Tom grčkom imenicom prevoditelji hebrejske biblije na grčki (Septuaginta) označavaju Mojsijevo petoknjižje (Toru), ali i svaki pojedini spis.

Kršćani su se koristili Septuagintom, grčkim prijevodom hebrejske Biblije u kojoj su bile neke knjige što su nastale u židovskoj dijaspori, i to na grčkom jeziku (1 i 2 Mak, Jdt, Tob, Mudr, Bar, Sir).

Talmud je velika je vjerska zbirka poslje-biblijskih tumačenja hebrejske Biblije, obrednih pravila, pravnih propisa, priča i izreka.

Ovaj vid autorstva prvo je eksplicitno izražen u Talmudu i datira od 3. do 6. stoljeća nove ere, a temelji se na tekstualnoj analizi odlomaka Tore i kasnijih knjiga hebrejske Biblije.

Spisateljica unosi motive lakoćom iz svoga bogatog fundusa znanja povijesti, naše hrvatske etike i kulturne baštine, unutar Europe i na koncu cijelog svijeta - od antike, grčke mitologije i hebrejske Biblije, pa sve do sveukupne umjetnosti i religije, usporedbom i doticanjem visoke literature, arhitekture, glazbe

Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše samoglasnike, prvotni je čitatelj morao izgovarati vokale iz svog poznavanja jezika.I u hrvatskom jeziku postoje mnoge standardne kratice koje se upotrebljavaju, a u kojima se ponavljaju samo konsonanti.Naprimjer, kao kratica za takozvani postoji tzv. Slično tome, hebtejski je obuhvaćao niz riječi sastavljenih samo od konsonanata.Stoga se izrazom " konsonantski tekst " misli na hebrejski tekst bez ikakvih oznaka za vokale.Tri škole Masoreta bile su uključene u razvoj vokalizacije i označavanja naglasaka u konsonantskom tekstu; babilonska, palestinska i tiberijska.Standardno tiskano izdanje hebrejske Biblije sve do 19. stoljeća bila je Druga rabinska Biblija Jacoba ben Chayyima, objavljena 1524. Tek od 18. stoljeća izučavatelji su počeli unapređivati kritičko proučavanje hebrejskog teksta.

Dosadašnjim izučavanjem ovih rukopisa utvrđeno je da najstariji datiraju iz 3. st. pr. n. e. te da su oni u prosjeku oko tisuću godina stariji od najranijih rukopisa hebrejske Biblije (Starog zavjeta) poznatih do vremena otkrivanja rukopisa s Mrtvog mora, a to je Masoretski tekst i grčki prijevod Starog zavjeta, čuvena Septuaginta ili prijevod sedamdesetorice.

U tom dijelu izlošci su prije svega knjige: originali i faksimilne preslike, npr. najznačajniji kodeksi Hebrejske Biblije: onaj iz Alepa, Lenjingradski, Lisabonski te nekoliko tipičnih pučkih izdanja, tzv. Miqra ' ot Gedoloth, isto tako najznačajniji rukopisi i izdanja biblijskog teksta Staroga i Novoga zavjeta na grčkom jeziku, kao što su kodeksi Bodmer VIII, Vatikanski, Sinajski, Bezin Kanterberijski itd.

Prije Drugog svjetskog rata kritički raspoloženi znanstvenici su vrlo loše ocjenjivali točnost primljenog (masoretskog) hebrejskog teksta, budući da su najraniji rukopisi postojali tek od oko 900. godine, a kritička izdanja hebrejske Biblije davala su tisuće mogućih ispravaka teksta.

Ovi spisi sastoje se od oko 900 dokumenata, uključujući i tekstove iz hebrejske Biblije, koji su otkriveni između 1947. i 1956. u 11 spilja u okolici Kumrana, u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora.

Lilith je vjerojatno bila vampir iz davne hebrejske biblije.

Bez valjano posvećenog velikog svećenika narod ne bi mogao komunicirati s Bogom.Grčki prijevod Hebrejske Biblije (Septuaginta) za žrtvu svećeničke posvete koristi riječ teleiōsis što bi u prijevodu značilo savršenstvo ili dodjeljivanje savršenstva.

To je prvi od tri dijela Tanakha (hebrejske Biblije), osnova je vjerskih dokumenata židovstva i podijeljena je u pet knjiga, čija su imena na hrvatskom Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, i Ponovljeni zakon, prema nihovim temama (njihova hebrejska imena, Bereshit, תיבשאר, Shemot מותש, Vayikra ארקיו, Bamidbarר ב דמב i Devarim םירבד su izvedeni od njihovih početnih stihova).

Na sličan način, Filon iz Aleksandrije tumačio je književno-povijesne narative hebrejske biblije kao duhovne paradigme.

Greška je nastala u najstarijim grckim prijevodima Hebrejske biblije, Septuaginti, u 3. st. n. e., i ponavljala se do danas.

Budući da dijelovi hebrejske Biblije nastaju kao dio kulturnog naslijeđa starog Izraela, u studij Staroga zavjeta uključeno je i proučavanje povijesti Izraela (povijest židovske drevne literature, religije, institucija drevnog židovstva).

Goruća potreba za prijevodom cijele hebrejske Biblije na grčki jezik pojavila se u 3. st. pr.

Svitke su 1947. otkrili beduinski pastiri, uključuju i dijelove najstarije poznate kopije hebrejske Biblije, a do prije nekoliko godina bili su dostupni samo malom broju stručnjaka.

Tek nešto slično nalazimo u ' Ponovljenom Zakomu ' 6:13. Isus nije poznavao Pismo ili je citirao neko različito od Septuaginte i Hebrejske Biblije

a ovo onako usput mozda ce te zanimati: Knjige Starog Zavjeta napisane su davno prije Krista i krscanstva na hebrejskom jeziku ' Prvi prijevod hebrejske Biblije (Stari Zavjet) na grcki jezik potjece iz 3. stoljeca stare ere.

Drugo i središnje poglavlje rada povezuje sintagme spomenutog teksta sa sličnim tekstovima hebrejske Biblije u kojima se opisuje kult.

Treće poglavlje teksta nastoji usporediti strukturu Mihejevog teksta s ostalim sličnim strukturama hebrejske Biblije.

Slijedi zaključak da Mih 3,1 - 4 u sadašnjem obliku hebrejske Biblije ne pripada povijesnom proroku Miheju iz osmog stoljeća prije Krista, nego ruci redaktora iz kasnijih vremena

U traktatu Jad jim (' Ruke ') zapisane su odluke o konačnom kanonu ' Tanaha ', (hebrejske) ' Biblije '.

Još se živo sjećam grčke filozofije, egipatske matematike, rimskog zakona, hebrejske Biblije, sumerske astronomije, gomile raznoraznih sintetičkih religijskih tekstova, koji su pričali svaki svoje, a svi opet isto...

Osim toga, čini se da je ויאמר אלי posebnost Ezekielova stila jer se u toj knjizi ponavlja 35 x, dok se u ostalim knjigama hebrejske Biblije vrlo rijet ko rabi.

Neupućeni misle da je On pod tim mislio na ' Mojsija ', ' Proroke ' i ' Psalme ' iz Hebrejske Biblije ili Septuaginte.

Da bi osigurali izgovor hebrejskog jezika, kako se u cijelosti ne bi izgubio, židovski znanstvenici druge polovice prvog milenija naše ere izmislili su sistem točaka koje su predstavljale izgubljene samoglasnike te ih metnuli oko suglasnika u hebrejske Biblije.

Meni samo nije jasno odakve vama slika o takvom zlocestom i osvetnickom Bogu iz (hebrejske) Biblije?

Ako se ne slažeš s nekim dijelom Hebrejske biblije (Stari zavjet) onda bi bilo pošteno to razjasniti s pripadnicima Judaističke vjere.