Marinci su shvativši važnost helikoptera s navođenim protuoklopnim projektilom zatražili modernizaciju svojih AH-1J u TOW Cobru, pri čemu su inzistirali na zadržavanju dvomotorne provjerene koncepcije kojoj su pridodali motore veće snage P WC-T400-WV-402 svaki snage 1970 KS, zbog čega je ugrađena i nova transmisija preuzeta s helikoptera Bell-214. Na AH-1T, koja je svoj prvi let obavila 1976. godine, došlo je i do većih konstrukcijskih preinaka, pa je tako radi bolje iskoristivosti novih motora ugrađen i noseći rotor većeg promjera (14,6 m a izrađene su od kompozita pa mogu podnijeti pogodak od 23 mm zrna), što je uzrokovalo i postavljanje većeg repnog rotora radi bolje kompenzacije momenata uzrokovanih jačim motorima i novim nosećim rotorom.