Pod tim ga imenom spominje samo Tit Livije, a izvorno Aepulo bi se, prevedeno s latinskog, moglo shvatiti kao pijanac ili izjelica, što se može povezati s manirima Histra prema opisima Rimljana tijekom histarskih ratova.

Sadrži popis svih predmeta u njegovoj kući u Castellu, a među brojnim zanimljivim stvarima se izdvaja Ivanova knjižnica u kojoj su se nalazile knjige klasičnih rimskih pisaca (Tit Livije, Ovidije), kršćanska djela (Biblija, životi svetaca te razni misali i molitvenici) te trgovačkoj struci potrebni priručnici o mjerama, utezima i novčanim sustavima.

Kako je zapisao povjesničar Tit Livije: Nije joj bilo dosta što su se Bakhovi poklonici predavali svakojakim užicima jedući jela pripremljena u vinu, želeći tako poboljšati svoju krv i pojačati tjelesnu strast, ispijajući pri tome goleme količine te posvećene tekučine, a onda se potpuno predavali razuzdanim svetkovinama i vinskim užicima.

Tit Livije nam opširno tumači kako je počela i završila ta " primjena rimskog zakona " na sudbinu Istre.

- Sada je prvi put ovdje na pano stavljena i vrlo interesantna i strašna priča o padu Nezakcija koju je opisao u svojoj knjizi rimski povjesničar Tit Livije.

Tit Livije u Povijesti Rima s posebnom pozornošću izlaže okolnosti koje su utjecale na uvođenje zvanja pretora, a Ciceron koji je i sam obnašao funkciju pretora, u različitim prilikama i u velikom broju svojih radova (De lege, De officiis, Ad familiam, Pro Caecina) govori o značaju pretorova rada, načinu izdavanja pretorovih edikata i uvođenju pojedinih postupovnih sredstava.

Najvažniji su grč. i rim. povjesničari i zemljopisci izvori za poznavanje istar. antike: Hekatej iz Mileta, Pseudo-Skilak, Strabon, Klaudije Ptolemej, Tit Livije, Plinije Stariji, F. M. A.

Spominje ga samo Tit Livije u pov. pregledu histarskoga rata, koji nije potpuno pouzdan.

Tako historičar Tit Livije spominje Ilire, Liburne i Histre, zloglasne zbog otimačina na moru.

To je najpoznatiji sukob, a iscrpno ga je opisao Tit Livije.

Rat koji je potom 178. i 177. pr. Kr. bjesnio u Istri (tzv. II. histarski rat, podrobno ga je opisao Tit Livije) označio je kraj histarske samostalnosti i podvrgavanje rim. državi nakon opsade Nezakcija, u kojem je stradao Epulon s većinom branitelja, nakon osvajanja Mutile i Faverije.

2. Metellum grad u Istri (možda onaj koji Tit Livije spominje pod nazivom Mutila, a koji se danas naziva Motovun).

Kad se Gali, pod zapovjedništvom svoga vođe Solovetiusa, nisu uspjeli nagoditi za cijenu vojnog angaž ma na na strani Makedonije, a u obrani zemlje od vojne invazije Rima, vratili su se " retro ad Istrum ", kako navede Tit Livije.

Tit Livije na to dodaje i onu latinsku didaktičku rugalicu: " ne graviores eos socios habeant quam hostes Romanos " (" Opasnije je imati Gale za saveznike, nego li Rimljane za neprijatelje ").

O tome je opširno pisao Tit Livije (u svojoj knjizi Historia Romae (t.

Prvi ga spominje rimski povjesničar Tit Livije kao grad ilirskog plemena Labeata, što potvrđuju arhitektonski ostaci.

Autor im je Tit Livije koji piše da je te godine, novoosnovana Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdi koloniju koja se osjećala ugroženom od neprijateljskih Histra i Ilira.

Uostalom, sva povijest Makedonije stoji u znaku nenadmašive vještine rukovanja kopljem, bilo u taktičkoj konfiguraciji " falange ", bilo u obliku prvog ikad spornenutog dirigiranog projektila izbačenog rnehaničkom silom, skestsfendona ", tajnog oružja makedonskog kralja Perseja, kojem su, kako nam to opisa bat Tit Livije, Rimljani mogli odoljeti samo pomoću konstrukcije oklopa oko tijela slonova

- KULTURA: Pjesnici: Vergilije, Propercije, Horacije i Ovidije.Najveći povjesničar bio je Tit Livije RIMSKE POKRAJINE U RH: - USTANAK BATONA: uzrok bili su veliki porezi, novačenja mladih Ilira i zlouporabe rim.vlasti u 6 g. pr. kr. Predvodili su ga Baton iu Dezitijata i Baton iz Breuka, za zapovjednika pohoda bio je imenovan Tiberije, a kasniej mu je bio pridružen nećak Germanik - POKRAJINE: Dalmacija i Panonija su bile važnije zbog poližaja.Panonija je bila pogranična i bitna za obranu Carstva, - Dalmacija je činila sporu između istoka i zapada, a vrlo važna djelatnost je bilo pomorstvo, ribarstvo, stočarstvo, uzgoj maslina i vinove loze, rudno bogatstvo, vadili su željezo, olovom, zlato i srebro.Kamenolomi kod Tragurija i na Braču.Najstarije kolonije bile su Salona i Narona, a za Augusta je utemeljen Jader - Siscija: sjedište upravitelja željeznih rudnika - Panonija.poljoprivredna i obrtnička proizvodnja, plovne rijeke su bile pogodne u razvoju prometa i trgovine, riječne luke: Marsonija i Siscija, uz izvore tople vode rađena su lječilišta: Akve Jaze, bilo je i kamenoloma u Fruškoj gori.Ishodište cesta za Panoniju i Dalm je bila Akvilej a grad na sj Italije.Kolonije u Panoniji.Siscija i Sirmij - 17:38 - Komentari (8) - Isprintaj - 18.05.2006., četvrtak GEOGRAFIJA - fali klimatska regionalizacija... nije mi se dalo...

Rimski povjesničar Tit Livije spominje mjesto Mutila, treći histarski grad pored prijestolnica Nezakcij i Faverija, koje su Rimljani razorili u 2. st. pr.

Tit Livije u V. st. pr. Kr. naziva galskog kralja Bituriges Ambigatus, tj. " onaj koji se bori na dvije strane ", " onaj koji posjeduje dvostruku vlast " (duhovnu i svjetovnu)

O Kleopatri, kojoj Rimljani nisu mogli oprostiti što je zavela najprije Cezara, a potom Marka Antonija, u antici se također dosta pisalo: Propercije je naziva ženkom upropaštenom razvratom, Plinije Stariji okrunjenom bludnicom, a Tit Livije tvrdi da je bila toliko pohotna da se neprekidno podavala

Bilo je mišljenja da ta cesta nosi ime tog rimskog dostojanstvenika, ne uzimajući u obzir da Tit Livije govori o toj cesti prije dolaska Rirnljana.

Tit Livije u svojoj Povijesti Rima (Romae historia. t. VI) u više navrata, kad govori o borbama između makedonskih kraljeva Filipa V. i njegova sina Perseja, zadnjeg makedonskog antičkog vladara s rimskim vojskovođom Paullusom Emiliusom, spominje povijesnu cestu Via Egnatia.

S tih prostora su, kako se zna, još u dvanaestorn stoljeću prije Krista dospjeli Dorani sve do poluotoka Peleponeza, a u svojoj " Povijesti Rirna, Tit Livije nam daje podatke da je to doseijavane sa sjevera nastavljeno i kasnije.

Tit Livije, u svojoj " Povijesti Rima, spominje velike prostore Makedonije naseljene Ilirirna i Galima s Dunava. te grad Bylazor (s tipično slavenskim prizvukom), grad u Peoniji, istočnom dijelu Makedonije TL. HR.. 44.26.8.)

Strabon iznese tvrdnju da se je istočno od Makedonije nalazila Maidia. odnosno Medija, da su Makedonci u Strabonovo doba govorili dva jezika, a kako nam i Tit Livije navodi, plodne su ravnice, zapadno od Soluna, naselili Iliri i Gali s Dunava (iz Galicije), time smo dobili podatke u kojima se jasno vidi da je nazočnost pučanstva koje je govorilo jezicima medskog podrijetla (` slavenskima tu živjelo davno prije pojave Bugara, a kamo li Ćirila i Metoda, to nam daje solidno uvjerenje da je i sam naziv MAKEDONIA medskog, odnosno slavenskog podrijetla

TIT LIVIJE (64. 17. G. PR. kr), vrhunac književne analistike, Ab urbe condita (Od osnutka grada) sačuvana je trećina do 160. g. pr. KR

U tome su suglasni historičari Tit Livije, Valej Paterkul, Valerije Maksim, Apijan Aleksandrijski, Dion Kasije, Lucije Flor, Plutarh i Frontin.