Goldsteina što zločine totalitarnog komunizma svodi na staljinizam, dok titoizam rehabilitira i opravdava godinom 1941. Ali, Bleiburg " nije posljedica 1941. nego 1861. kada je ideolog Josip Juraj Strossmayer u hrvatski politički život uveo jugoslavensku ideju, i kao oportunistički političar uz pomoć carskog i velikomađarskog režima potisnuo ideju o hrvatskoj državi koju je personificirao i na temelju hrvatskog državnog i povijesnog prava u politički život unio Otac domovine Ante Starčević.

Paraga, objavio u vezi europske rezolucije o Osudi totalitarnog komunizma bila je doslovno prva vijest u Hrvatskoj o tome važnom događaju iz Europske unije. (Čak niti novinarski krugovi u Hrvatskoj nisu prije Dobroslava Parage objavili vijest o demokratskoj europskoj osudi totalitarnog komunizma.) Poslije se katolički tjednik Glas Koncila, iz pera gospođe Đurđice Ivanišević-Lieb, nadovezao na Paraginu informaciju o europskoj rezoluciji koja osuđuje totalitarni komunizam.

Informiranje hrvatske javnosti o europskoj Osudi totalitarnog komunizma trebala je predsjedniku vladajuće stranke i koalicije (HDZ, DC, HSLS, SDSS, SDA, HSP i HSU) biti moralno-politička dužnost, a pogotovo da započne ispunjavati moralni zahtjev iz te rezolucije, primjerice da hrvatske vlasti zaštite žrtve komunizma, da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske istraži ratne zločine partizanskog, komunističkog režima, i da sudbena vlast procesuira partizanske ratne zločince, da rehabilitira nedužno i nepravedno osuđene hrvatske žrtve komunizma, kojima je na 30 tisuća montiranih političkih procesa (po podatcima Hrvatskog društva političkih zatvorenika) sudio partijski sud Titove Jugoslavije (tzv. narodni sudovi, Sudovi za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba, Vojni sudovi Jugoslavenske armije, Komande grada), zatim, da se u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu imenuje Trg žrtava komunizma i slično.

Predsjednik Mesić poznat je po tome što neizravno opravdava masovna ubojstva nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima 1945. od strane titoističkih ratnih zločinaca, i genocid koji je poznat pod sintagmom " Bleiburg i Križni put ", naglašavajući kako je veliki broj Hrvata, zarobljenih na Bleiburgu, a koji su izvansudski likvidirani od predstavnika totalitarnog komunizma, kriv za zločine u Jasenovcu, te po njegovoj interpetaciji ispada kao da su Hrvati izabrali Pavelićev totalitarni ustaški pokret na višestranačkim izborima ili njegovu vladavinu odoborili na kakvom raspisanom referendumu, i navodno odobravali sve moralne posrtaje i zločine njegova diktatorskog režima, i kao da nisu postojali antifašisti poput zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i cijele Rimokatoličke crkve u Hrvata koja je bila antifašistička.

To sada znači da je nakon sezone-dvije ustaškog totalitarističkog začinjanja uslijedilo pola stoljeća totalitarnog komunizma (i srpskog post-komunizma, koji za razliku od hrvatskog post-komunizma, baštini totalitarni kontinuitet).

Nevjerojatno je da na navedenom prosvjedu građanske inicijative Krug za trg nije bilo predstavnika HDZ-a i SDP-a koji su u Parlamentarnoj skupštini VE podržali osudu zločina totalitarnog komunizma, a organizatori miroljubivog i kulturnog prosvjeda za promjenu naziva trga pozivaju se na rezoluciju broj 1481 PSVE koju su podržale vladajuća stranka i vodeća opozicijska stranka u Hrvatskoj.

Samo je sudbina nužde, a ne političko i ideološko uvjerenje, htjela da su se jugoslavenski komunisti, nakon što su gotovo dvije godine bili u političkom savezu sa fašistima i nacistima, vratili na antifašističku frontu, s ciljem uništenja totalitarnog fašizma, ali ne radi uspostave demokracije, nego radi uspostave totalitarnog komunizma koji su hrvatskom narodu i drugim narodima nametnuli kroz revoluciju, zvanu na području Hrvatske " Socijalistička revolucija " koja je bila preslik Oktobarske revolucije.

Hoće li pritom sadašnja hrvatska vlast, osim zabrane promicanja fašističke, nacističke i ustaške ideologije, imati snage da na tragu kongresa Europske narodne stranke, održanog 4. do 5. veljače 2004. a koji je donio proglas »osude totalitarnog komunizma«, stvarno zabraniti i promicanje komunističke ideologije?

Dr. Ivo Sanader (HDZ) sudjelovao je 2004. na kongresu Skupine Europskih pučkih stranaka, u Bruxellsu, na kojemu su europski demokrati donijeli rezoluciju o Osudi totalitarnog komunizma (" Condemning totalitarian Communism ").

Ne samo da dr. Sanader 2004. nije obavijestio hrvatsku javnost o činjenici da je rezolucija o osudi komunizma donijeta od strane većine u Europskom parlamentu (ove godine, na prijedlog Skupine EPP-ED, i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe), nego do dana današnjega, unatoč međunarodnoj osudi zločina totalitarnog komunizma, Hrvatska demokratska zajednica nije osudila totalitarni jugokomunizam, niti je saborska većina (HDZ) donijela proglas o osudi titoizma kao ideologije, partizanskih ratnih zločina, i zločina jugoslavenske komunističke partije nad hrvatskim političkim narodom i nacionalnim manjinama (Nijemcima, i Talijanima).

Vladajući SDP oštro se, međutim, protivi svakoj ideji da se u tom slučaju izvan zakona stave i simboli totalitarnog komunizma...

Kako su narodi živjeli u bratstvu i kako je izgledala« narodna demokracija »vidjelo se na primjerima u Mađarskoj 1956. kada su tenkovi sovjetskih komunista gazili mađarski narod, ili 1968. kada je taj isti« tenkovski komunizam »pregazio volju češkog i slovačkog naroda za slobodom od totalitarnog komunizma.

Bandić koji je veliki štovatelj lika i (ne) djela maršala Tita neće više biti u stanju ignorirati strašnu istinu o Titu, nakon što uporno i nedemokratski ignorira rezoluciju broj 1481 od Vijeća Europe o osudi zločina totalitarnog komunizma, kao i rezoluciju Hrvatskog sabora na istu temu.

Zaboravljate da u Zagrebu ima skoro milion stanovnika i da se tu slegao sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom (...) Ranković " (Izvor: HDA, Zagreb, 1491, 2.49/3, objavljeno u knjizi " Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1945. Dokumenti ", Slavonski Brod, 2005.) Navedena svjedočanstva o zločinima jugoslavenskih komunista, kao i opis zločina koje je zapovijedio maršal Tito i koje su izvršile zločinačke partizanske jedinice i partizanski počinitelji neka hrvatskom narodu i cijelom svijetu bude opomena o zlu koje su ljudi učinili ljudima, na osnovi zločinačke ideologije marksizma i totalitarnog komunizma i socijalizma, te na osnovi zločinačke velikosrpske ideologije.

Upravo suprotno, građanska inicijativa za promjenu naziva Trga maršala Tita u Zagrebu pomaže vladi RH u provođenju proeuropske politike koja ne može biti antifašistička ako nije i antikomunistička, a vlada RH je podržala rez. 1481 Vijeća Europe o osudi totalitarnog komunizma.

Ne može građanska inicijativa biti protueuropska ako se temelji na rezoluciji Vijeća Europe o osudi totalitarnog komunizma.

Tragično i užasno iskustvo totalitarnog komunizma (boljpevizma) pokazalo je da ukidanje privatnoga vlasništva, potpunoa državna kontrola nad ekonomijom i ukidanje političkog sloboda nisu dobar put, da se ostvare ideali slobode, jednakosti i bratstva.

Osuđivanje zločina samo jedne totalitarne ideolgije, fašizma, a neosuđivanje totalitarnog komunizma, i neprosvjećivanje o titoističkom komunizmu dovodi hrvatsko društvo u položaj roba zločinačkog titoizma čiji apologeti tumače da je sve hrvatsko, a što nije titoističko i jugoslavensko (velikosrpsko), zločinačko.

Kao prvi policajac se baš i nije dokazao u bobi protiv bivših komunista partizanskih ratnih zločinaca, osim što je u predizbornoj kampanji dao uhititi Josipa Boljkovca, ali s takvom kaznenom prijavom da ovaj bude iz formalnih razloga brzo pušten na slobodu i to je sve što će Hrvatska u dogledno vrijeme vidjeti na temu prosvjetljavanja hrvatskog društva o zločinima totalitarnog komunizma-titoizma.

Ideologija totalitarnog komunizma još uvijek nije pravilno ocijenjena.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma podupire tjeralicu krim-policije Ministarstva unutarnjih poslova RH i Interpola za ratnim zločincem Veljkom Kadijevićem, koji je kao visoki funkcioner komunističke partije Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ) i ministar obrane totalitarne SFR Jugoslavije predvodio od 25. lipnja 1991. jugoslavensku agresiju na Republiku Hrvatsku i razaranje grada Vukovara, genocid i etničko čišćenje stanovništva RH od strane tzv. Jugoslavenske narodne armije ", i to pod zločinačkim simbolom totalitarnog komunizma, crvenom zvijezdom petokrakom.

Šeks je svoju karijeru pravnika, neki vole reći da je« đavolji odvjetnik-advocatus diabolo », počeo u osječkom« tužilaštvu »u olovno doba totalitarnog komunizma.

Na takvu vrstu manipulacija upozorili su i parlamentarci u Vijeću Europe kada su raspravljali o zločinima totalitarnog komunizma, 1996., i 2006., da post-komunističke snage, poražene u plišanoj narodnoj kontra-revoluciji 1989. godine, pokušavaju demokratsko pravo na prosvjećivanje o totalitarnoj komunističkoj prošlosti pretvoriti u prikaz fašističke revizije povijesti.

Zbog slabe ukorijenjenosti religije (neki kažu da budizam i nije religija) došlo do do ekspanzije totalitarnog komunizma.

Na svojem kongresu Europske narodne stranke (4. do 5. veljače 2004) donijele su proglas »osude totalitarnog komunizma«.

Bolje uvjete za mir mora graditi i Europa, posebice prema onima koje je zaboravljala tijekom desetljeća totalitarnog komunizma.

Premijer Sanader pak, poštujući rezoluciju Vijeća Europe 1481 o osudi zločina komunizma, i slične deklaracije Hrvatskog sabora iz 2006. godine, trebao bi građanima Republike Hrvatske omogućiti pravo na prosvijećeno suočavanje sa polustoljetnom prošlošću komunističke diktature na području Hrvatske, a to znači: nedvosmislena moralno-politička osuda Josipa Broza Tita, zatim, utemeljenje memorijalnog centra i muzeja žrtava komunizma u glavnom gradu Republike Hrvatske, zatim, donošenje zakona o lustraciji pripadnika komunističke tajne službe i doušnika, zatim, slobodno medijsko izvještavanje o zločinima titoizma, i podupiranje povijesnih istraživanja o jugoslavenskim zločinima komunizma, te školske udžbenike sa nedvosmislenom osudom totalitarnog komunizma, a ne shizofreno« vraćanje duga NOR-u », jer ne duguje hrvatski narod kontroverznom tzv.« NOR-u »nego« NOR »duguje hrvatskom narodu i građanima RH ispriku zbog svih zločina koje je« u ime naroda »počinio protiv naroda

Dobro je znati da nije svaki antifašistià ki spomenik u Hrvatskoj spomenik žrtvama fašizma, nego se u velikom broju radi o spomenicima totalitarnog komunizma.

Zloà ini totalitarnog komunizma u Hrvatskoj  62 godine poslije (3. od 3)

uvjereni smo kako je krajnje vrijeme da se u glavnom gradu Republike Hrvatske utemelji od strane hrvatske države Memorijalni centar i muzej zločina totalitarnog komunizma i žrtava jugokomunizma (koji bi se tako i zvao), i to iz edukativnog razloga da se zločini ne zaborave, kao povijesna pouka budućim hrvatskim generacijama o zlu komunizma i njegovih izvedenica (socijalizam, titoizam, marksizam).