Premda je oslobađanje od naslijeđenoga mentaliteta podobnosti izazov za sve subjekte i segmente suvremenoga hrvatskoga društva, ipak je najveća odgovornost na političkim strankama koje su dosada baš na tom planu i najviše zakazale.

Za razliku od suvremenoga hrvatskoga jezika, negacija je odvojiva od finitnoga glagola.

Logično je protumačeno da je on« znao osluhnuti sve mijene suvremenoga hrvatskoga pjesništva »(akademik A.

Miroslav Krleža (1893 - 1981) najznačajniji je hrvatski književnik, koji je svojim djelom nadahnuo naraštaje hrvatskih intelektualaca, te pokrenuvši neizmjerno važan proces kritičkoga osvješćivanja suvremenoga hrvatskoga društva, bitno utjecao na uspostavljanje njegovih standarda.

Predstojeći predsjednički izbori u tome stvarnom kontekstu suvremenoga hrvatskoga društva imaju osobitu važnost te su sasvim poseban izazov za građane vjernike da svojim glasovima na čelo države dovedu čovjeka koji nema ništa, ni osobno ni po grupaciji iz koje dolazi, s negativnostima komunističke baštine i koji je sposoban stvarno pomoći hrvatskomu društvu da se u njemu razvije zdrav, demokratski, u punome smislu riječi pravni, gospodarski prosperitetan, socijalno osjetljiv i hrvatskim kulturnim i identitetskim obilježjima primjeren sustav.

Preciznije rečeno, upravo navedeno vrijedi, kako za životne okvire u kojima su njihovi životi bili očitovani, tako i za sadržajne i intencionalne aspekte suvremenoga hrvatskoga pjesništva.

Osobito oduševljava činjenica da će ovom donacijom u muzejsko - galerijske funduse ući djela velikog broja istinskih velikana suvremenoga hrvatskoga slikarstva, među kojima su: Albert Kinert, Ivo Kalina, Nataša Cetinić, Vanja Radauš, Toni Franković, Dušan Džamonja, Edo Murtić, Miroslav Šutej, Nikola Kojdl, Aleksandar Srnec, Gorki Žuvela, Eugen Kokot, Nives Kavurić Kurtović, Ljubo Škrnjug, Željko Senečić, Tihomir Lončar, Goran Petrač, Andrija Maurović, Vlado Martek, Boris Demur, Boris Bučan, Dubravko Budić i Željko Kipke.Darovana djela nabrojenih autora svjedoče o vrlo snažnome i stvaralački vrlo plodnom, stilski i tematski vrlo različitom ali vrsnom, razdoblju domaće umjetnosti posljednjih pedesetak godina.

30 - milijunski korpus suvremenoga hrvatskoga jezika (30 m)

Da postoji duboka kriza duhovnog identiteta kao takvog u Hrvatskoj, svjedoči i najnovija knjiga istaknutog hrvatskog teologa dr. Tončija Matulića Tužaljke kamenja hrvatske pustinje čiji je podnaslov Pomirenje i duhovna obnova u svjetlu proročke i kritičke raščlambe stanja duha i svijesti suvremenoga hrvatskoga društva gdje on pokušava zaviriti u kršćansku dušu i proniknuti uzroke njezine trenutne obamrlosti i tjeskobe.

Primjerice pitanje ekspresionističke figuracije, koja i bez navika Prokrusta nastoji s Michielijem promovirati i nastaviti struju modernoga i suvremenoga hrvatskoga kiparstva koja je mogla započeti Meštrovićevim Jobom, Radauševim Panoptikumom preko njega do Biafre, ali i do Gašparića Gape.

Premda najuglednija zadarska dramska umjetnica i jedna od uglednijih glumica suvremenoga hrvatskoga glumišta uopće, Jelica Lovrić-Vlajki nije uspjela obilježiti jubilej umjetničkog djelovanja na zadarskoj pozornici kojoj je darovala cijeli stvaralački vijek.

Premda je polazna ideja HNK bila sastaviti reprezentativni korpus suvremenoga hrvatskoga jezika, uskoro se pokazalo da i stariji tekstovi također zaslužuju korpusnolingvističku obradu tako da je prva inačica HNK zamišljena i ostvarena u okviru projekta MZT-a 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika (prosinac 1998.) u dvije osnovne sastavnice:

Predstavlja hispanisticu Željku Lovrenčić koja je napravila izbor i prevela 250 pjesama zastupljenih u ovoj panorami suvremenoga hrvatskoga pjesništva i kaže: naša današnja gošća dolazi nam iz zemlje kipara Ivana Meštrovića ili kralja Tomislava, iz zemlje u kojoj se nalazi Istra - iz Hrvatske.

Odluka je donesena: napisati gramatiku suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika s poredbenopovijesnoga gledišta.

No, kao sam čovjek se pitam: Što učiniti, kako poboljšati neotklonjivo rak-rane suvremenoga hrvatskoga društva?

U najširim krugovima suvremenoga hrvatskoga društva još uvijek vlada velika glad za tv-programima a da nema dovoljno izgrađene zdrave kritičnosti i zrelosti da bi se svjesno od sve ponude pravio promišljeni izbor, pa upravo kroz tv-ekrane u sve pore društva snažno prodire duh nezajažljivog potrošaštva, materijalizma, potrebe za imanjem.

Nove pozornice (Komorna pozornica HNK 1967 - 63, Teatar td od 1966. u Zagrebu), a potom niz slobodnih, odnosno amaterskih skupina koje promiču najraznovrsnije kazališne žanrove i oblike (Teatar u gostima, Histrioni, Pozdravi, Coccolemocco, Kugla-glumište, Montažstroj i dr.), kao i specijalizirana kazališta za određene žanrove i namjene (Zagrebačko kazalište lutaka, 1945; Zagrebačko kazalište mladih, 1948; zagrebački teatri Komedija, 1950. i Satiričko kazalište Kerempuh (osnovano 1964. pod imenom Jazavac) te smotre dramskih ansambala natjecateljskih obilježja od kojih su najvažniji Dani satire (Zagreb, od 1973), Marulovi dani (Split, od 1990) te Festival malih scena (Rijeka, od 1994) kao i Festival djeteta (Šibenik, od 1958), PIF (međunarodni lutkarski festival, Zagreb, od 1968), Eurokaz, smotra avangardnoga i eksperimentalnoga teatra (Zagreb, od 1987), omogućuju realizaciju repertoarne višestrukosti te interprertativne polimorfnosti temeljnih značajka suvremenoga hrvatskoga glumišta.

Časopis objavljuje radove iz područja suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika i to u sljedećim stalnim rubrikama: Znanstveni i stručni članci, Pitanja i odgovori, Osvrti, Vijesti, Obljetnice.

Premda je oslobađanje od naslijeđenog mentaliteta podobnosti izazov za sve subjekte i segmente suvremenoga hrvatskoga društva, ipak je najveća odgovornost na političkim strankama koje su dosada baš na tom planu i najviše zakazale.

U dvojezičniku je predočen leksik suvremenoga hrvatskoga jezika, uključeni su najrašireniji nazivi različitih znanstvenih područja, a također i dijalektni, zastarjeli, razgovorni, žargonski leksik.

Proučava različita područja suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika: leksikologiju, leksikografiju, normativistiku, sociolingvistiku.

Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca).

PRESJEK SUVREMENOGA HRVATSKOGA FILMA Suvremeni hrvatski filmovi sve se češće predstavljaju u europskim kulturnim središtima, u sklopu važnih filmskih festivala, na smotrama, revijama i susretima.

Nakon završetka sastavljanja Jednomilijunskoga korpusa hrvatskoga književnoga jezika, tzv. " Moguševa korpusa " (Moguš od 1976. do 1996.) i objavljivanja Hrvatskoga čestotnoga rječnika (Moguš, Bratanić, Tadić 1999.) na njegovim temeljima, pojavila se potreba za sastavljanjem više desetaka milijuna velikog reprezentativnog korpusa hrvatskoga jezika koji bi poslužio kao osnovna jezična građa za leksikografska, pravopisna, morfološka, sintaktička i semantička istraživanja suvremenoga hrvatskoga jezika.

Živo se zauzeo u poslovima koji su omogućili da kralj Leopold I. zagrebačkoj akademiji pridijeli 1669. prava koja su imala druga sveučilišta, pridonijevši tako utemeljenju zagrebačkoga Hrvatskoga sveučilišta. Književni Habdelićev rad oslanja se na njegovu izobrazbu i svećeničke službe koje je obavljao, a u funkciji je moralno-didaktičnoga i prosvjetiteljskoga diskursa u kojem autor prepoznaje ne samo mane i poroke ljudske naravi nego i suvremenoga hrvatskoga društva.

U suradnji s dr. sc. Robertom Hajszanom iz Gradišća u Austriji, pokrenula je biblioteku Panonskoga ljetopisa Hrvatski pisci u svijetu, u kojoj je do sada uredila dvije knjige: Antologiju suvremenoga hrvatskoga pjesništva u Boki kotorskoj Sjaj korijena (2006.) te pjesničku zbirku bunjevačkohrvatskoga književnika Milovana Mikovića slušaj: zemlja, riječi (2007.).

Knjiga suvremenoga hrvatskoga dramatičara sadrži pet drama: Veliki bijeli zec, Onaj koji se sam govori, Grupa za podršku, Život u sjeni banane i Dolina ruža.

U jednom danu sam progutao teološko filozofsko djelo Zašto gotovo sigurno ima Boga, a u 4 dana popularnu novu knjigu mog profesora moralne teologije, Tužaljke kamenja hrvatske pustinje u kojoj autor Hrvatskoj predlaže unutarnje pomirenje i duhovnu obnovu u svjetlu proročke i kritičke raščlambe stanja duha i svijesti suvremenoga hrvatskoga društva.

Umjesto gomile opeka proizvoljno naslaganih u središtu Zagreba, koje je skupina amatera proglasila spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima, na adekvatnome mjestu - Mirogoju - treba podići izvorni spomenik žrtvama rata, autorsko djelo najvećega suvremenoga hrvatskoga kipara Dušana Džamonje.

To što poetska biografija pojedinog autora ponekad odluči o njegovu situiranju i statusu u nekoj globalnijoj slici suvremenoga hrvatskoga pjesništva ne čini nam se kao mana.