ulovilo me jucer. kada me cetverogodišnji bratic sa svojih punih 97 cm (znam jer smo se mjerili na cedevitinom metru s kretenoidnim pjesmicama) oborio na pod, skocio u hulkovskoj maniri na moje bubrege i zabio mi prst u nos vrišteci " umji, umji, UMJIIIII " reko, kako oces, zivino mala, i pravim se da sam mrtva. " mmm... mmmm... mmmMMMUUUUAAAAAAAAAAAA ja ce calioooo, uctani, uctani, ja te voojim, uuuctani " otvorim oci, a mali mi se stropsta u zagrljaj ko maria liz sebastianu nakon 20 godina robije za vrijeme kojih je bila katatonicna al ju je na zivotu odrzalo sjecanje na njihovu ljubav. mali sretan, ja ga grlim, i probam se tako, jelte, ustat. zamaglilo mi se pred ocima. pozdravih u mislima mamu, tatu cijelu rodbinu (trajalo je, samo 2 sata da pozdravim uzu rodbinu. hercegovka, det ekspleinz evriting), i sve što propustam u nastavku zivota. i tup natrag na pod. posto i nisam sitna to je bilo zapravo TTUUPP. potres u zagrebu, epicentar u dugavama, 8 po richteru. sestricna i njen ehemann su mi se prvo smijali. pa narucili asterix pizzu, posto kokice nisu dovoljne za show tih razmjera. i uzivali gledajuci me kako bezivotno lezim na njihovom parketu ko sipe kojom dalmos bari na foru svog lovackog dara. i oprosti bi im covjek, da nisu...... " e, haha, aj probaj napravit most " " kako si takav, majmune, rodbina smo malo suosjecanja, kakav most.... spagu, lakse je iz tog polozaja " " hehehe. dobra. hehe. nego, kad si vec dolje, aj vidi jel mi mali ispod ormara sutnuo racun iz privredne, ne mogu ga nac " i tako je to islo pol sata, dok im nije dosadilo pa su me odbacili doma. al su moji bili dobri, nisu me zezali ili maltretirali. samo ignorirali. i u 2 ujutro kad se brat vratio izvana, a ja ga molila da me digne s poda jerbo sam tresnula s kreveta u 18 pokusaju da se dignem po casu vode. jedino je moja SMEĐOOKA bila dobra i zabrinuta, istina s drugog djela grada pa me bodrila s pune 2 recenice: " namsjesti se nekako, sta ja znam, lezi bogte. i mrs sutra doktorici. " voljena sam, na bi covjek reko. stoka. komunjare, zasigurno. jelda BaFi??????? al sad sam čist fajn, teta kata mi dala neke male bijele tabletice..... " dvije dnevno, ne više, jake su, opustit će ti mišiće. " drmnula sam tri. odjednom. i to čim sam izašla iz ordinacije. a četvrta mi se smješka. hihihihihihihihihi........ uuuuuuh-wweeeeeeee.........