U tim (prvim) okvirima, koji kako rekosmo počivaju na iluziji o komercijaliziranim idejama, kao " proizvodima " za koje vrijede iste ekonomske zakonitosti kao i za materijalne stvari, također je moguće smatrati da projekt supertankera od 500.000 tona koji pluta u digitalnom moru pun digitalne nafte i onaj " stvarni " tanker koji plovi po realnom moru i prevozi realnu naftu, predstavljaju " stvari " iste prirode - jer se tu i jedno i drugo tretiraju kao roba koja ima neku svoju tržišnu vrijednost, pri čemu se, čak što više mogu na neki način i identificirati, jer su povezani direktno, u istom " proizvodnom procesu " kojim se proizvode stvari, ideje, ljudi i sve ostalo.