Mnoge osobe u istoriji covjecanstva su konzumirali marihuanu, primjer: Sekspir ciji stimulant je bila marihuana, Dr Frances Thackery i profesor Nick van der Merwe su pronasli dokaze da je sam Sekspir koristio marihuanu kao stimulant u pisanju. (opsirnije BBC NEWS Online, Oct. 30, 2000) Nijedna droga nije ne-rizicna, ali poslije 150 godina istrazivanja jedini ozbiljan nezdrav osjecaj koji marihuana donosi je bronhitis, ali i dalje je zdravije nego duvan i duvaci puse manje duvana.

U pomoć djeci pristiže i crni mačak koji govori, Thackery Binx, nekoć dječak, no čarolijom vještica zauvijek zarobljen u liku mačke.

Južnoafrički znanstvenici dr. Frances Thackery i prof. Nick van der Merwe na temelju svojih najnovijih istraživanja vjeruju da je upravo cannabis stimulirao genijalnu kreativnost velikog pisca.

Prema pisanju nedjeljnog izdanja britanskog lista Independent, dr. Frances Thackery, direktor odjela paleontologije u Transvaal muzeju u Pretoriji, uskoro će nastaviti svoja istraživanja ispitivanjem nekoliko glinenih lula za koje se vjeruje da su pripadale Williamu Shakespeareu.

Na taj način dr. Thackery, kako prenosi televizijska kuća BBC, definitivno se nada dokazati da je slavni pisac pušio marihuanu te da je upravo to stimulativno sredstvo " hranilo njegov genij ". Do prve ideje da je Shakespeare pušio marihuanu došao sam čitajući neke od njegovih soneta, gdje mi se čini da je uputio na to kako je probao stimulativna sredstva izjavio je dr. Frances Thackery.

U tom književnom remek-djelu Thackery je epskim zamahom satirički prikazao društvene prilike i sve važnije predstavnike engleskog građanskog i aristokratskog društva.

Viktorijanski klasik Thackeray koji poput svojih prethodnika rabi duhovitog autoreferencijalnog pripovjedača što rado ističe vlastitu sveznajuću poziciju u pogledu likova i radnje, ali je se po potrebi i odriče, posebno kad se tako može poigravati čitateljskom radoznalošću i očekivanjima u svom opsežnom romanu koji vremenski pokriva prvu trećinu 19. stoljeća, a prostorno Englesku, Belgiju, Francusku, Njemačku, Italiju i Indiju, rabi zanimljivu narativnu koncepciju: na početku postavlja dvije oprečne protagonistice, oštroumnu, privlačnu i neodoljivo koketnu Rebeccu Becky Sharp koja se unatoč nedostatku sredstava i pedigrea pokušava što više uspeti na strogo kontroliranoj društvenoj ljestvici, te anđeoski nevinu, naivnu i lijepu Ameliju Sedley iz imućne trgovačke obitelji, kojoj je bolje mjesto u društvu a priori osigurano; polazeći od njih dvije, Thackery sve više širi narativni okvir, obuhvaćajući čitavu galeriju likova onodobnog britanskog društva kojima se nadugo i naširoko bavi, stvarajući zapravo, kao što mu u podnaslovu i stoji, roman bez junaka, odnosno s mnoštvom protagonista.

Eugene Thackery lived in a trailer-park somewhere in Arizona.