Podsjetio je na misao Tertulijana: Što nas više sječete, to se više ponosni dižemo, jer je krv mučenika sjeme novih kršćana. Povijest Crkve ne traje samo stotinu ili dvjesto godina, nego 21 stoljeće i trajat će dovijeka.

Djela otaca poput Ireneja, Tertulijana ovo jasno potvrđuju.

Odgovor neću ja dati, nego ću samo malo prokomentirati čuvenu izjavu ranokršćanskog teologa Tertulijana koji kaže da je Bogu miliji obični zanatlija nego sam Platon.

Kći veličanstvene povijesti koja se proteže od Tertulijana do sv. Augustina, kršćanska zajednica u Alžiru već je dugo vrijeme mala manjina u muslimanskoj zemlji.

Fra Marijan je, mogli smo čuti, preveo djela Bazilija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Augustina, Leona Velikog, Ivana Zlatoustog, Ćirila Aleksandrijskog, Euzebija Cezarejskog i niza drugih crkvenih otaca koji su na najbolji mogući način spajali teologiju i duhovnost.

Mnogi veliki umovi naširoko su raspravljali o ženinoj inferiornosti u svakom pogledu od Augustina, Jeronima, Tertulijana pa nadalje.

U povijesti Crkve, ova je praksa zabilježena kod Tertulijana (djelo Protv hereza), Hipolita (djelo Apostolska tradicija), Origena (Homilije na Levitski zakonik) i Ciprijana (Nepokorni).

za Junga sam još i mogla pretpostaviti, ali za Tertulijana ne i zato je to divno saznanje mislim da je velika sreća i dar ljudska duša kršćanska; nema višega od toga, zato je šteta kad pojedinci stavljaju glavu u pijesak ili se boje vidjeti jer takvo se blago ne odbacuje, ali možda to samo potvrđuje o kako je velikom blagu doista riječ i da ga ipak treba zaslužiti, ako ničim a ono hrabrošću srca i ljubavlju za istinom.

Upoznajmo: Ignacija, Tertulijana, Ciprijana, Origena, Jeronima, Bazilija, Grgura, Ambrozija, Augustina i mnoge druge. 272 str.

Blaženi prosjaci jer je njihovo kraljevstvo nebesko iz Rasprave protiv Marciona Tertulijana, prezbitera.

Valja, doista, precizirati: Pavle na obavlja sve sam, postoje filozofi koji s njim i nakon njega, od Tertulijana do Augustina preko Gregorija Nisenskog i drugih crkvenih otaca raspravljaju ad nauseam o komparativnim prednostima celibata i nevinosti, braka i čednosti.

Ali kad kaže da više voli paradokse od dihotomija, odmah mi poleti smajlić jer se sjetim meni dragog Tertulijana koji reče: Vjerujem jer je paradoksalno za razliku od Augustina koji reče da vjeruje kako bi razumio

Na koncu je donesena sjajna, poticajna, aktualna i spasonosna misao genijalnog Tertulijana iz polovice 3. stoljeća:

Uvijek taj naglašeni JOJ, znak prisutnosti RIGORIZMA Najlakše je polaziti s pozicije kritike, jer se tada drugi trebaju pravdati.. ha, ha Aj se sad malo skuliraj i pročešljaj nešto o Montanu i njegovim proročicama (Prisca, Priscila I Maximila) i odnosu Tertulijana, a potom i Origena prema njihovom montanizmu, a potom malo o Joakimu de Fiori-u i njegovom računanju vremena (doba), te što o njemu kažu sv. Toma ili pak suvremeniji de Lubac, pa nešto na temu modernijih milenarista (pogotovo o njihovoj poplavi uoči trećeg milenija/2000 /).

No, i kod njih, izgleda, masovno funkcioniraju neobične konstrukcije, kao da iz Tertulijana izvedeni dictum: vjerujem jer je apsurdno ipak najtočnije opisuje i narav suvremenoga kršćanstva.

: -))), gdje vi živite, da čak Tertulijana čitate doslovce.

Tako barem kažu oni koji me malo bolje poznaju pa mi na nos nabijaju to što više držim do Tertulijana nego Augustina

Bila je to skupina kojoj je pripadao Irenej, ali i ostale, dobro nam poznate osobe poput Tertulijana i Justina Mučenika.

To se na osobit način očitovalo u oprečnim stavovima Tertulijana s jedne, i Klementa Aleksandrijskog s druge strane.

Poznata rečenica sv. Tertulijana: Kršćaninom se ne rađa, nego se postaje može se parafrazirati: Vjernikom svećenikom se ne rađa, nego se postaje.

Što se tiče autora koji se ističu govorom o Mariji, možemo spomenuti sv. Ignacija Antiohijskoga, sv. Justina, potom sv. Ireneja, potom Origena i Tertulijana, kasnije dolaze sv. Jeronim i sv. Augustin, potom sv. Ćiril Aleksandrijski, sv. Andrija Kretski, sv. Ivan Damaščanin...

Isti nauk sadržan je i u drugim najstarijim crkvenim izvorima iz 1. i 2. stoljeća, poput Barnabine poslanice, Poslanice Diognetu i spisima sv. Tertulijana.

Kako je Tertulijana i dalje tresla ekstatička groznica, postao je nezadovoljan otvorenošću Montanove doktrine i osnovao vlastitu sektu.

- Quintus Septimius Tertullianus (ovo znanje Tertulijana se smatra fragmentarnim dijelom pisanja apostolskog oca Papiasa: 60 - 125 n. e.): (podučite ih da) u svojim molitvama ne umoljavaju mesnatu hranu, već samo kruh - Sveti Krisostomos (347 - 404. n. e.): Mi, kršćanski lideri, prakticiramo apstinenciju od mesa životinja da bi obuzdali naša tijela.

Dobro, što se mora mora se. @ Mist, gdje si se sad Tertulijana sjetio, e jesi Filozof

Uskrsni ponedjeljak se u nekim krajevima naziva " ponedjeljkom anđela " te je Papa pojasnio značenje tog poimanja na temelju evanđelja i crkvenih otaca, posebno prema pisanju Tertulijana, koji Krista naziva " anđeoskim savjetnikom ", a to znači vjesnikom, pojam koji, prema Papinim riječima, označuje službu, a ne narav.

Što se tiče unatarnjeg dinamizma, tu volim slijedit tertulijana i po cijenu samoće, a što se tiče oikusa tu sam i ja za kovalsku te za trijem po benediktu.

Prijevodi s opširnim uvodima izabranih dijela Bazilija, Atanazija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Origena, Ambrozija.

Glede drevnih učenja o Mariji kao Drugoj Evi, Newman citira tri izvora: Svetog Justina Mučenika (godina 120. - 165. poslije Krista), Svetog Ireneja (120. - 200.) i Tertulijana (160. - 240.).

A i crkvenog oca Tertulijana (160 - 220) koji je uveo ideju da je dan kada mučenik za Krista pogine, njegov pravi " rođendan "