Ponekad, kad se noću pronađem na nekom dalekom mjestu gdje još nije doprla civilizacija i rasvjeta, na Otoku ili negdje drugdje - kao da tonem u davne bajke svoga djetinjstva.

Tonem, padam, propadam, a izlaska ne vidim.

Također sam primijetio da sporijem plivam bez neoprenskog odijela i da više tonem.

Ponoć je odavno prošla Polako zaklapam oči I tonem u blažen san S nadom da brzo neće doći dan Jer u snovima si mi ti Jedina moja ljubavi

Saznala sam da nisam prvakinja u brzini kojom tonem u san.

A što stvari postaju veselije, ja tonem sve dublje svoju je ispovijest započeo 28 - godišnji Splićanin Ivan (ime je izmišljeno iz razumljivih razloga, ali su podaci poznati redakciji).

I tonem u san... i tonem u... san...

Odlazim u nesto dublje kao da tonem u neki daleki san, san koji mogao bi biti stvarnost nekog idealnog svijeta.

Tonem kao u topli meki pernati krevet preplavljen mirisom tebe.

I kao da me nema tu, tonem sve do dna, I kao da mi nestaje tlo pod nogama...

Na trenutke i ja tonem u san i sanjam neobi č ne i živopisne snove.

Jer ja sam svjetlo, idem u svjetlo i tonem u svjetlu.

Dajem joj nježan poljubac i ponovo bezbrižno tonem u san uz ritam Six Pack-ove pjesme Olovke izlomljenog srca.

Ne znam što da radim, što duže odugovlačim sve dublje tonem, sve mi je teže.

Skupljen u vreći za spavanje između kamenja tonem u san.

danas ne znam pisati ili barem nisam sretan s time kako pišem. kada želim izraziti neku misao, pogotovo ako je kompleksnija, to mi ne ide glatko. zna me mučiti i pravopis na mjestima na kojima me nikada prije nije mučio, a najgore je što mi ništa što napišem ne zvuči dobro. već nekoliko godina piskaram za jedne novine o stvarima za koje zapravo nisam kompetentan pa sam upao u zamku engleskih fraza i ponavljanja ustaljenih shema koje automatski padaju na papir, a svaki put sve ispraznije i gluplje zvuče. što je najgore, umjesto da učinim nešto i potrudim se promijeniti nešto u mom pisanju, ja tonem sve dublje i sve mi je teže nešto pametno napisati onda kada bih morao. linija manjeg otpora se pokazala teškom i mučnom

Jer ponekad sam zbilja osjećao kako umirem, nestajem, tonem u bešćutnu tamu u kojoj nema uživanja.

Tonem u bestežinsko stanje s osmjehom na licu.

U kratkom roku već sam na stolu i tonem u anesteziju s krikom boli i nemoći na usnama...

Prepuštamo se milovanju, tonem u more uživanja

I samo gledao u njegove crne oči osjećajući kako tonem u njih.

Ponekad mi se oči sklapahu tako brzo, tek što bi se svijeća ugasila, da nisam imao vremena ni da sebi rečem da tonem u san.

ima tek par miseci priselila i zasad je sve ok.... i zivot u gradu ko i onaj u selu ima svoje plus i minus, a ja sam se trenutno fokusirala na najveci plus, a to je onaj da se budim i tonem u san uz svog odabranika....

I tada počinje ono ružno razdoblje, kompleksi izlaze na povšinu i svjestan sam da tonem sve dublje.

Ona je prva ujutro kad se budim i posljednja u kasnoj noći, dok polako tonem u san, u zaborav, koji donosi odmor, olakšanje.

A ponekad, u trenucima kada tonem u san, zapitam se, da li mi je sudjeno da zauvek ostanem sama.

Pomisao kako tonem u mračne dubine u kojima se skriva tko zna što ne djeluje mi nimalo privlačno.

Hey drugari - Reno, Entoni i Badi ' a Veliki pozdrav za vas zelela bi cisto jednu konstataciju.. jucher sam imala jedan novcani fijasko, cak sam gledala pre finansiskog ulaganja u karte, jer sam se dvoumila-vecina karata je bila dobra, premda izbegavam da gledam sebi?.. posto u zadnje vreme jako kuburim s ' istim, nekim proracunom sam bila ubedjena da ce to koliko toliko da me vrati u normalu, ali nazalost sve imam utisak da konstantno tonem sve dublje i dublje.. posto sam sada malo subjektivna, cisto da kostatujete zasto je doslo do preokreta, i ima li nade da se finansije u bar blizem periodu poprave?? 21.09.1985 - dupla devica jako zahvalna

Neznam dali sam opet pogodio grupu gdje pišem ali i sami zaključujete da se radi o Vašem pacijentu,, naime od zadnje hospitalizacije nikako da se dignem nabolje, tonem sve dublje lutam nočima automobilom ni sam neunam gdje, nervozan sam ida ne kažem opet ono ružno ne uzimam ljekove jer imam takav kamen u želucu da niti nemogo popiti ćašu vode a da se ne izrigam,, tek sam naručen za 4.11. ali mislim da sam u tom zbunjenom stanju u kojem su me našli prijatelji prije nekidan parkiranog neznam gdje preko rinzola sa probušenom gumom na automobilu i razbijenim retrovizorom uspjeli dovući kući..

Osjećam se kao da letim sve oko mene postaje nevažno, tonem u duboku tišinu