Neki su se potom vratili na starinu na obroncima Učke, dok su drugi kupili tri puta jeftinije novosagrađene stanove u Matuljima, Kastvu ili Rijeci.

U mađarskom Starinu 27. i 28. travnja, uz sportska i kulinarska natjecanja, te nastup sedam kulturno umjetničkih društava iz Hrvatske i Mađarske održat će se Dravsko proljeće

lijep pozdrav svima... vidim da se dosta raspisalo o temi... u biti ja bi htjela ostat na gornjem katu sa svojim budućim i našom budućom djecom.tu bi htjela živjeti, a ne puna kredita spajat kraj s krajem u polusređenoj kući.svi oni sad obećavaju da bi pomogli, a više puta iz razgovora sa dečkom (nakon što bi on pričao sa sestrom) se dalo naslutit da bi mi sami digli kredit, sestra sitno pomogla (više ne nego da) te da bi moji trebali prodat neku starinu i s time se pokrpat (zašto bi ja prodavala svoje da bi on svoje poklanjao?). mislim da to nije fer.jer u ajmo reć hipotetskoj budućnosti sestra dobiva svoju trošnu kućicu, svoj kat i njegov kat, a mi? trošnu kućicu i kredite.. neću se miješat, al u sebi mislim da to nije fer.

Zeta iz priče niko ne spominje.Ima li on kakvu starinu?: D

tako što taj netko od njih njoj priopći da će on to ostaviti svojoj sestri, ali da računa da će NJENI roditelji prodati svoju starinu da njima pomognu graditi.

ne meš ti svatit nas katolike i rvatine nikad jerbo si sritan da su progonitelji ' nedužnih ' srba u hagu, jerbo bi volijo da si i starinu bobetka vidijo tamo (jerbo je izda tekovine bratstva i jedinstva), jerbo ni sam ne znaš bil se stavio na stranu vlasti koja trenutno vlada bez i mrve socijalne osjetljivosti il sindikalista koji bi sindikate ideološki koristili. ništa mene to puno i ne brige al da starog prijatelja moš govnom nazvat... e to me muči, poglavito zato što sam ja taj stari prijatelj.: zubo

Imam starinu, zidovi su kameni cca 60 cm, debljine na otoku Lošinju na kojoj bi želio napraviti novu fasadu.

1900 godina stare zidine trebaju doći pod Vlast čovjeka koji je u Zagrebu srušio njihovu starinu i rekao« Pa nisam znao kako je toliko stara.

Dr. Anđelko Mrkonjić, profesor pedagogijskih znanosti na zadarskom sveučilištu u svojoj je rodnoj kući u Slivnu utemeljio etnografsku zbirku, koju je godinama prikupljao nastojeći spasiti starinu, kućne alatke i pomagala otrgnuti od rđe i prašine, i sačuvati u zapamćenjima novih naraštaja.

Prva postaja našega obilaska bila je mljekara Megalis u Starinu.

Oni se tako došetavahu do kake umjetničke tvorevine, što predstavljaše njihov život i ideale i odlažahu rugajući se svome pjesniku, a u isto vrijeme precjenjivali starinu, kojoj bijaše autor pjesnik njihovih krvnika.

I onda su ovi saznali da je svojoj udovici ostavio kuću-starinu koja je nešto vriejedila.

Stojković u zaključku toga članka doslovno veli: Tko danju i noću, tako govoreći, prevrće listove prvih autentičnih izdanja hrvatskih književnika, može se lako uvjeriti, da su pisana po korienskom pravopisu, da se sasvim lako i gladko čitaju, uvjerit će se, da se ponovnim uvodjenjem korienskoga pravopisa nije učinio skok u strano, nepoznato i tudje, nego da su se Hrvati vratili na svoju starinu i na svoju pismenu predaju. Nakon drugoga svjetskog rata Stojkovićeva je stručna djelatnost znatno manjega opsega.

Poznavao je njegove kuće i tornjeve, i časnu starinu koja je, oslanjajući se o svoj štap, prelazila preko pokretnog mosta.

Mlađi će zapuštat starinu, a ja ne dam

Moravski se sustav razlikovao od češkog-praškog; krakovski malopoljski od velikopoljskog, što bi moglo ukazivati na starinu ovih sustava mjera, tj. da su nastali prije ujedinjavanja u jedinstvena kraljevstva.

62. Jest vrlo pametno i vrlo pohvalno srcem i pameću posegnuti za vrelima svete liturgije, jer proučavanje ove struke koja ide k njezinim izvorima mnogo pomaže za dublje i točnije poznavanje značenja svetkovina i obrazaca koji se upotrjebljavaju, kao i svetih obreda; ali nije ni pametno ni pohvalno sve svesti na starinu po svaku cijenu.

Kollegium je osnovan 1879. da istražuje značajnu kršćansku starinu i da potiče kult mučenika da bi pokazali povijest prvih kršćanskih svjedoka.

U utorak 27. ožujka, Smiješak je ugostio Josipa Cugovčana - pasioniranog sakupljača narodnog blaga, zaljubljenika u starinu i tradiciju, vlasnika bogate etnografske zbirke, slikara ali i zanesenjaka koji svoju ljubav prema kulturnoj baštini svoga kraja voli prenositi i djeci.

Politička djelovanja Bošnjaka imaju atribute majorizacije osobito zbog svoje brojnosti ne uvažavajući starinu.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

Luketin je zaljubljenik u brodove i more, rođen uz morske valove, koji vjekovima zapljuskuju njegovu starinu.

Nije naša zadaća da samo čuvamo dragocjeno blago, to jest katolički nauk, kao da se trebamo brinuti jedino za starinu; već da se radosni i bez bojazni dademo na posao što ga traži naše vrijeme i tako proslijedimo putem kojim Crkva ide već dvadeset stoljeća.

Za pjesmu i stihove pobrinuli su se Zbor Plešanke, Đurđa Parać i Stjepan Vitez, a za Putovanje u turopolsku starinu pobrinula se Josipa koja je prisutne provela kroz Muzej kako bi se upoznali s turopoljskim starinama.

Sve kuće su zatvorene, generacije su djedovinu dobile u dijelovima i nitko ne obnavlja starinu.

U blizini toga grada moji roditelji imaju starinu i od kada znam za sebe, sve svoje blagdane provodila sam tamo.

Međutim, ne zaboravljajući starinu, a svjesni da su djeca svoga vremena te da se moraju prilagoditi novim uvjetima života, kako društvenog tako i pastoralnog, prave iskorake pišući glagoljicom svoga vremena - jezikom računala i interneta.

U mjestima na mađarskoj strani, Lukovišću i Starinu te Sopju sa hrvatske strane, folklorna društva iz obje zemlje pokazala su bogatstvo nošnji, pjesama, plesova i običaja koji se njeguju u Hrvata.

Posebno svećano bilo je u Starinu gdje je nakon večere priređen prigodan koncert, na kojem se predstavilo ukupno pet folklornih društava.

Mislim da bi i na red trebale doči i oranice i pašnjaci pa da vidimo tko koliko voli svoju starinu tj. pradjedovinu, djedovinu, očevinu.