.... i sad mi još tata zabrani da više idem tamo, a ja si mislim, puši si kurac stari, sad bi je radi tebe trebala čubit doma i ne vidjeti ga više nikada... ma nema šanse......... umorna sam... jučer sam puno razmišljala.... o njemu i o sebi.... kako nam je bilo lijepo.... on mi je savršen.. koliko sam puno puta pričala s Tajanom i Miom o njemu.. nikad nisam čula LJEPŠE riječi o dečku.... one znaju sve i znaju koliko je vrijedan i da nikad više neću naletiti na takvoga... nikada... uz njih ga tako volim... a uz Ivonu... nikada nije rekla lijepe riječi o njemu... možda koji put: " ma dobar je keka, onak za zajebanciju... "... i to je sve.... nikad nije preferirala naše veze.. nikada... sad me neki dan pita: " jel voliš Keku? ", ja: " aha... ".. onda ona: " nisam dobro čula, kaj si rekla, voliš ga? ", a ja: " da, volim ga.. "... i to je bilo to.... ne znam... znam da možda nije to svjesno radila.... ali to nikada neću oprostit.... ne NJOJ... nikada... moglo je meni i Keki biti savršeno.... e da... on je mene baš uhvatio u vrijeme kad sam bila razdražljiva, u 12. mj., kad sam imala anemiju (manjak željeza).. bila sam jeko slaba, ljuta, slabi živci i užasna.. to je radi te bolesti... i bio mi je tako oslabio karakter da je ona to iskoristila.. mogla je sa mnom bilo što.. takva sam bila.... a sada... nitko mi ništa ne može... SAMO ON... on ostaje tu i da me POVRIJEDI i da me RAZVESELI.... sve je sada na njemu..... ja tražim samo malo ljubavi... bi li on ikad prevario tu curu?.. jel mu je ona bolja?... jel od mene više zna?... jel ga je možda slagala...?.. jel ima nešto što nemam ja..?... I šta se radi samo nasamo, dali mu to radi pred ljudima...?....