Praznina... bas interesantan " osecaj ", ne znam kako da ga oslovim kada je tako neuhvatljiv, neopisiv... svejedno mi je... misli prolaze, ali ovaj put me ne doticu... situacije se desavajau, ali ja sam po strani... svedocim..... neverovatno...... dogadja se...... kako to samo tako odjednom bez najave..... bez truda.... bez ikakvog razloga... i sve je tu... imala sam predstavu o tome, ali sad kada mi se to desava uopste tome ne slici, a znam da jeste...... sigurna sam..... srecna bez nekog posebnog razloga.... obitavajuci u tisini...... zaista se vise ne pitam..... iskreno...... a i ne trazim odgovore...... sama sam, ali nije mi tesko..... ako pozelim da budem dualnost, jesam, nije ni to problem, nista zapravo nije problem, sve jeste i sve je prolaznog karaktera... ne ocekujem... desava se... dobro; lose; tuga; sreca; bes; radost; harmonija.... i sve prolazi... jedino sto ostaje je srediste, nasa prava priroda ono sto jesmo... znam... to je... da li sam naprosto nista, ili uzimam da delam nesto nebitno, to je karma, treba odraditi, izabrati najbolje resenje, ako sam u meditaciji jesam, nicim izazvanoj, samoj nadosloj od sebe... spontanost... iskrenost iz sustine bica... vratiti se sebi, sad znam sta to znaci..... placem... suze same teku nicim izazvane... samskare se oslabadjaju... dobra... losa karma... sve tece... prolazi.... nebitno.... ja sam, jer naprosto dualnost sam samim svojim postajanjem.... nisam...... u meditaciji sam... zapravo meditacija sam... svesna.. svega.. uma... sebe..... nistavila...... ali, sve ako dodje samo od sebe... nema zurbe........ tisina........... sama....... i na kraju... potpunost... naizmenicnost.... prouzrokovana nedostatkom celovitosti... tada, Ti si tu... srodna dusa... karika koja nedostaje........ ljubav........ volim, zaboravljam na sebe, a zatim svako svojim putem...... kojim se redje ide.......... volim vas....:)

No ekipa opcenito jednostavno ne moze sebi u datoj situaciji dozvoliti visoke kriterije namijenjene za vremena kada se sve po spranci rjesava i kada je sve pitanje finese, a ne sustine.

Odeljivanjem na svojevrsne delove, mozemo doci do sustine uzroka samo tog dela koji fokusiramo, ali ne i do sagledavanja celine.

Zasto preporucujem da kod osnovnog pristupa problemu koji zelite resiti ne pristupate analiticki iz prostog razloga, jer na taj nacin necete imati uvid u jasnu sliku, odnosno nece biti sagledano iz sustine vaseg izvornog bica.

Pojavni svijet ogranicenih predmeta i stvari je samo privremeno ispoljenje te konacne stvarnosti... poput pjene oceana, ili poput slicica filma koje plivaju na beskraju ciste i neuvjetovane sustine.

Um ce nam uvek odvlaciti paznju sa nase sustine, ali na to se samo treba navici i prihvatiti kao nesto sto nam ucvrcuje veru u sve ovo, a ne dozivljavati ga kao levo smetalo.On je svakako na ovom nivou stvarnosti najgenijalnija tvorevina, te treba nauciti koristiti njegove pogodnosti za nasu stvar, a to je realizacija bica i njegove izvorne sutine.

bez rjesavanja sustine, dakle porezne politike, zakona u tom smislu kako za privatne osobe (godisnje prijave) tako i za poduzeca.. bez rjesavanja nepotrebneadministracije, sto znaci smanjenje troska drzave ali i poduzeca osoba zaposlenih na besmislenoj administraciji bez rjesavanja energetske politike bez oslobadanja od todoricevog monopola koji je osnovni problem u lancu uzgoj-prerada-prodaja nema sanse bilo sto rjesiti..

Stvar je u nacinu razmisljanja, nije mi uopce jasno kako se netko ide baviti kvacicama prije sustine texta?

naprosto postovi su ti populisticki, bez znanja, bez sustine i nista razliciti od ovog projekta " pripravnika "... besmisleni naprosto.. obicno politicarenje.. osim za one koji voli slusati i citati tekstove bez sadrzaja.. ili sljedbenici retorike i znanja " tecaj kod jadranke kosor "

Ibn Arebi je sredina izmedju forme i sustine.

Kazu mnogi mudraci, uceni ljudi, monasi, sveci, trebamo pronaci tisinu u sebi, koja se cuje i na taj nacin biti sa svima jedno, u isto vreme sve u nicemu, potpunost... Mislim da se ipak do sustine stize, odasvud kao sto su nam putevi razliciti tako su i nacini komunikacije razni.

Znanje koje prozima iznutra, izvire iz srzi i sustine bica, istoznacno je sa srzi spoznavatelja itd.

a kad razdvojis ostale neslicne.. i shvatis sustine poreza i svrhu socijalnih davanja kao i poreznih skupljanja i davanja... mozi ces to sto si nabrojio podijeliti u razne skupine.. jer si zbrckao sve i svasta bez logike i smisla..

Carli, Carli, pametan si ali i vise od toga Posten si i poznavalac sustine covjekova bica.

DS: Od kud tebi ideja da postoje dvije sustine?

Jasno je da Kosor skrece pozornost sa sustine problema, a uz to stalno mase izblijedjelom parolom o njezinoj antikorupcijskoj aktivnoscu, sto su isprazne price za naivne.

Stari su duhovni pisci podsjećali na tri progresivna zahtjeva odricanja: Abstine sustine aggredere

Konacno budjenje kundalini ne moze da se desi bez upoznavanja sustine zivota.

Prvo pitanje je pitanje objasnjenja sustine JOTa u politici.

Bitno je osetiti da se dve sustine dodiruju, da jedna drugu podupiru, da se jedna na drugu nadovezuju, da su jedna drugoj pocetak i kraj, crno i belo, lice i nalicje, izraz i odraz, ako toga svega nema vise, a bilo je onda se potrosilo akumulisano iz prethodnih inkarnacija i sada bi ili trebalo nastaviti dalje raditi na sebi ponaosob ili zajednickim snagama kompletirati celinu, jer od naucenog i upotrebljenog znanja se ne zivi, potrebno je iskusavati se dalje, kako ne bi smo postali mrtvo more, koje egzistira samo za sebe.

Sta je dodir dve sustine, kako vi to vidite i dozivljavate?

Tak konacna izvjesnost (znanje, nagovjestaj) o postojanju beskonacne sustine koja nadilazi sva pojavna ogranicenja je (svjesno ili nesvjesno) nadahnuce koje sva bica (iz oblasti ogranicenosti) vuce i privlaci k sebi.

Oslikavajuci fantazmagoriju bjezi od jeftinih efekata i prizoriste uproscuje do same sustine lomeci se izborom najadekvatnijeg namaza, poteza, boje, oblika, zanka i orisa.

Uvek zelimo da svaki svoj dan, sat, minut najbolje moguce iskoristimo u zivotu.Na pocetku su to nase zelje koje zelimo ostvariti ako je moguce, kasnije pokusavamo relizovati nase snove na ovaj, ili onaj nacin, a tek mozda u nekim zrelim godinama shvatimo da nam izmice iz ruku sve cega god se latimo uz osecaj nedostatka vremena, jer Boze moj, pa vec smo toliko i toliko godina, dok sve to u mladosti drugacije izgleda, ono kao ceo zivot je pred nama mozemo jos sebi dopustiti neki laganiji tempo.Medjutim to je samo nase poimanje vremena u zavisnosti od toga koliko smo uspeli osvestiti apsolut u sebi.A koliko nam je to uspelo mozemo da vidimo po tome kako se mi osecamo, da li smo u raskoraku sa vremenom u odnosu na to sto bi zeleli proziveti, ili smo zadovoljni trenutnim bez obzira na to sta nam se desava.Sve to mozemo jednostavno proveriti pomocu dva parametra, a to su prihvatanje i duboka predaja.Poistovetimo se sa tim osecajem, stanjem, duboke predaje, i prihvatanja naizmenicno u odnosu na to sto zelimo preispitati i odmah ce nam biti jasno, gde se trenutno nalazimo na svom " putu ", koliko se lazemo, ili slazemo.Koliko uspevamo duboko da se predamo tom necemu i to da bezrezervno prihvatimo toliko smo uspeli, cim postoji neki otpor u vezi necega trebamo na tome da se zadrzimo i razresimo to usmeravanjem paznje sve dok ne stignemo do uzroka tog otpora, teskobe u odnosu na to.Znaci, imamo ovaj trenutak, svesni smo ga, on je.... misao... osecaj... senzacija... meditacija... osvestimo... ako postoji neka hrapavost u vezi toga ulazeci u taj osecaj sve dublje pokusavamo pronaci samu sustinu problema, koji nam stvara anksioznost koju ako odmah ne resimo postaje zapis u telu u vidu zategnutosti, neki problem u vidu neceg hronicnog sto ne uspevamo resiti, nego gde god prepoznamo nesto slicno, mi zapinjuci nastavljamo dalje nesvesni sustine problema i zbog cega do toga dolazi da uvek zapinjemo na istom mestu, ili se manifestuje kao neka bolest kada vec uzme maha.Sigurno je sledeci pitanje kako postati bolji, kvalitetniji, kako uspeti kao jedinka, individua, koja ce se na svom vrhuncu samo rasplinuti? Svakako najpre moramo biti samokriticniji, dovoljno svesni i odlucni da pogledamo sebi u oci i da ne uproredjujuci se sa bilo kim u smislu toga da odustanemo cim uvidimo na tudjem primeru kako to sve bas i ne funkcionise i da cemo na taj nacin mnogo toga izgubiti, izgubimo volju za daljim napredovanjem.Svaki i minimalni pomak je dostojan nase paznje i hvale, i svaki taj pomicaj ce nam ukazati vec u nekoj sledecoj situaciji koliko smo spremniji nesto prihvatiti, ili se bezrezervno predati, ako ne bas bezrezervno, ali sa mnogo vise entuzijazma, vere u to, nego li pre.Zato i naglasavam da sve pocinje otprilike tamo, gde u stvari i zavrsava, a to je sa dubokom predajom i prihvatanjem onoga sto jeste kao takvo, bez vezivanja za to, jer vec sledeceg trenutka to je proslo vreme, a ako spoznamo ovaj trenutak koji jeste u pravom smislu te reci, sustinski, mi smo sada sama vecnost.

Naravno da je tesko recima izreci tacno istinu, ali u shvatanju istine nam pomaze Bozji duh koji nam razotkriva dubinu i znacaj istine, njene skrivene strane.... tako da se moze preneti recima i kako bi ako ne recima jer to nisu samo mrtve reci, vec Bozje koje mogu dopreti do nas, do naseg srca i Bog nam moze dati razumevanje sustine istine..... mozemo je doziveti uz pomoc Boga......

Drugi problem koji u tvojem upisu uocavam jeste nezeljena doza samodopadnosti i nerazumijevanje sustine javne rasprave, preciznije JOT rasprave, gdje tisuce zainteresiranih ociju definitivno vidi vise od jednog para na kojemu ti temeljis svoje misljenje i taj detalj kod donosenja politicke odluke smatras irelevantnim.

nema tu sustine zahtjeva.. kao ni neke ideje u tako dramaturski slozenim rijecima..

Sam fiškal uz prehvaljenu Duganovu krepost sustezao se od jela po onoj u moralu: abstine, sustine, da se što više naužije crvene ptice...

Bez obzira koju duhovnu tehniku koristili, um osobe koja meditira nakon nekog vremena na svijet pojavnosti i sve ogranicene predmete u njemu pocinje gledati kao na ispoljenje jedne sire sustine... bez obzira da li je nazivali Najvisa Svijest, Duh, Bog, Tao ili nekako drugacije.

To trazenje se cesto pretvaralo u sebicne potrebe zastite sopstvenih zemaljskih privilegija nad kojima ce se, nekako po jednolicnim obrascima hebrejskog Davidovog carstva ili islamskog Serijatskog puta hriscanski vjernici skretati od uzvisene sustine samog hriscanskog vjerovanja.