Podsjetio je i kako je vukovski autoritet Tomo Maretić u dva mandata kao madžaron bio zastupnik u Hrvatskom saboru te da je biran u kotarevima gdje su živjeli Srbi.

Godine 1899. Tomo Maretić izdaje ⠀ žGramatiku i stilistiku hrvatskog ili srpskog jezika⠀.

Iako je promjena u fizionomiji hrvatskoga standardnoga jezika koju su, na prijelazu 19. u 20. stoljeća, obavila škola " hrvatskih vukovaca " kojoj su čeonikovali Tomo Maretić, Ivan Broz, Vatroslav Rožić i Nikola Andrić približila hrvatski srpskomu jeziku (poglavito u novoštokavskim oblicima množinskih padeža i fonološkome pravopisu) - to nije zadovoljavalo jugounitariste, koji su željeli potpunu ujednaku oba jezika.

U zavodu su boravili i školovali se istaknuti hrvatski književnici, umjetnici i svećenici kao što su Luka Ilić Oriovčanin, Vilim Korajac, Josip Eugen Tomić, Josip Štadler, Tomo Maretić, Ferdo Becić, Albert Bazala, Slavko Kolar, Josip Andrić i dr. Kada se u Požegi 1835. g. obilježavala 50. obljetnica ovog nadbiskupskog sirotišta tada mu je veliki požeški pjesnik Franjo Ciraki posvetio (uz ostale) i ove stihove, koji najbolje svjedoče o njegovom značaju za hrvatski narod:

Od kraja 19. stoljeća do 2. svjetskoga rata u području proučavanja hrvatskog jezika, utjecajem je prevladala ispolitizirana mladogramatičarska škola, a njen najistaknutiji predstavnik hrvatski jezikoslovac Tomo Maretić.

Kad je 1899. Tomo Maretić pisao svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, uz supstanciju i strukturu svih razina jezičnoga opisa on uzima u cijelosti i Karadžić-Daničićevu akcentuaciju, a istim su putem krenuli i Ivan Broz i Franjo Iveković u svome Rječniku hrvatskoga jezika 1901. Iako su navedena djela smatrana kodifikacijskim kanonom, ubrzo se spoznalo da postoji jaz između onoga kako izvorni hrvatski govornici (zapadni novoštokavci ponajprije) »obično« govore i onoga kako je propisano govoriti.

Zorno to može svatko vidjeti iz Predgovora i Popisa knjiga iz kojih je uzimao građu za Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika veliki Tomo Maretić.

Stare dijakritičke znakove, koje je nekoć po uzoru na Vitezovića pisao s tildama, zamjenjuje današnjim dijakritičkim zankovima (č, ž, š), a uvodi i dvoslove za (lj, nj, dj, gj) pišući ih s/budući da je točku kasnije uveo Tomo Maretić.

1854. rođen je Tomislav (Tomo) Maretić, jedan od najplodnijih hrvatskih jezikoslovaca - pred - sjednik JAZU od 1915. - 18. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika iz 1899. jedan je od najutjecajnijih (iako često osporavan i kritiziran zbog vukovske proveni - jencije) kodifikatora hrvatskog jezika.

Na Sveučilištu u Zagrebu već je Armin Pavić od akademske godine 1875./76. predavao kolegij Hrvatske narodne pjesme, a Tomo Maretić drži kolegij Vjera Starih Slavena, Istoričkoetnografski pregled Južnih Slavena od VI. do IX. vijeka.

U okviru mađaronske politike u hrvatkoj sociokulturnoj zajednici tu je kodifikaciju na filološkom planu obavio Tomo Maretić svojom " Gramatikom i stilistikom hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika " iz 1899. godine.

Ivan Krnic, Marijan Stojković, Blaž, Jurišić, Antun Branko Šimić, Tomo Maretić, Miroslav Andrassy, Nikola Andrić, Stjepan Ivšić i brojni drugi), ali kada se ukaže potreba da se problem vidi sa srpske strane ili da se jasnije očituju srpski postupci i nastojanja, Samardžija uključuje srpske autore (npr.

A upravo je Tomo Maretić odstupio od onoga što je nalagala zagrebačka filološka škola štokavština je temelj hrvatskoga jezika, a nadogradnja su ostala hrvatska narječja čakavsko i kajkavsko.

Tomo Maretić tvrdi da se mostir " nalazi gotovo samo u čakavaca ".

Bazalu, bili još Oton Kučera, Tomo Maretić, Petar Skok, Ramiro Bujas i drugi, što svjedoči o znanstvenoj i stručnoj razini ovoga pučkog učilišta.

Tomo Maretić je predlagao da odbacimo osobno ime Juraj/Jure i prihvatimo Đurađ i slično da bismo bili bliži (?) Srbima koji imaju Đorđe, Đorđić.

Tomo Maretić naslućuje da je posrijedi dalmatski relikt poradi glasa k nepromijenjenoga ispred - ije -, kao što smo to već vidjeli kod riječi mrgin (međa).

Gramatička norma hrvatskoga kojoj je temeljni oblik odredio Tomo Maretić svojom Gramatikom i stilistikom hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (Zagreb, 1899) dugo nije uspijevala izići iz Maretićeva haljinca pa se nekritičan odnos prema Maretiću protegnuo gotovo do sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Po Stjepanu Babiću prvi je počeo Tomo Maretić tekstom Filogičko iverje u Viencu, XVIII, 1886. Jamačno je taj Meretićev tekst, po Babiću, ozbiljniji savjetnički tekst u što ne treba dvojiti, ali i svi prije objavljeni manji članci, studije i cijela djela u sebi imaju itekako savjetodavne crte i prave jezične savjete.

Prikaz u spomenutoj Težakovoj knjizi. 3. Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik, Zagreb, 1924. Knjiga je u svoje vrijeme imala jak utjecaj na hrvatski književni jezik pa iako je Maretić bio vukovac, do idolopoklonstva, ipak ima korisnih savjeta jer je u toj knjizi bio znatno liberalniji, držao načela da je bolje i pološa riječ nego nikakva.

Naistaknutiji vukovac Tomo Maretić objavio je 1898. veliku Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika, bez građe iz djela suvremenih hrvatskih pisaca.

Ona je toliko značajnija što autor ne piše o problemima koji su normativno jasni, nego se uvijek iznosi nešto novo ili kazuje novo o starome problemu. " U potonje izrečeno treba povjerovati, no drugo je pitanje koliko se Babićeva Prenja uklapaju u hrvatsku savjetodavnu literaturu čiji se prvi ozbiljniji članci objavljuju na početku druge polovice 19. st. (Fran Kurelec), a onda slijede Tomo Maretić i Ivan Broz.

Bartol Kašić i njegova gramatika iz 1604. god., zatim fra Andrija Kačić Miošić, don Vid Došen, Antun Matija Relković, fra Matija Divković, fra Lovro Šitović sa svojim pravopisom i gramatikom, potom Ljudevit Gaj, Vjekoslav Babukić, Tomo Maretić i drugi.

Tomo Maretić započinje svoj dugi i uspješni jezikoslovni put.

Tomo Maretić objavljuje 1899. svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika s Dodatkom Stilistici ⠀ atintibarbarus (drugo 1931, treće 1963.).

Tomo Maretić misli da je z u nemoz ispao kao i k u kao (od kako) tvrdoglav kako tovar (kao magarac).

Nakon dva odslušana semestra nastavlja studij u Beču, da bi se potom od šestoga semestra vratio u Zagreb, gdje stječe diplomu »učiteljskog kandidata« u ljetnom ispitnom roku 1892. U Zagrebu su mu profesori bili Tadija Smičiklas, Natko Nodilo, Đ uro Pilar, Petar Matković, Franjo Marković, Tomo Maretić i Armin Pavić, a u Beču Vatroslav Jagić, F.

U Lekcionaru Bernardina Splićanina (1495.) koji je priredio Tomo Maretić 1885. godine (reprint, Split, 1995.) naći ćemo ovaj slikovit ulomak iz Evanđelja po Luki: A Simun odgovori i reče njemu: Meštre, trudili smo se po fsu noć, a ništar nismo uhitili, da po riči tvojoj hoću vrići mriže.

Tomo Maretić bi cvilio, ali, što se može.

U devedesetim godinama XIX. stoljeća i na početku XX. službena filologija, u kojoj su na ključnim položajima filolozi što su ujedno bili predstavnici jedne čudne vladajuće koalicije između hrvatskih madžarona (pristaša peštanske politike) i nacionalista iz srpske manjine, takozvani hrvatski vukovci (najvažniji Tomo Maretić i Fran Iveković), izdaje osnovne rječničke priručnike u kojima uvodi bitne gramatičke, rječničke i pravopisne promjene.