Hrvatska, kao buduća članica Europske unije, promiče načela slobode, demokracije, tolerancije, solidarnosti i odbacivanja svakog oblika ekstremizma i totalitarizma te se obvezuje na njihovo trajno potvrđivanje i afirmaciju.

Društvo slobodnih zidara djelovalo je tajno, članovi su bili istaknuti građani, a borba protiv totalitarizma, tolerancija te lojalnost prema državi njihova su najvažnija načela.

Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.

U politickom smislu dr Franjo Tudjman je preobracenik sa totalitarizma na demokraciju, nesto slicno kao sto bi Pavelic bio da je bio aboliran.

Nadalje su prikazani i ovi sadržaji: od antifašističke NOB do surovog totalitarizma; sukob sa Staljinom i Rezolucijom Informbiroa; istražni zatvori i pretežno administrativne kazne do 2 godine koje su se mogle u nedogled produžavati, kao i sudske višegodišnje kazne (obično za vojne osobe) do 10 pa i 15 godina sve za većinom verbalne delikte i nedužne ljude; zbivanja na Golom otoku od po zlu nezaboravnog iskrcavanja s broda PUNAT I glasovitih dočeka s prolazom kroz stroj samih kažnjenika do posebnih metoda mučenja na Radilištu 101 Petrova rupa i u groznim samicama.

Tom suradnjom Spomen-područje Jasenovac postat će europski priznatim centrom na području prezentacije i podučavanja o holokaustu i genocidu, ali i protiv svakog oblika totalitarizma, rekla je Jovičić.

Njihovi pothvati se u povijesti redovito svode na pothvate terora, na pothvate totalitarizma jer moguće je, nažalost, što je povijest pokazala, da posve običnom provincijskom šarlatanu u trenutku velike društvene krize a u trenucima krize svi su lakovjerni kao što su lakovjerni i u trenucima patnje svi povjeruju.

Stepinčevo 2009. - kao i cjelokupna okupljanja u svezi s 10. obljetnicom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca - ulazi u povijest po jedinstvenoj internacionalizaciji proslave toga iznimnog hrvatskog mučenika, žrtve komunističkog terora, protivnika svakog totalitarizma.

Komunističku Jugoslaviju, čije je demokratsko dovršenje Đinđić načinio ciljem i svrhom svog političkog angažmana, on je tada označio kao stanje koje leluja između istine i laži. [ 15 ] Pa ipak, njegov projekat dovršenja nije ugledao svetlost dana u istini jugoslovenske demokratije, već u laži srpskog nacionalizma, u sredstvima bez svrhe, u Srbiji bez Đinđića. [ 16 ] Najzad, i političko držanje Zapada u odnosu na dramu jugoslovenskog raspada umnogome je bilo određeno istom logikom dovršenja logikom postkomunističke tranzicije, odnosno predestiniranog razvojnog procesa na čijem kraju se nalazi logos liberalno-demokratskog kapitalizma zbog čega njen početak i pretpostavlja mitomaniju komunističkog totalitarizma, odnosno preddemokratskog nacionalizma.

isitina je na žalost malo manje idealna, eu je interesna zajednica interesi se razilaze i nije nemoguće povremeno razmišljati i o lošem ishodu i tada biti svijestan da će jedan od signala raspada biti i neprepoznavanje pokušaja rehabilitacije totalitarizma

Pa ipak, čak i ako u potpunosti prihvatimo ovo simboličko značenje i spomenute dvije cipele prepoznamo kao autentični simbol komunističkog totalitarizma, njegova prezira prema ljudima i njegove apsurdnosti, ostajemo na neki način zatečeni upravo provokativnom banalnošću ove simbolike: govore li nam te cipele istinu o komunizmu, kazuju li nam kakav je on odista bio u realnosti, ili, naprotiv, predstavljaju neku vrstu simplifikacije komunističke prošlosti, Što, dakle, ako one umjesto o nemogućnosti komunističkog sistema svjedoče, naprotiv, o našoj postkomunističkoj nemogućnosti da izađemo na kraj s tom prošlošću?

Nakon smjene tog simbola totalitarizma i represije tadašnje jugoslavensko socijalističko društvo dobilo je novi polet i osjetilo se stanovito popuštanje i definitivni razlaz sa ostacima staljinizma u Titovom viđenju marksizma.

Između totalitarizma i autoritarizma nije presudna količina primijenjene prisile, nego kakva se prisila može primijeniti.

Stoga, nije " devijacija " marksističko-ko munističke ideologije odgovorna za preko 100 milijuna žrtava komunizma u svijetu, NEGO JE SAMA BIT MARKSISTIČKOG KOMUNIZMA IZVOR LENJINIZMA, STAL JINIZMA, MAOIZMA, POLPOTIZMA, TITOIZMA I DRUGIH POVIJESNIH POJAVNOSTI MARKSISTIČKO-KO MUNISTIČKOG TOTALITARIZMA.

U njoj nema ni odluke o istraživanju zločina, pa čak ni o popisu žrtava komunističkog totalitarizma - koji nije nikad učinjen, a posebice ne kažnjavanja nezastarivih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Jedan od frapantnih primjera pisanog oblika govora mržnje, koji je ostao nekažnjen, svakako je reizdanje pamfleta komunističke promidžbe objavljena pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, iz 1946. Pozivanje na takav dokument, kao i javno ponavljanje optužbi protiv Katoličke crkve, nekažnjeni je reprezentativni govor mržnje, koji bi zasigurno bio kažnjen u zapadno-europskim državama, jer bi takvo djelo bilo okvalificirano ne samo kao govor mržnje nego i kao apologija totalitarizma i revizionistička literatura koja umanjuje komunistički zločin osuđen od skupštine Vijeća Europe.

nedostatak kontinuiteta. ako se vec htjelo staviti nacizam i komunizam u istu recenicu sa totalitarizmom i terorom odredjene misli, onda bi na prvom mjestu trebalo staviti sto se totalitarizma tice manje (politicki sustav), ali sto se tice terora misli, katolicanstvo (za ovu drzavu najbitnije, vise nego baptizam npr). premocno drzi prvo mjesto. milenijima skoro.

Pojam totalitarizma ključan je za bitno razumijevanje boljševičkog komunizma, središnjeg fenomena 20. st.

Prvi dio knjige posvećen je Lenjinu, tvorcu totalitarizma, drugi dio njegovu vjernu nasljedniku, Staljinu, koji je shvatio narav totalitarnog režima što ga je uspostavio Lenjin i koji je omogućio sovjetskoj vlasti i svjetskom komunističkom sustavu da potraju poprilično dugo.

znam da 3 i pol sata drame malo tko moze podnijeti, ali svidjela mi se odlicna gluma i cijela prica, iako je tematika sama po sebi teška.. riječ je o jednostavnoj obiteljskoj priči koja podastire široku panoramu događaja i problema 20. stoljeća, poput modernog lica fašizma, komunizma, nacionalizma, totalitarizma, ekstremizma, okrutnosti i neslobode. iako, možda je čak i po meni trebalo malo skratiti

Radikalni zahtjevi za egalitarizmom u okviru liberalnih ideja, u sklopu Francuske revolucije te jakobinsko-prosvjetiteljskih pokreta u Europi 18. st. su dovele do kobnih modernih totalitarizma, preko Oktobarske do ovih najsuvremenijih.

Zato smatram da su naši biskupi propustili povijesnu prigodu da na globalnoj razini raskrinkaju farsu demokratskog totalitarizma (to je pravi izraz za današnje funkcioniranje institucija sistema na globalnoj razini).

Hrvatska bi u EU morala izvršiti katarzu svoje komunističke prošlosti nedvosmislenom osudom komunističkog totalitarizma koji se danas semantičkim trikom pokušava rehabilitirati pod krinkom antifašizma, kao kada bismo krađu nazvali društvena preraspodjela imovine, i osudom komunističkog diktatora Tita koji je odgovoran za milijun i sto tisuća pogubljenih nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

I tako mic po mic, eto nama totalitarizma.

To bi ukratko znacilo da se za pocetak oslobodis bauka totalitarizma i da prihvatis svoju ulogu makar i najskromnija bila politickog bica koje ima pravo iznjeti javno svoj stav, pa makar i ne udarao u ovome trenutku u teme koje ce mu se odmah obiti o glavu.

Identitet pojedinca, skupine, naroda zapravo je priča o mentalitetu/Nesigurnost nas je sve skupa bacila u pluralnu i dinamičku zbilju u kojoj smo skloniji prepoznavati Božju odsutnost nego Božju prisutnost/Vjera nije ni privatna ni javna, kao što ni ljudska osoba u biti nije ni privatna ni javna, nego je duhovna i tjelesna veličina/Velike ideologije 20. stoljeća odraz su radikalnog obračuna s Bogom kako bi se na njegovo mjesto ustoličio čovjek/Ateist je paradoksalno religiozna osoba/Odricanje od univerzalne istine vodi u podmukle oblike totalitarizma/Ekskluzivni humanizam kao podmukla ideologija zatvara čovjeka prema onom najboljem što nosi u sebi/Vjerovati u tehniku kao božanstvo znači odreknuće od pameti/Puko preuzimanje iz svake kulture onoga što se komu sviđa vodi u njuejdžovsku relativističku kulturnu tvorbu bez čvrstog identiteta/Globalizam je posljedica nepotpunog i krivog razumijevanja čovjeka kao kulturnog bića

Krležu su često (naravno, dok je imao status državnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali što se nije javno distancirao od komunističkoga totalitarizma i što se stalno vraća na " austro-ugarske teme ".

U knjizi je autor provokativno, argumentacijski dosljedno i insipirativno pokazao sve poteškoće tumačenja fenomena Holokausta, totalitarizma i prebolijevanja prošlosti u teorijskim raspravama Hannah Arendt, Raymonda Arona, Prima Levyja i mnogih drugih.

U kojoj državi, u dvadeset prvom stoljeću, nakon nekoliko europskih rezolucija osude komunističkih zločina, nakon polustoljetnog iskustva komunističkog totalitarizma, nakon rata u kojem se devedesetih godina crvena partizansko-komunistička petokraka agresorski obrušavala na crkvene tornjeve, bolnice i dječja igrališta, predsjednik može komunističku kapu partizanku nazivati lijepom?

Hrvatska je nakon 45 godina totalitarizma imala kratku priliku udahnuti punim plućima slobodu da bi se onda opet morali braniti od srpske agresije.