Hoda beže tri-četiri dana, Ništa bego ulovit ne može, Povrati se Liki i Udbinji,; Kada siđe pod goru jelovu, Uvrati se na vodu čatrnju, Da počine i da vode pije; Baci oči pod jelu zelenu, Al s od jele razasjale grane;; Kada dođe Mustaj-beže Lički, Pjan katana pod jelikom spava Sav u srmi i u čistom zlatu: Na glavi mu kalpak i čelenke, Jedan kalpak, devet čelenaka,; Pokraj njih je krilo okovano, Valja krilo hiljadu dukata; Na plećima zelena dolama, Na dolami trideset putaca, Svako puce po od litru zlata,; Pod gr ocem od tri litre zlata, I ono se na burmu otvara, U njem nosi za jutra rakiju; Po dolami troje toke zlatne, Zlatne toke po od dvije oke,; Dvoje vite, a treće salite; Na nogama kovče i čakšire, Žute mu se noge do koljena, Pobratime, kako u sokola, Iz kovči su sinčiri od zlata,; Na sinčirim sitne titreike, Što đevojke nose u gr ocu; Opasao mukadem pojasa, Za pojasom devet Danickinja, Sve u čisto zaljevane zlato;; O bedri mu sablja okovana, Na sablji su tri balčaka zlatna I u njima ri kamena draga, Valja sablja tri careva grada; U krilu mu leži pavtalija,; Na njojzi je trideset karika, Svaka pavta od deset dukata, Kod nišana od trideset dukata, Više zlata, nego ljuta gvožđa; Kad junak iz travice dine,; Uz jelu se izvijaju grane; Pritište ga Mustaj-beže Lički Su trideset i četiri druga, Izmače mu svijetlo oružje; Kad se prenu junak iz travice,; Te on viđe crnijem očima, Da su njega Turci pritisnuli, A kod njega ne ima oružja: Kako koga rukom dovatiše, Te o zemlju njime udaraše,; Ta u njemu živo srce puca; Ubi njemu druga sedmericu, Dok mu b jele osvojiše ruke, Savezaše, pa ga poćeraše, Poćeraše bijeloj Udbinji,; privezaše na njega oružje, Nek se čudi malo i veliko, Đe uvati Mustaj-beže Lički Ta katanu pod svijem oružjem.