Moje je da prvo ja istinski budem " na mestu " kao čovek i vernik i da onda, kao takav, ako kojim slučajem dođem u tešnji dodir sa takvom osobom (često život zna da nas primora da na neki način budemo u tesnoj vezi kako sa dobrim tako i onim drugim ljudima... bliža i šira porodica i odnosi u njoj, posao, rat, razni životni slučajevi i događaji itd.) i ona počne da loše deluje na mene i bližnje svojim raspolućenim i duhovno-shizofrenim životom u kome je forma " Bog " a sadržaj " nešto drugo ", da ga, i to baš iz ljubavi koju imam prema njemu, upozorim da čini štetu ne samo drugima već podjednako i sebi, a ako on to ne prihvata, moje je da ga upozorim još onoliko puta koliko pristojnost i ljubav nalažu i onda, ako i dalje nema nikakvog efekta, da se malo udaljim i svojim mu životom i molitvom i dalje svedočim Boga... pa ako se pokaje i promeni, da se od srca radujem svom bratu " koji beše mrtav a sad je opet živ " (Luka 15,32)