Oci samuraja su mocne da iznedre glasom srca prepoznavsi sapat intuicije u trenutku oblikovanja sazimanje praznine.Samuraj nije svemoguci Bog, nego samosvesno bice koje je na svom putu izabralo ulicu Smrti kao vodic kroz prostornost i vre mesnost Zivotna golgota uci samuraja kako da kontinualnim suocavanjem sagleda stvarnost koja je proistekla iz njega i grabi ka povrsini da skine mrenu svog mraka rastvorivsi se u jasnom svetlu.Tragac je jedno sa trazenim u istrazivanju, radosti saznanja i zauvek pretocen u ispoljenje.Samuraj je trag koji ukazuje da je stazom neko krocio, rastvorio prethodnost i sjedinio " sve " za one koji tragaju, koje ce sapat odvesti tamo gde svitanjem zalazak sunca postaje samoostvarenje, gde nema mesta mimohodu i gde je jedini zakon ispravno delovanje trenutnosti. On je izvor, inprovizacija, naizgled isti, ali uvek zamalo drugaciji, jer neprijatelj je tu, uvek negde skriven i samo ceka momenat nase nepripremljenosti.Usresredjen, pazljiv satkan od suocenosti, pretocen, sazet, ispoljen, zauvek ekstatican koraca strmom liticom zivota konacivsi na ostrici katane, tka svilenom niti iz nedelovanja, delovanje umecem zivljenja.Pravednoscu (Gi 義), krci sebi odstupnicu izvire, hrabroscu (Yu 勇), nadire, dobrotom (Jin 仁) celi kao melem na ranu, ljubaznoscu (Rei 礼) uvezuje sve na cega naidje tokom, istinom (Makoto 誠 ili Shin 真) ukazuje na moguci put, cascu (Meiyo 名誉) tvori odbranu od zuba vremena, vernoscu (Chūgi 忠義) stavlja pecat kao verifikaciju validnosti, a svojom lojalnoscu je u obavezi (Chū 忠) da ispostuje samog sebe i da tece sve do momenta ulivanja u okean svesnosti.Biti samurajem je nevidljivi hod kroz dimenziju vremena i prostora, ciji trag ukazuje na obrise vecnosti zivljenjem sadasnjosti.