Određivanje tireoglobulina (Tg) i kalcitonina od velikog je značenja za praćenje operiranih karcinoma štitnjače, što znači da Tg ukazuje na mogućnost prisutnosti metastaza ili povratak bolesti (papilarni ili folikularni karcinom), a viši kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

Važno je znati da jedan dio ljudi i normalno ima pozitivna antitireoglobulinska protutijela koja uklanjaju tireoglobulin iz cirkulacije i na taj način daju lažno niske rezultate tireoglobulina.

U slučaju njihovog pozitivnog nalaza, same apsolutne vrijednosti tireoglobulina u serumu nisu potpuno vjerodostojne, već je korisnija dinamika porasta tih vrijednosti tireoglobulina.

Povećene vrijednosti tireoglobulina mogu se vidjeti kod različitih bolesti štitnjače.

No zbog svoje specifičnosti tireoglobulin se koristi i kao tumorski biljeg za papilarni i folikularni karcinom štitnjače, jer nakon operativnog odstranjenja štitnjače zbog karcinoma, praktički nema više sekrecije tireoglobulina i svaki ponovni porast tireoglobulina u serumu iznad 10 ng/mL ukazuje na povratak karcinoma.

Naime, T-stanice oboljelih od Hashimotove bolesti se razmnožavaju u prisustvu jodiranog tireoglobulina, proteina koji sudjeluje u sintezi hormona štitnjače (Vidjeti Funkcije).

Određenu vrijednost ima određivanje tireoglobulina čija povišena vrijednost može ukazati na pojavu nekih oblika zloćudnog tumora štitnjače.

Dodatni testovi koji se koriste: određivanje slobodnog T4 (fT4) u serumu, određivanje autoantitijela štitnjače, autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (TPO) odnosno protiv tireoglobulina (Tg), scintigrafija i/ili ultrazvuk štitnjače.

Također moguće je odrediti protutijela štitnjače (protutijela protiv tiroidne peroksidaze i protiv tireoglobulina).

Reakcijom posredovanom enzimom tireporoksidaza, jod se kovalentno veže tirozinske ostatke molekule tireoglobulina, te tako nastaje monojodtirozin (MIT) i dijodtirozin (DIT).

Potrebna je redovna kontrola: s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke vrijednosti TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora), ultrazvukom vrata, kontrolnom scintigrafijom tijela (tijekom 5 god. od operacije) i nalazom protutijela anti-tireoglobulina.

Ablacija ostatnog tkiva, koja se radi s većim dozama radioaktivnog joda nego za dijagnostičke svrhe, važna je i za adekvatno praćenje razine tireoglobulina u serumu bolesnika, tumorskog biljega čiji su izvor nakon operacije štitnjače metastaze, ali može biti i ostatno tkivo, ukoliko nije u potpunosti odstranjeno.

U slučajevima nasljednog hipotiroidizma određivanje tireoglobulina može pomoći za razlikovanje između stanja potpunog nedostatka štitnjače i hipoplazije štitnjače ili nekog drugog patološkog stanja.

Nasuprot tome, oštećenja stijenke folikula može dovesti do povećane koncentracije tireoglobulina u krvotoku.

Kako bi liječnici lakše razlučili o kojem se poremećaju lučenja TSH radi (hipofize ili štitnjače), dodatno najčešće rade T4. Međutim liječnici mogu mjeriti i razinu tireoglobulina, bjelančevine koja veže tiroksin, jer nenormalne količine te bjelančevine mogu dovesti do pogrešnog tumačenja razine ukupnih hormona štitnjače.

Obrnuto, razine tireoglobulina koji veže tiroksin mogu biti povišene u žena koje su trudne ili uzimaju sredstva protiv trudnoće na usta (oralna kontracepcija, tablete) ili druge oblike estrogena (flasteri, injekcije), zatim kod ljudi koji boluju od hepatitisa ili koji boluju od nekih drugih bolesti.

Disfunkcija štitnjače najčešće je uzrokovana autoimunim procesima tijekom kojih se stvaraju određena protutijela: O kod Graves-Basedowljeve bolesti stvaraju se protutijela koja prekomjerno stimuliraju štitnjaču na stvaranje i lučenje hormona (primarna hipertireoza), O kod Hashimotovog tiroiditisa protutijela su usmjerena protiv određenog enzima koji sudjeluje u proizvodnji jodotironina (tiroidna peroksidaza, TPO) ili protiv tireoglobulina (Tg), te je riječ o primarnoj hipotireozi.

Proizvodnja hormona je složen i stupnjevit proces koji obuhvaća (pojednostavljeno): preuzimanje joda iz krvi u stanice štitnjače; stvaranje posebne bjelančevine, tireoglobulina; jodifikacija tireoglobulina; proteoliza tireoglobulina i otpuštanje T3 i T4 u krv, gdje se vežu za proteine plazme (veći dio se veže za posebnu bjelančevinu TBG; eng. thyroxine-binding globulin), koji štite ove hormone od razgradnje i izlučivanja iz organizma, pa se tako mogu dugo zadržavati u cirkulaciji.

Nestanak tireoglobulina iz plazme pokazatelj je uspješnosti liječenja i svako povišenje vrijednosti tireoglobulina tijekom njegovog daljnjeg redovitog praćenja pokazuje povratak bolesti.

Pričuve tireoglobulina su dostatne za dvomjesečnu normalnu funkciju štitnjače, čak i bez novog stvaranja.

Doze L-tiroksina potrebne za postizanje supresije lučenja TSH primjenjuju se u kasnijem liječenju, a serumsko određivanje tireoglobulina je korisno za dokazivanje recidiva ili trajne bolesti.

Određivanje tireoglobulina je pretraga kojom se u krvi mjeri količina tireoglobulina, bjelančevine koja pohranjuje hormone štitnjače (štitne žlijezde).

Jedno su krvne pretrage (određivanje tireoglobulina ili Tg test), a drugo je scintigrafija cijeloga tijela.

Liječenje se nastavlja s L-tiroksinom u dozama potrebnim za postizanje supresije lučenja TSH uz kontrolu tireoglobulina u serumu

Kada se događa veća destrukcija tkiva štitnjače povećava se koncentracija bjelančevine štitnjače (tireoglobulina) što je kod vas očito zbog stvorenih čvorova.

Po starim protokolima body-scan se radio sljedećih 5 godina bez obzira na rezultate.... međutim, to se više u EU i svijetu ne radi.... nego, nakon prvog negativnog body-scana (tj. kad nakon snimanja više nema u tijelu nikakvih tragova tkiva štitnjače), pretraga se više ne mora ponavljati, nego se kontrole rade samo kontrolom tireoglobulina (ili još bolje Anti Tg) iz krvi.... i to je to.... nema prekida terapije hormonima, niti svih posljedica koje taj prekid nosi...