Szpilman svjedoči i Ustanku u Varšavskom getu, i njegovom epilogu, kad SS-ovci silom ulaze u geto i ubijaju gotovo sve preživjele.

Ubrzo nakon toga, ekipa se preselila u vilu u Potsdamu, koja je poslužila kao kuća u kojoj Szpilman upoznaje Hosenfelda. 2. ožujka 2001. se snimanje preselilo u napuštenu sovjetsku vojnu bolnicu u Belitzu, Njemačka.

Prva scena snimljena ondje bila je ona u kojoj Szpilman svjedoči ustanku u getu, koji su na kraju ugušili nacisti.

Scena u kojoj Szpilman, njegova obitelj i drugi Židovi čekaju da ih odvedu u koncentracijske logore snimljena je u lokalnoj vojnoj akademiji.

Junak filma, zlosretni pijanist Szpilman, igračka je na vjetrometini sudbine, poput većine dosadašnjih redateljevih likova trudnice iz Rosemaryne bebe, privatnog detektiva iz Kineske četvrti ili ukletog protagonista iz Stanara.

U nekoliko prilika Szpilman umalo umire od žutice i neishranjenosti.

Dok Varšavljani pokušavaju pobjeći iz ruševina, a SS-ovci bježe od nadolazeće ruske vojske, Szpilman je ostavljen sam.

Prije nego što je napustio to područje, Hosenfeld upita Szpilmana kako se zove, a nakon što je čuo, našali se da je prikladno za pijanista (Szpilman je homonim za njemački Spielmann, što znači " čovjek koji svira ").

Nakon što su ga oštro upitali, " Zašto nosiš taj jebeni kaput? ", preplašeni Szpilman jednostavno odgovara, " Hladno mi je. "

Szpilman, koji je opet počeo svirati za varšavski radio, stiže na mjesto događaja prekasno; svi su zarobljenici odvedeni.

U posljednjoj sceni filma, Szpilman trijumfalno izvodi Chopinov Grand Polonaise Brillante u E duru pred velikom publikom u Varšavi.

Prije odjavne špice otkriva se da se Szpilman poslije preselio u Ameriku i umro 2000., a da je Hosenfeld umro 1952. u sovjetskom logoru za ratne zarobljenike.

Iscrpljeni Szpilman, samo sjena sjajnog pijanista kakav je nekad bio, odsvira za Hosenfelda Chopinovu Baladu u G molu.

Odvojen od obitelji i voljenih, Szpilman preživljava, prvo u getu kao rob za njemačke rekonstrukcijske jedinice, a kasnije se skriva vani, oslonivši se na pomoć ne-Židova koji ga se još sjećaju.