Knjiga " Hrvatski jezik " (283 str.) uz pristupno poglavlje podijeljena je na 11 dijelova, u kojima autor obrađuje mjesne govore Hrvata, jezik i pismenost, početke hrvatskoga književnog jezika, hrvatski književni jezik u uznapredovalom srednjem vijeku, doba velikih prijeloma u 16. stoljeću, novi početak, prosvjetiteljstvo, narodni preporod, suočavanje s novim srpskim jezičnim standardom, punu standardnost na uzburkanoj plovidbi i hrvatski jezik.

Naglašena je tronarječna dimenzija u postanku hrvatskoga književnog jezika, kao oprjeka monodijalekatskoj osnovici srpskoga, te odbačena dosjetka po kojoj hrvatske i srpske istoznačnice tobože " obogaćuju " jezik, jer književni jezik nema sinonima te vrste, a idući logikom " obogaćivanja " moglo bi se isto tako usvojiti u jezik mnoštvo istoznačnih riječi iz drugih jezika, slavenskih, romanskih, općenito indoeuropskih, bilo kakvih.

Ministarstvo na taj način daje do znanja da mu u najavljenim, krajnje prijepornim koracima u jezičnoj politici časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika može biti smetnjom koju je najbolje na vrijeme eliminirati.

Te radove si oblikovao pomoću predloška citiranje knjige, pri čemu nisi unosio nadnevak u obliku koji je predviđen pravopisnom normom hrvatskoga književnog jezika.

S gledišta hrvatskoga književnog jezika to je bilo krivo.

On vrlo zanimljivo, kao stručnjak sa strane podsjeća na dva temeljna načela razvoja stilizacije hrvatskoga književnog i standardnog jezika, koja, kako ističe, vrijede sve opširnije od Batrtola Kašića tj. od početka svjesnoga razvitka zajedničkoga svehrvatskoga književnog jezika, pa sve do dana današnjega.

Stoga je onaj promidžbeni priziv Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika više uvrjedljiv nego neumjestan.

Nagrada je nazvana prema - kako ga je okarakterizirao Branimir Glavičić - korifeju hrvatskoga književnog prevodilaštva.

Zlatko Tomičić, nedvojbeno jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, auktor četrdesetak knjiga poezije i proze, od kojih su četiri u cijelosti prevedene na strane jezike, uvršten u mnoge antologije i prevođen na više jezika, predlagan za Nobelovu nagradu za književnost, karizmatični utemeljitelji urednik legendarnoga " Hrvatskoga književnog lista ", buntovnik i izopćenik, višegodišnji politički uznik, za " Politički zatvorenik " govori o svomu životnom i književnom putu.

Knjiga je izašla u izdanju Nadbiskupije zadarske i Franjevačke zajednice iz Duvna (Tomislavgrada) 1989. Kao sutranskriptor (s Petrom Bašićem i Zlatom Derossi) transkribirao hrvatski prijevod Biblije Bartola Kašića (Paderborn 1999. i 2000.) Više godina bio urednik Ličkog kalendara, urednik i suradnik Hrvatskoga književnog lista te redaktor i kolumnist Ličkih novina.

Zatim su došle godine prevođenja mojih knjiga na hrvatski, koje su me dovele u kontakt s mnogim prijateljima i kolegama iz hrvatskoga književnog svijeta te me više puta odvele u Zagreb, štoviše, veliko značenje u mom životu ima složeni talijansko-slavenski svijet, svijet Veneta i Hrvatske, sjevernog Jadrana, koji je temeljni krajolik mojega života.

Srednja škola Krapina i ove školske godine od 11. do 17. ožujka obilježava Dane hrvatskoga jezika, kulturnu manifestaciju utemeljenu u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljenu u Telegramu 17. 3. 1967. godine.

Darija Gabrić-Bagarić pojavu Mikaljina trojezičnoga rječnika smatra velikim datumom u povijesti hrvatskog jezikoslovlja i povijesti hrvatskoga književnog jezika, a samoga autora začetnikom rječničarstva jer u domaćoj tradiciji nije imao uzora.

Zlobnici ponekad daju toj staroj vijesti grotesknu povijesnu dubinu. Eto rekao je nedavno jedan od njih napokon smo u novim okolnostima ostvarili cilj koji je nacija davno htjela postići Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.

Poznat je otpor " srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom " jednoimenom nazivlju u obliku Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, te Hrvatskoga proljeća.

Iz toga bi netko mogao izvući zaključak da glavni urednik HKE misli da su intelektualno inferiorni samo oni koji kritiziraju njegov rad ili otvaraju prostor za njegovo propitkivanje budući da se nakon što je s njim objavljen veliki razgovor u Vijencu (Vijenac, br. 440, 13. siječnja 2011), u kojem je imao prilike predstaviti svoj projekt ili nakon što je objavljen afirmativan tekst akademkinje Dunje Fališevac o Hrvatskoj književnoj enciklopediji (Summa hrvatskoga književnog pamćenja, Vijenac, br. 492, 10. siječnja 2013.) nije javljao sa sličnim evaluacijama.

Iz te postave mogu se razabrati dva značenja: 1. označuje postupak stvaranja novih riječi, 2. označuje jezikoslovni nauk koji proučava zakonitosti i uzroke po kojima se tvore riječi određenoga jezika, dotično hrvatskoga književnog jezika.

Jesu li već tada lukavi Hrvati na valu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. pokvareno podmetnuli tu, tobože, ljubavnu pjesmu kako bi prikrili svoj naum koji su ostvarili 25 godina poslije toga?

Obilježavamo i 30. obljetnicu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, koja je zamišljena i sastavljena u Matici hrvatskoj, i od koje je - kao od kulturnoga i političkoga dokumenta-započelo hrvatsko proljeće, koje će navijestiti i zacrtati samostalnu i neovisnu, suverenu Hrvatsku.

Ondašnji progonitelji hrvatskoga književnog jezika i posebnosti hrvatskoga jezika uopće, sada su više-manje u drugom planu iz kojega potežu konce, a u prvom su novi jurišnici, čija se retorika ne razlikuje bitno od one Franje Butorca.

I opet se, sada u samostalnoj, suverenoj državi, nacionalnoj državi hrvatskoga naroda, progone i prokazuju " hrvatski nacionalisti ", ismijavaju najveći hrvatski jezikoslovci, opet se diže kuka i motika primitivizma oko " opasnog kroatiziranja ", pa se čak zaziva smrt hrvatskoga književnog jezika (J.

Tako ni dan-danas nemamo službeni pravopis hrvatskoga jezika, odnosno službeni pravopis hrvatskoga književnog jezika, ili preciznije standardnoga hrvatskog jezika, čime su otvorena vrata kaosu kojemu smo svi svjedoci - programiranom kaosu koji treba pripremiti i hrvatski jezik za što lakši ulazak u svijet zajedničkoga, regionalnog, zapadnobalkanskog jezika koji bi treba biti pretežito srpski.

Jasno, nisam tu ni za kakvu zbrku ili anarhiju, ali mislim da je Rječnik stranih riječi Ive Goldsteina i moj znak razumijevanja kulturnih činjenica, a da pritom ne zanemaruje normalne zahtjeve hrvatskoga književnog jezika kao što je norma i njegov razgovorni sloj.

U ovoj drugoj knjizi daje se opis povijesnoga razvitka hrvatskoga jezika u 16. stoljeću, i to opisom razvoja hrvatskih narječja i hrvatskoga književnog jezika.

Čakavski, kajkavski i štokavski nisu tri različita književna jezika, nego su tri dijalekatske stilizacije hrvatskoga književnog jezika.

U tome smislu može se zaključiti da je tronarječnost važno obilježje hrvatskoga književnog jezika.

Istodobno, proučavajući pojedine segmente europske književne kulture i omjeravajući ih o fenomene hrvatskoga književnog kanona (M.

Razlučila je njihov govor od hrvatskoga književnog jezika, bez obzira na to što ne poznaje hrvatski.

Glasovitom Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika temelji »jezičnoga jedinstva« su uzdrmani.

Ona je dokument koji pokazuje kako se visoka crkvenoslavenska naobrazba istovremeno otvorila narodnom jeziku i to je početak hrvatskoga književnog jezika.