I pored svog mog kukanja o ljetnom Bozicu uspijela sam naci donekle adekvatnu zamjenu a to je ona kad padne mrak i sunce nema vise toliku moc razaranja pa sva silina ulicnih svijetala, bozicnih ukrasa pocne svoju bozicnu pjesmu... cujem je poput zvoncica, kao i saone koje vuku debelog bradonju na krovu, kao i Rudolfa sa crvenim nosem i pahuljama koje Melbourne zasigurno nece ugledati.. Mozda komercijala unisti nesto bozicna duha, mozda shopping groznica umanji nesto od atmosfere koja bi trebala donijeti mir, vjerovatno i kicarija i tricarije smanje vrijednosti koje on donosi no jedno je zasigurno - Bozicnu caroliju nitko i nista ne moze izbrisati.. Bozic je sve ono cemu se nadamo i ono sto sareni papiri, masne i ukrasni sund nece iskorijeniti.. Bozic je pred nama ma kakvu ' ocijenu ' mu prisivali.. Bozic je rodjenje djeteta u stalici, rodjenje dobrih misli u nama, rodjenje nase velikodusnosti, nase ponovno budjenje vjere u ono sto nam daje smisao naseg zivota..