaju i literarne sadržaje: na 12 su glinenih pločica opisana junačka djela kralja Gilgameša.

Kr. naznačio je i kraj sumerske civilizacije, dok je osnutak amorićanske dinastije u gradu Isin, nešto sjevernije od Ura, označio početak babilonske.

Za europske, egipatske, sumerske i starije borilačke vještine nemože se tvrditi sa sigurnošću kako je izgledao taj interaktivni odnos i to zbog nedostatka materijalnih dokaza, ali poznajući razvijenost istih civilizacije bilo bi smješno tvrditi da je postojao i jedan aspekt života, pa tako i borilačke vještine koji nije bio prožet ovim ili onim oblikom duhovnosti ili intelektualnog pristupa.

On će zapravo proći, ako je teorija Sitchina točna, odnosno ako je točno razumio sumerske glinene pločice.

Najprihvaćenija je teorija da potječe iz obreda štovanja ženskih božanstava, točnije sumerske božice Inanne (Babilonci su je zvali Ištar).

Tako su pomogli da se trajno održe mnoge sumerske tečine.

Ova su iskopavanja pronašla neke rane sumerske dokumente te veliku kolekciju pravnih i obrazovnih ploča iz seleukidskog perioda, koje je objavio Adam Falkenstein i ostali njemački epigrafisti.

Od sumerske mitologije, preko renesansnog kazališta, pa do viktorijanskih priručnika za domaćice, Ne uzimam, u prijevodu Asenke Kramer i s naslovnom ilustracijom Marine Leskovar Grubišić, djelo je koje će podjednako fascinirati feministkinje i tradicionaliste, liberale i konzervativce, udane i neudane, oženjene i neoženjene.

Iz ovih istraižvanja nije proizišlo samo oktriće prve sumerske dinastije, nego i mnogo starije El Ubaid kulture, početka bakrenog doba, prije šest tisuća godina, čije se tragove danas već nalazi širom Mezopotamije, a prepoznaje se po karakterističnom keramičkom posuđu.

Kao što je Mezopotamija kolijevka različitih drevnih civilizacija: sumerske, akadske, babilonske i asirske, tako su i u Baranji već u starorimskim utvrdama nicali plodovi ljudskoga uma i duha.

Od sumerske Prvobitne gore, do egipatskog Benbena (kojeg okružuju dvije kundalini zmije i Feniks, odnosno, Bennu, a sve riječi dolaze iz korijena Bn uzdizati se), Šivinog lingama, grčkog omfalosa i rimskog betila, prikaz epifize je prvotno simbolički skrivan, ne zbog zavjere već zbog tajnih praksi Škola misterija.

Prvi zmaj Pretpostavlja se da prvi prepoznatljivi zmaj potjece iz sumerske civilizacije, koja je stasala u Mezopotamiji prije skoro vise od pet tisuca godina.

Materijalno je dokazano postojanje prve sumerske dinastije koju se dotad smatralo više mitom, možda i zbog toga što sačuvane sumerske liste vladara obuhvaćaju vrijeme od 241.200 godina, što je i do danas otvoreno pitanje.

Pored skiciranja postepene preobrazbe sumerske božice noći i ambivalentne mitske zavodnice Lilit u lilitske likove među koje spadaju i more iz hrvatske mitologije, autorica predstavlja Lilit kao simbol svega onoga što muškarac nije mogao razumjeti ili savladati, antitezu razuma koji kroti prirodu, što je povezano sa prestankom matrijarhata, pojavom metala i dobom ratnika.