Ovaj papa je 880. ozakonio crkveno-slavensko bogoslužje te godinu dana kasnije u Rimu osobno posvetio ninskoga biskupa Teodozija.

Npr. umjetnost tek počima predstavljati križ u vremenu car Teodozija I. (379 - 395) i križ je konačno zabranjen kao oruđe smrtne kazne.

Granica meà u tim prostorima, od Teodozija Velikog i dalje se smatra i zemljovidnom i ljudskom meà om dviju starih i razlià itih civilizacija.

Došli ste u prvi hrvatski kraljevski grad, u katedralu slavnih ninskih biskupa Teodozija, Grgura, Divnića i još njih 78, koliko ih je ovdje stolovalo do 1827. godine kada je ninska biskupija pripojena Zadarskoj nadbiskupiji.

Dioklecijanove gosp. reforme (maksimiranje cijena, monetarna reforma) nisu zaustavile opadanje snage Carstva, koje je poslije smrti cara Teodozija (385) i službeno podijeljeno u dva dijela, Istočno i Zapadno.

395. g. - u vrijeme Teodozija - sve panonske regije pripadaju zapadnom rimskom carstvu

Arsenij (IV V st. n. e.), plemeniti rimski đakon te učitelj sinova imperatora Teodozija, je proveo dio života kao isposnik u pustinji Tebaida u Egiptu.1 Jednoga dana, nakon što je uzaludno pokušavao izići iz tjeskobe koja ga je nemilosrdno pritiskala, Arsenij upita Isusa: »Što čovjek mora učiniti kako bi se spasio?«.

Za njega se pretpostavlja da je bio rezidencija Teodozija I, za njegova posjeta Stobiu 388. godine.

Godine 424. tu je bila prognana Galla Placidija, kći cara Teodozija, a tu se 461. nastanio i Marcelin, koji se proglasio za kralja Dalmacije.

Ta Crkva sačinjena od sinova mučenika - onih iz prvih stoljeća i onih današnjih - ta Crkva vođena čvrstom rukom velikih pastira - od svetog Domnija u Solinu, do Teodozija u Ninu, svetog Metodija pa sve do blaženog Stepinca - slušala je i u sebi pohranjivala riječi Svetog Oca.

Potom je otišao kod obaviti trodnevnicu molitve i refleksije kod svog ispovjednika franjevca Teodozija da Lodija koji mu je sugerirao, a Ignacije je onda odlučio prihvatiti rezultate trećega izbora.

Nakon što je dovršio alfabet, Maštoc je podučavao diljem Armenije (prva je škola otvorena u samostanu Amaras u današnjem Nagorno Karabahu), a otputio se i u Rimsko Carstvo, te od cara Teodozija ishodio dozvolu da propovijeda i širi alfabet i u armenskim krajevima pod rimskom vlašću.

Za posjeta cara Teodozija I. 388. godine porušena je Poliharmosova sinagoga.

O dataciji izvornika prema kojemu je nastala srednjovjekovna karta ekumene, poznatija pod nazivom Peutingerova karta, uvelike se raspravljalo kroz gotovo četiri protekla stoljeća, no moderne i suvremene studije sve jasnije ukazuju da je predložak vrlo vjerojatno nastao za vladavine cara Teodozija II. (408. - 450.).

N., kao biskup u Ninu i jedini biskup Tomislavove Hrvatske, nastavljajući politiku jednog od svojih prethodnika ninskoga biskupa Teodozija, pokušao domognuti ne samo Splitske nadbiskupije nego, uz potporu kralja Tomislava, i izboriti metropolitansku čast, tj. primat nad biskupima dalmatinskih gradova od Osora do Kotora.

A što se tiče uloge Vatikana i Rima u cijelom tom projektu, potrebno je samo između redova iščitati povijest antičkog Rimskog carstva, s naglaskom na godine 313. (kad je Milanskim ediktom označen kraj vjerskih progona u Italiji) i 380. (kada će uredbom cara Teodozija I. kršćanstvo postati službena religija u cijelom Rimskom carstvu).

Autori pišu o velikim promjenama s dolaskom Konstantina i Teodozija i njihovim podržavljenjem kršćanstva i Crkve, te o pojavi krsnih crkava i oratorija (Župa nakon Milanskog edikta), o formiranju župa na teritorijalnom i klerikalnom principu (vlasničke crkve), o srednjovjekovnom razvoju župa unutar urbanizacije, o razvoju katedralnih škola i pojavi novih redova kao i o pojedinim obvezujućim dekretima i koncilima za uređenje župa.

U prvom redu tu je zlatan novčić cara Teodozija II (prva polovina V. st.) kovan u carskim kovnicama Konstantinopola, koji daje okvirnu dataciju početaka korištenja tog lokaliteta - poslije sredine 5. stoljeća.

Nakon misnoga slavlja, hodočasnici su obišli crkvu sv. Vitalisa, mauzolej Gale Placidije, kćeri cara Teodozija I., novu baziliku svetog Apolinara, baziliku sv. Apolinarija u Classi te druge vrijedne spomenike tog važnog grada nekadašnjeg rimskog imperija.

Branimirova godina je obljetnica razmjene pisama između pape Ivana VIII. te hrvatskog kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija o priznanju hrvatskog suvereniteta i potvrda vjernosti Hrvata Svetoj Stolici.

Konačan poraz Aleksandrije zbio se u doba cara Teodozija I, kada je Teofil, aleksandrijski biskup (već je ustanovljeno svećenstvo i napisan Novi zavjet kao novo tumačenje kršćanske vjere) uništio Serapeum, poslije čega je vjersko središte Carstva postao Vatikan.

Ona je nastala u kasnom IV. st, a već je bila uništena u prvoj polovici V. st. što bi se dalo zaključiti na temelju nalaza novca Teodozija II (istočnorimski car od 408. do 450.).

Ninska biskupija nastala je u doba hrvatskih narodnih vladara i Nin je bio sjedište prvoga hrvatskog biskupa, povijesnog Teodozija (879.).

Igre su u tom obliku održavane do 393. g. kada po nalogu cara Teodozija II Olimpija biva srušena i napuštena kao označavanje konačne pobjede kršćanstva nad poganskom kulturom antike.

Nakon careve smrti Gracijan izabire Teodozija da bude car Istoka s zadatkom pobjede nad Gotima.

Križni put održan je upravo u ovoj godini kad je 30. obljetnica spomena proslave Branimirove godine koja je 1979. u Ninu okupila 250 katolika iz cijele Hrvatske i dijaspore te hrvatske biskupe u obilježavanju 1100 godina međunarodnog priznanja Hrvatske koje se dogodilo 879., kad je papa Ivan VIII. blagoslovio kneza Branimira, biskupa Teodozija i cijeli hrvatski narod. Mi smo baštinici te vjere, milosti i darova, poručio je nadbiskup Prenđa.

Ne želim ulaziti u rasprave zbog čega je to tako i je li to povijesno opravdano ili nije, nego samo želim podsjetiti da se ne smije zaboraviti ni povijesno značenje i mjesto Teodozija Ninskoga, kojemu papa Ivan VIII. piše 7. lipnja 879. tražeći da dođe na biskupsko ređenje u Rim i tamo bude zaređen kao i prijašnji ninski biskupi, čija nam imena, na žalost, nisu poznata, jednako kao ni njihov točan broj.

Teodozija Potreba vremena volja je Božja ostaje i danas pokretačka snaga Družbe.

Nin je jedna od najstarijih biskupija uopće na svijetu, centar gdje su povremeno stolovali hrvatski kraljevi i knezovi počevši od Branimira i ninskog biskupa Teodozija pa nadalje, rekao je don Kevrić.

Najveći je broj ulomaka rimske keramike (datirane od 1. do 4. stoljeća), a posebno treba izdvojiti posudu neuobičajenog, amforasto-vretenastog oblika s malenom ručkom, deset komada rimskog novca careva Gordijana III, Valerijana, Kvintilija, Aurelijana, Maksimijana, Licinija I., Maksimina II., Krispa, Konstancija II. i Teodozija I. te izvrsno sačuvanu pisaljku (stylus).