Od priče koja je sama po sebi odbojna i neshvatljiva i iznad svega neuobičajena, napravljen je topao i pristupačan film pun emocija koji izaziva suosjecanje gledalaca i tjera na razmišljanje.

Suosjecanje samo prema svojoj vrsti - ne bi bilo potpuno suosjecanje - jer ono je ujedno i svijest o povezanosti svega.

Od njih ocito nikad nitko nije cuo za pristojnost, suosjecanje ili razumijevanje prema klijentima.

Cak ni suosjecanje ne cini svetca, ako zelimo biti sveti trebamo prvenstveno prihvatiti zivot kakav je, nekad okrutan prema nama, nekad prema drugima i to je to, nista previse osobno.

Pa normalno svemu dodze kraj pa tako i tvoja " ALUMINIJSKA LADY " smrt je jedina postena pravda na ovom jako cudnom svijetu ali je zivot prekratak da bi ga trosili na gluposti " Gospodzo KLIMAVA " Pa ne mogu da ti nepozelim jos jednom od mene suosjecanje za tebe Gospodzo aluminijska lady neka ti je laka crna britanska zemlja ko ' olovo bila. prikaži cijeli komentar

Svi smo ostali sokirani i tom novom tragedijom, za tu ionako nesretnu djecicu, koji su nam toliko prirasli srcu... Isto popodne sve smo se zaputile do njihova doma, kako bi im dali moralnu i molitvenu podrsku, uz svu nasu sucut i suosjecanje.

Da li su Hrvati tolike velike budale da imaju potrebu vjerovati u Boga, da bi znali i za misliti, da iskrenost vise vrijedi, nego laz, da plemenitost, darezljivost vise vrijedi nego egoizam, da hrabrost vise vrijedi, nego kukavstina, da njeznost i suosjecanje vise vrijedi, nego okrutnost i neumoljivost, da vise vrijedi ljubav od mrznje, da pravda vise vrijedi od nepravde?

Ne cjepidlacis - nego iza empatije, kao sposobnosti covjeka da ' hoda u tudim cipelama ' - dolazi suosjecanje, koje uvijek tezi otkloniti/smanjiti patnju drugog zivog bica:)

meni je dobro, malo sam spaljena. iliji je isto dobro, on je spaljen i poglavi i po ledjima. zamislite, odma prvi dan samo pokazala da sam daleko najkompetentnija za mjesto ministrice debiluka. u maniri eminentnog strucnjaka petrologije iskusno sam prezivjela jos jedan podmukli napad stijena. praveci salto mortale i tripl axe, iznebuha podame se bacila gomila nasumično raspoređena kamenja. ilija se skoro rasplako, svi su ga vidjeli. izgrlio me te izljubjio od srece sa suzama u očima kad je vidio da jos mrdam gornjim ekstremitetima. on je sad sretan jer ne mora smislajti nepotrebanja objasnjenja za cika branka... ali tetošenje i timarenje nije dugo potrajalo. odma je počelo ruganje i zajebavanje na uštrb moje zle kobi. naime, reko mi je da mi usta ni izblizu nisu jako strašno razvaljena, samo da izgledam kao da imam neki gadan herpes. kod gazdine kuće, koji je zapravo najmoprimac u istoj, smo primjenili stari drevni lijek protiv infekcije i deratizacije. u par navrata sam ispirala ljutu ranu srectvima iz R-OH skupine, kako izvana, tako i iznutra. bez obzira sto sam mu pribavila fantasticnu reklamu razbivsi kamen temljac za uskrsnji otok sto je privuklo gomilu radoznalih znatizeljnika, iznajmljivač đet-skija mi nije dao besplatan krug po akvatoriju. pa čak ni do bračkog kanala i nazad. na plaži štete nema. ilija je politički maksimalno nekorektan, stalno me šikanira nazivajući me pogrdnim izrazom: lujka. uz to naravno idu i svi njemu znani derivati: superlujka, maksi -, mega -, turbo -, ultra -, giga -, peta lujka apokalipse... ja i munjeni iljo u mjenjačnici, ali on nista ne poduzima u svezi glede svog " telenta ". i to naravno nije sve. s obzirom da me cijelu večer šikanirao svojim kavalirskim ponašanjem, ispoljevala sam ga koktelom što je naišlo na glasno odobravanje prisutnih. vidno upičkana i iznervirana htjela sam se sakrit pod neki kamen i zaspat te pronaći prikladno i pogodno mjesto za redovno noćno unesvještenje. kako me nesreća prati od kunjevaca (gdje su počeli svirati narodnjaci [ ilija nije kriv, iskreno je pogodjen i izrazio je svoje ganutljivo suosjecanje ]), oje mjesto pod kamenom je bilo zauzeto od strane dvoje raspomamljenih šveda koji su umalo nasmrt stradali pod naletom moje vreće za spavanje i mojih čara. dobro da nisam nosila svoju kolekciju stijena koju sam izradila dok sam studirala petrolgiju u damasku još više usekirana našla sam jedan prekrasni dolomit od 3 kile te vidno napižđena na iliju, koji je bijo savršena pokretna meta (pijani sisavac, muzjak) zafitiljila ga brzinom od 150 gordijskih cvorova za ilijom uz uzvik: " dabogda te ovo šutalo " nemoram ni reći koliko mu se duboko usjekao u pamćenje. vodijo me je kojekuda, uglavnom pogrešnim cestama ili se nesjećam kuda. moram reći da sam ostala ugodno iznenađena urednošću wc-a u širokem brijegu. tamo smo stali u jednu kafanu krajputašicu popit vuka. u veceu imaju lončanicu sa ljubićicama i bresplatne uloške olvejz te dezodorans. u posušju u robnoj kući sve po bagatelnim cijenama maramice mirišljave 2 kune jebo koridor danas so išli na oltar domovine, vidjeli spomenik franji tuđmaninu. sutra ćemo se slikati s gomilom podljevane bronce koja u predjelu glave podsjeca na iste onakve podljeve kake je franjo dozivijo tik prije smrti. moram se sabrati nebili izgledala sto hrvackije. s nama su dva ilijina umno skučena prijatelja te ja zdušno pokušavam odvratiti cijenjenog ministra od njih. ima puno nudista, ilija samo gleda. još ne dira. kaže da su ove godine žene previše zapustile svoju vegetaciju. sve u svemu, za sad smo zadovolj (e) ni. žireva ima ko u priči, a priči, kao i ovoj, nikad kraja

Usput, moja sucut i suosjecanje ljudima koji boluju od istog poremecaja =) Javite se, neka se i nas glas cuje u tami koja nas okruzuje (a ne pod bljeskalicama fotoaparata =) P. S.

Ambicije su mu najjaca strana a ima li suosjecanje sa drugima a unistenje Izraela donosi sveopsti spas...

Upravo tako - pitanje nije bilo sto je ' covjek ', vec nesto specificnije - sto je ' covjecnost '.... nista drugo (po meni) nije stanje ' covjecnosti ' do suosjecanje da smo svi u istom egzistencijalnom camcu u oceanu zvanom postojanje....

radim na 7 osnovnih, plus po dvije na rukama, nogama i glavi. na svom raspolozenju osjetim. mislim da bi bilo korisno jos reci da osnovnih 7 radi u parovima, dakle prva je vezana sa sedmom, druga sa sestom, treca sa petom, dok ih cetvrta (tema joj je ljubav) sve veže. osobno sam imao problema s trecom (emocionalnost, suosjecanje, empatija...) i petom (komunikacija...).

Ona su gotovo bez iznimke natprosjecno inteligentna, njihova razmisljanja su primjerenija odraslima nego djeci i imaju posebno jako izrazeno suosjecanje s drugima.

Ako je mudrost navise sto se od intelekta moze dositici - tako smatram, da je suosjecanje najvisa razina emocija u covjeka.

Sve je tu na toj lijevoj strani zanosno i lijepo, ljudsko suosjecanje, zahtjev za ravnopravnosti, slobodom, cak je vrlo izrazen osjecaj da je intelekt i elita iskljucivo na toj strani, sve moguce pravo i ispravno sve je to lijevo mislece.

Kaj nas ljuddska znastvenost nauci o nama samima koja je dragocjena nece biti mjesto morala Kaj mi znamo o covjeku, ne kaze nama nista, kaj mi hocemo da bude Ljubav, njeznost ili suosjecanje, mozemo objasniti, posto postoji i vrijede vise. U ime cega?.. U ime jedne izvjesne ideje o covjeku \ " kao jedan model prirode humane, postavljen pred nasim ocima \ "

Drugi vuk predstavlja dobro, predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdacnost, darezljivost, istinu, suosjecanje. " Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka pa zapita djeda: " Koji vuk na kraju pobijedi? " Stari Indijanac odgovori: " Pobjeduje uvijek onaj kojega hranis. "

Mozemo se voditi emocijama (to nije suosjecanje), a mozemo se voditi i razumom (koji je cesto vise povezan sa suosjecanjem).

.. Kad ce bog vec jeda nput srediti tu crkvu?. oduvijek su ti umaskarani mracnjaci bili poznati po bezdusnosti,. ne moze se od njih ocekivati suosjecanje prema bilo kome kad su se svi odrekli svojih porodica i bioloskih veza vrlo jednostavno i utonuli u debeloj hladovini i bogatoj trpezi....

Uz najveci trud ne uspijevam naci suosjecanje za onu tzv. novinarku.

To nije suosjecanje... to je arogantni pristup osobe na materijaliziranom visem levelu... koja se odluci sazaliti nad nekim " inferiornijim " od sebe...

u pocetku nije bilo ničeg, samo bog kao vjera, milost, ljepota i ljubav, kao osjecaj.on je spavao i sanjao.spavao je u tjeku mnogih stoljeca, u samom vremenu.napokon se probudio iz sna, pogledao je oko sebe i svaki njegov pogled pretvorio se u zvijezdu.zacudio se, i krenuo na put, da vidi svemir koji je stvorio.putovao je i putovao, ali kud god se zaputio, ne bijase kraja ni granice.svemir je dubina, svejedno, beskonacno..... stigao je do zemlje, znoj mu je padao s cela.kap je pala na zemlju i ozivila.postala je covijek.koji sad luta stvoren na sliku boga.i lutati ce svojim zivotom, spoznati ga. postoje mjesta gdje andjeli umiru, tamo ljudi gladuju, tamo je pakao na zelji.tamo djeca ne spoznaju ljepotu kad se rode, ona pate.tamo ta djeca odrastu u ljude koji ne poznaju boga kao milost, tjeraju njihovu djecu u zlo, da se ubijaju zbog primitivnih podjela meterijalnih stvari, zbog politike... njihovo se korjenje lomi... moj zivot ispunjem srecom zaboravio je na suosjecanje, pala sam u zaborav gledajuci svijet zapada gdije su maske ljudi sretne a ispod njih je prah i pepeo, sporkica djela. tako prije nego sto sam izasla danas vani, na jos jednu pijanku, u moj zivot srece i zabave, pogledala sam tv, sto inace ne radim jer su sranja na njemu.vidjela sam curu mojih godina, crnu, kako prica o svo zivotu.rekla je da bi radje otisla pobunjenicima koji su je tjerali da ubija i silovali je nego se vratila raspadnutoj obitelji, pijanom ocu i baki.kad tama pojede dan, kad ti je draze da te zlostaljaju nepoznati ljudi nego obitelj, kad si star prije nego sto se rodis, tad zivis gdje andjeli umiru.njezin glas je bio tako lijep, nevin djetinji, a rijeci duboke.lice joj je bilo puno ljepote, i to one uzvisene vrste, kad je svijet uzasan, tad su misli visoke, pune elegancije i veličanstvenosti.ljepota njezine duse je zracila kao svijetlo iz nje, sto se na ljudima zapada rijetko vidi, oni su slijepi iako vide, u njihovim ocima nema tog zivota i osjecajajnosti... svi smo braca, a osuđujemo jedni druge, nesvjesno gledamo u tuđi život smatrajuci se strancima.svi smo nastali kao kap znoja prema staroslavenskim mitovima, sto znaci da je tezak put zivota.onima kojima je lakse nek pomognu drugima, jer nema svak obitelj koja ce ti oprostiti, ni prijatelja koji ce te cuvati.koliko se god trudili necemo moci spoznati citav svijet, necemo moci ni spoznati sebe, ako i uspijemo u malo vremena sto nam zivot daje, onda smo vise od mudraca... kad smo igrali nogometa na stradunu u 7 ipo, slozno kao djeca, nismo se ljutili na tudje pogreske, bili smo sretni, slozni.to je veselje i radost, ne sport, to je igra, sport je dokazivanje da si bolji, a tu se onda ne biraju sredstva.tu ce biti sve manje poštenja i duha, biti ce više paklenske želje za pobjedom. a kroz život se upetljaš u svašta.u velike gadarije u koje se nesmiješ upušteti i to znaš, ne misliš nego znaš.i zatim si dužan da nekako ispašteš.i taj jebeni kompleks osobnosti koja ima potrebu da sama sebi šteti, kad ti duša kaže jedno a to jebeno tijelo nemože da posluša.i sve to ispadne na svijet....... sama sam tako jednom šetala jednu noc, vani nikog nije bilo, išla sam putem i prisjecala se događaja, snova koje sam sanjala, bijeli put obrastao bršljanom i mjesecina, jedina svijetlost koja je dopirala kroz granje.zastala sam kraj cempresa, odmah sam se sjetila cestica istine, nasmijala sam se.mozda su ti trenuci život, formula svemira, zvijezda koje je bog stvorio, život kao iznenađenje, slucajnost, beskonacnost, svejedno.dolazi kad ga je volja i odlazi kad mu se prohtije.kao rock, svejedno ti je, forever whatever, amen.sjetila sam se i svađe između nekog rokera i metalca, kao koja je muzika bolja i koja je skupina bolja.to je najgluplje po mom, kad čovijeka opterete stvari na koje nema i nemože imati nikakav utjecaj, kako nemogu potisnuti takve brige.tome ga nauči život, nauči ili slomi.jednostavno takve nevažne stvari briše iz svijesti i neopterecuje se time.. i tako kako sam stala kraj tog stabla shvatila sam, na cudan nacin i svoju pripadnost.mali cempres, njegovo malo postojanje šticeno zelenim pamučastim pokrivacem, zegrljajem grana u koje se računa debelo deblo, osut šiškicama, čvrstim sjejnim poput malih glava i šaka, žilavim.taj mali čempres u borovoj šumi mi je izgledao kao osamljenik.rastao je u šumi na osami, i nije bio kao oni drugi čempresi, bio je onaj s ludim šiškicama s puno slojeva.tako zatvoren u svoju crvenkastu koru, smolast, lijepio je iglice borova po sebi.mocan jedan cempres u obitelji borova, ali daleko u nekom sebi znanom svijetu, ostao je sam, daleko da je ni more, ni nebo, ni tvrdo tlo nemože pridobiti, čempres JEDNOSTAVNO NEMOŽE PRIPADATI

nakupilo se puno toga.. od kuda poceti... nekako cu pokusati gledati kroz ove umorne oci koje zele san ali ja bi jos na neki party... zadnjih mjesec dana samo idem s jednog na drugi.ne znam jel su krivi za to ovi fashion weekovi ili cinjenica da mi je dosta ne europskih prijatelja doslo posjetiti nas kontinent.a sta cu ja nego doci do njih.tako da sam bila na izlascima koji su ukljucivali i put avionom.ali svaki se isplatio.makar je bilo tesko tati objasniti zasto idem do lisabona na PRIVATAN PARTY.nikakav koncert, nista, samo ono sta bi ovdje nazvali tulum.ali morala sam.u pitanju je bila proslava jednog rodjendana.usput, mama mi jos ne vjeruje u tu pricu.misli da sam bila u nekoj vikendici van grada:) odlazak na koncert prijatelja u london je razumjela.kao i to da sam se u amsterdamu nasla sa starim prijateljem.taj vikend je bio produzen pa sam nekako zavrsila u parizu.ne mogu ja bez svog drugog doma:) malo previse viskija i pala je neka oklada sa prijateljeljem i " zaradila " besplatni kartu.oni tamo nisu mogli vjerovati kad su me vidjeli samo sam se pojavila pred vratima od stana od prijateljice, izgledala je ko da je vidjela duha he he he he he.ali je bio problem sto sam od tog svog alkohola zaboravila da nemam toliko novaca da uopce BUDEM u parizu.i zovem ja taticu-ej ja sam u parizu... posaljes lovu?? kartice su ostale u amsterdamu u stanu od rodakinje.ne sjecam se kad je zadnji puta bio tako ljut.poslao je novce.ali samo za povratnu kartu.ni euro vise dvije noci sam provela kod frendice koja je usput organizirala malu pijanku (kako ja nisam imala novaca za izlazak u neki klub). ujutro-prvim avionom natrag.sam put nije bio jednostavan ali to je druga prica.inace, kartice jos nisu stigle, rodakinja je u trenu kad sam ju nazvala kretala za novi zeland (tamo zivi). i sada cekam da njena majka dodje u amsterdam (ima 3 sata voznje do njega) i posalje mi kartice, kako prezivljavam ne pitajte.tata mi ne zeli davati novce, kaze da sam se sama uvalila.pa jesam ljudi u banci nisu bas susretljivi i ne pokazuju suosjecanje za moju pricu.a tko i bi nemojte misliti da moja firma ne radi, funkcionira odlicno, u kakvom god ja stanju bila.samo do love ne mogu.na svu srecu imam seku.ali ona ne radi, nosi revije tu i tamo.daje mi koliko moze ali njoj tata ne daje puno jer zna da bi dala meni.mama me se cini se odrekla.nastavak price slijedi...

zajebana stvar, evo ovo mi se trentuno mota po glavi: da bi spoznali mir i ljubav, moramo dozivjet rat i mrznju problem koji se trenutno javlja, svi smo zapeli u KOLEKTIVNU mrznju, nasilje itd. nazovite kako hocete i trenutno nam je to dominantna sila u svijetu. novine, tv, igre, filmovi, sve to manifestiramo na razne nacine... da bi stvarno islo na bolje, mi moramo promijenit misli u nasem umu, sto ne? koliko god mi ovdje zalimo nad zrtvama, i prikazujemo suosjecanje toliko i prizivamo ruse, irance, kineze ili koga god da isprase amerikance itd. znaci opet ce neduzni ljudi ginut, a mi cemo se opet zavaravat da idemo prema miru i blagostanju, i opet nam dode na isto? mislim da se jos uvijek samo zavaravamo, ispravite me ako sam u krivu? neki dan na poslu jedna gospoda mi odjednom kaze, uh sto mrzim cigane, pitam je zasto? ona odgovori, ne svidaju mi se. smije se, te pita mene, sta vi ne mrzite cigane? reko ne, uostalom imao sam u razredu jednog roma, i prekrasno prijateljstvo smo imali, zasto? pa covjek je kao i ja, ti, svi mi ovdje... pozdrav svima prikaži cijeli komentar

A zapravo i jedno i drugo je jednako, al sumnjam da bi zmija nekog potakla na suosjecanje, jer ona je zla i ruzna i ljigava.

Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti.

Zdravstvo je davno postalo bisnis i tu osjecaji, humanost, suosjecanje davno vise nestanuju.

Suosjecanje su vrata prema nasoj stvarnoj otvorenosti naspram svijeta... i prestanku osjecnja nelagode i straha u dodiru sa onim ' izvan ' nas... jer doista sve je poput velike mreze, koja prekriva Univerzum...

One su vidjele Isusovo suosjecanje i srdacno su docekale Njegove rijeci ozdravljenja i oslobodjenja.