Ako ostanemo samo na slušanju a izostane razumijevanje svetih tekstova, može se dogoditi da nam ne otvore oči već, suprotno tome, produbljuju našu sljepoću.

Ali ako čovjek govori malo svetih tekstova, a ipak živi život tih riječi, slobodan od strasti, mržnje i neupućenosti, s ispravnim viđenjem i slobodnim umom, ne žudeći za stvarima ni u ovom, ni u budućim svjetovima, on uživa u voću religioznog života.

Hitno je reagiralo izraelska vlada riječima da su teološki nesporazumi oko interpretacija svetih tekstova nestali još u Srednjem vijeku i da nije mudro obnavljati ih.

Tradicionalni socijalni teoretičari moralnu zbilju istražuju kroz egzegezu svetih tekstova ili putem introspekcije.

Ja sam se u neku ruku nadovezao na Maherov (naravno, tendenciozan) pristup, tj. iskoristio ga da ukažem na doista postojeći destruktivni potencijal što ga religije (tj. selektivno i političko čitanje svetih tekstova) imaju.

Sad mi je jasno zasto poglavlja svetih tekstova tako cesto pocinju sa« U one dane... ».

Samim time jasno je da ova svetost Joakimova i Anina života niječe sve moguće nove nastraje začeća i istospolnih brakova s usvajanjem djece, što je u svojoj biti veoma opasno za pravi oblik života u ljudskoj zajednici i što nam se može vratiti u lice kao bumerang. Misno slavlje uljepšano je pobožnim moljenjem i pjevanjem liturgijskih popijevki, a u njemu su čitanjem svetih tekstova sudjelovale dvije vjeroučenice iz ovoga sela.

Velika stijena s natpisima iz budističkih svetih tekstova stoji na rubu sela Ghat, koje nam je također na putu.

Kaligrafija-umjetnost lijepog pisanja koja krasi mnoge svete knjige i spise.A tu umjetnost su znali rijetki i odabrani, pismeni pojedinci, koji su svoj talent pretvorili u pravu " uzvišenu umjetnost ". Njena važnost u povijesti kultura prisutna je svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost.Kaligrafija ima i svoj meditativni karakter.

Također, većini hinduističkih religija zajedničko je obožavanje Veda, staroindijskih svetih tekstova, nastalih između 15. i 9. stoljeća pr.

Izaija se na smrt prepao, jer mu je iz svetih tekstova (Izl 3, 6; 33, 20; Suci 6, 22) bilo poznato da se Boga ne može gledati licem u lice, kao što se to njemu događa, a da ne umre.

Stoga se ljudi utječu moćima obreda i svetih tekstova kako bi pokrenuli i prizvali pomoć koja će spriječiti remećenje ciklusa.

On ga vidi u VI. poglavlju »Dei Verbum« u br. 21: »Sve, dakle, kršćansko propovijedanje - kao i sama kršćanska religija - treba da se hrani i upravlja Svetim pismom.« Poslije te tvrdnje poglavlje govori o potrebi prijevoda na moderne jezike, na potrebu dubokog proučavanja svetih tekstova sa strane egzegeta, te naglašava važnost Svetoga pisma u teologiji i konačno preporučuje čitanje Pisma svim vjernicima.

Širom Latinske Amerike u Čileu, Nikaragvi, Salvadoru, Haitiju, Dominikanskoj republici, nicali su narodni pokreti vođeni teologijom oslobođenja protiv diktatorskih režima koje su podržavale i naoružavale SAD. Teologija oslobođenja suprostavljala se, s jedne strane autoritetu pape i pravu crhvene hijerarhije na tumačenje svetih tekstova, i sa druge strane globalističkoj ideologiji SAD.

Iako su pisma postojala (i u velikoj mjeri uglavnom su imala razvijene samoglasnike), u antičkoj su Indiji služila u druge ne mnemoničke svrhe, ne za prenošenje svetih tekstova [ 12 ].

Tolstoj esejist u predmetnoj knjizi duboko misleno i kritički osvjetljava posebno ona mjesta iz svetih tekstova na kojima se temelji dogmatsko bogoslovlje, a koja on smatra izrazito kontradiktornim izvornome Kristovu učenju.

No budući da Sveto pismo treba čitati i tumačiti u istom Duhu u kojem je napisano, za ispravno pronicanje smisla svetih tekstova mora se s ne manjom brižljivošću gledati na sadržaj i jedinstvo cijeloga Pisma, uzimajući u obzir živu predaju Crkve i analogiju vjere.

U priopćenju je također napomenuto da su LGBT osobe opasne za djecu i omladinu te da se ljubav prema istom spolu liječi molitvom, postom, ispovijedanjem i čitanjem svetih tekstova, prenosi gayecho.com.

Poduzimajući minucioznu egzegezu, briljantnim stilom i oštrinom, Tolstoj interpretira mjesta iz svetih tekstova koja nalazi suprotstavljenima onome što on želi živjeti: Kristovu nauku.

To djelo, uređeno posljednjih godina, dopustilo je Crkvi da slijedi vjerno u liturgiji onaj način čitanja i tumačenja svetih tekstova, koje je upotrebljavao i sam Krist, koji počevši od svog današnjeg događaja potiče na temeljno istraživanje Svetoga pisma (OLM br. 3).

Ah, nije mi samo jasno zašto se treba s Biblijom toliko mučiti, ima i drugih (boljih i jasnijih) svetih tekstova koji vrlo direktno opisuju smisao postojanja čovjeka-postizanje kozmičke (Kristove) svijesti (prosvjetljenje) kroz razne tehnike meditacije.

U to su vrijeme Indijci prakticirali hinduizam te je Buddha oslanjajući se na tu religiju počeo poučavati novu doktrinu koja je mudrost bez boga i svetih tekstova.

A to ipak govori da su Izraelci u staro doba imali znanje i vještine koje su im bile potrebne da sačuvaju izvorni sadržaj svojih svetih tekstova.

Sam Vawda izjavio da je zadovoljan odlukom suda koji je naglasio važnost poštovanja svetih tekstova, bila to Biblija, Tora ili Kuran.

Učenjak je nabrojao nekoliko Svetih tekstova i pitao brodara da li ih je i on pročitao.

Tako je bila od neizmjerne važnosti za stvaranje kanona i za čuvanje svetih tekstova.

P o č inju ć i s Biblijom, u Knjizi postanka koja je, kažu, redigirana u vrijeme kralja Salomona, dakle u 10. stolje ć u prije Krista, č itamo: Sva je zemlja imala jedan jezik i rije č i iste. [... ] Hajde da si đ emo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije. [... ] Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih Jahve raspršio po svoj zemlji. Jedan od prvih zna č ajnih prijevoda ti č e se hebrejskih svetih tekstova.

Vedizam se temelji na objavi svetih tekstova Veda, koji su stoljećima prije zapisivanja bili prenošeni usmenom tradicijom.

Rgveda, Samaveda, Yađurveda i Atharvaveda čine korpus svetih tekstova, a unutar sebe one razlikuju pjesnički dio zapisan u himnima bogovima (samhita), prozni dio koji tumači samhitu (brahmana), te tekstove koje karakterizira oslobođenje od obreda (aranyake i upanišadi).

Tako da više svetih tekstova možemo naći u " nesvetoj " literaturi nego u tradicionalnoj svetoj literaturi.