jer ja želim na jahanje.... a kako ću po ovoj bljuzgi po ovim lokvicama, lokvama velikima? ajme... i to je tako, približava se proljeće, ono razdoblje kad bi ja na jahanje, i samo mi se to mota po glavi, al kako ću? fiju:)) da idem svejedno pa da budem mokra od glave do pete, a ako me netko i vidi, pa takva ti je ona:)) za jahanje bi dala sve.... prije dvije godine odlučila se ja hrabra žena za terensko jahanje, galop:)), i kao luda (još mi tad nije išlo najbolje, a sada kao da, ha ha:), pravim se, glupiram, gledam naokolo, zujim... ali ali... konj nešto malo poludio od mog meškoljanja i fiju on sam u galop.... a ja se ljuljah na sve strane i tres na pod, na glavu, da da, možda se štogod poremetilo:)).... i na leđa, napuklo rebro, bila natučena dobrih 15 dana, s temperaturom 40 - nisam mislila da ću ponovno sjest na konja, nekoliko sam mjeseci izbjegavala te životinjice na četiri noge, bila na velikoj udaljenosti, kad bi išao prema meni, ja bi samo kao rak, unatrag:)) al kako ću, ne mogu?:))) taj osjećaj ne napušta te nikad, ta sloboda, taj adrenalin kojeg osjetiš... taj njihov poseban miris, to pitomo i drago stvorenje... i ponovno me osvojili i nestao strah, a ja ponovno osjećam tu ovisnost... onako, kao da ti nešto nedostaje... i želim sunce, želim želim:))))