Ako želiš biti vjernik onda vjeruješ u transcedentnog Boga (znači: koji nije obuhvaćen vremenom, prostorom, oblikom...) Pozdrav

transcedentna iskustva kao i samani su nesto sto postoji i stvarni su. da li smo mi to sposobni dozivjeti prije svega ovisi o nama samima. zatim o mjestu rodenja, nacinu zivota, te zivotnom stilu.. ne bih bas tako olako ismijavala postojanje transcedentnog. mislim da je to apriori ogranicavanje samog sebe spoznaji do koje do sada u zivotu nismo dosli. takav pristup nepoznatom dozivljaju svakako ce ga i onemoguciti, nama samima onemoguciti sirenje svijesti, no nikako nece sprijeciti postojanje same pojave.

umjetnost je proizašla iz magije i osjećaja transcedentnog, i bila je prva filozofija; ona JEST izražaj razumijevanja. onako kako se naše znanje mijenja, širi i produbljuje, tako se mijenja i jezik kojim se izražava, postaje sofisticiraniji i zahtijeva više prethodnog znanja nego prije... bez znanja, uvijek ostaje osjećaj umjetnosti, da, ali on je i dalje na istoj razini, nikamo pomaknut; ako stoji, gubi smisao zbog kojeg je sama umjetnost postala. (bi li razumjeli kanta da nismo upoznali aristotela? bi li kant mogao postojati bez aristotela? bi li barok nastao da nije bilo renesanse? može li jedno bez drugog imati značenje?)

Ja razumijem da su ljudi prije 3000 ili 4000 godina doslovno gledali na te stvari, ipak je to bilo vrijeme nekakvog džahilijjeta, kad ljudi još nisu imali sasvim razvijenu svijet i kada nisu mogli prihvatiti transcedentnog Boga, pa im je trebalo tjelesno biće.

Vjeronauk u školi i kateheza u župi su privilegirana mjesta gdje se otkriva tajna čovjeka i Boga, sveza i odnos vidljivog i nevidljivog, imannetnog i transcedentnog, jer to je ipak primarna zadaća evangelizacijsko-katehetskih nastojanja.

Osjećam se dužan reći za tog čovjeka kako je nakon kliničke smrti i nadnaravnog iskustva (transcedentnog susreta s one strane) na stotine ljudi priveo k obraćenju.

Opreka između poniznog slušanja i obožavanja nekog jer je mudriji, bolji, pametniji, (ajmo reć ' idolatrije, kao lakšeg rješenja svojstvenog lijenčinama) s jedne strane i samodostatnosti, poniranja u sebe, traženja božanskog i transcedentnog u bavljenju sobom i dodira sa sobom s druge, zapravo su dvije strane iste medalje.

U ovome radu želim se osvrnuti na njegov kritički osvrt na pitanje religije i ljudskog shvaćanja onostranog, transcedentnog koje Voltaire u duhu prosvjetiteljstva, idejom deizma koji je znatno obilježio prosvjetiteljstvo, jasno zacrtao način na koji čovjek onoga vremena razmišlja o pitanju Boga i konačnosti, te na koji ga se način ta pitanja tiču, tj. ne tiču, a što se još i danas znatno, a možda i još znatnije odražava na suvremenom čovjeku 21. stoljeća koji je po pitanju Boga, sve više indiferentan i udaljen.

Ako imamo razvoj evolucije u stvarnoj mogućnosti, od nižih ka višim stvarnim mogućnostima (materijalna stvarnost), istodobno imamo pad onog transcedentnog, duhovnog, od višeg ka nižem.Viša svijest sve više pada u stanja niže svijesti.. Zašto?

Posebni problem Jehovini svjedoci vide u samom imenu transcedentnog kao i u značenju napisanih brojeva u Svetom pismu.

Banaliziranjem raspela, njegovim stavljanjem u okruženje vremena i neizbježnog ' ' održavanja ' ' samo se pojačava pjesnikovo nadilaženje materijalnog i razumijevanje transcedentnog značenja.

Od kud, odjednom, ta ovozemaljska monstruozna najezda transcedentnog golfizma koji se spušta na tlo uboge Istrie poput vanzemaljskog boga Marsa, kad se zna da se svi ovozemaljski golfisti Europe mogu komotno smjestiti na jednom jedinom prostoru neke pješčare ili močvare.?

Ovaj tekst je samo moja osobna zahvala Vama svima koji ste tako čili i vispreni te povijesno potkovani za razliku od nas fašistoidnih idiota koji jednostavno ne razumijemo taj vas antifašizam, niti umno možemo doprijeti do njegovog transcedentnog nivoa

Upravo to jedinstvo različitosti obogaćuje naš život i proslavu Oca, Sina i Duha Svetoga, osobito tijekom bogoslužja koje tako poprima ozračje nebeske slave transcedentnog odnosno sveprisutnog Boga, prikazane u Otkrivenju.

Crkva je znak i jamstvo transcedentnog značenja ljudske osobe.

Bog pripada razini transcedentnog (trans-izvan, iznad; scio, scire-znati).

Za razliku od njih, drug Isus je ' uskrsnuo ' da bi uspostavio novi kontekst ' vječnog (ne onog prolaznog, ne onog uvjetovanog, ne onog zemaljskog) života ' u kojem bi njegova beskompromisna kritika zlatne teladi u svim njenim ponavljajućim uzorcima koji su formalno isti bez obzira na sadržajnu dimenziju (fraktalna zlatna telad koja je ista u svojoj mističnoj laži bez obzira je li se pojavljuje kao moja nada da je bog ' dobar ' ili se pojavljuje kao prevladavajuće uvjerenje da je bog ' dobar ' iako mu se dopušta/- odstupanje od šest milijuna spaljenih Židova)... elem, u kojem bi njegova ekstremno liberalna kritika zatečenog stanja (' t ' ili ' r ', svejedno je, svima je jasno) mogla opstati a da ne bude tako lako uklonjena sa ' real-politik ' povijesne scene od strane samosažaljevajućih hijena samokažnjavanja i pretvorena u turističko razapinjanje sterilnim čavlima ili nošenje polistirenskog križa po Jeruzalemu (eh, znaš li da se u Jeruzalemskoj bolnici dnevno prima tri do četiri Isusa Krista u podmakloj psihotičnoj fazi... večinom Amerikanaca?)... dakle njegovo uskrsnuće je sadržaj, materija, kontekst kojim se ispunjava ona univerzalno prihvatljiva čista forma koju je likom i dijelom ustanovio kao samorazumljivu istinu jednakosti svojom ' žrtvom ' koja je akt spontaniteta (slobode) volje... jest, prefrastičan sam, ali žao mi je svih odlutavanja sa staze kreiranja svog novog mišljenja o uskrsnuću koje sam evo sad izmislio za vlastite potrebe, na tvom blogu... i hvala na ukazanom gostoprimstvu... elem, Rade je imao povijesni progres koji je permanentni uskrs, a Isus je uskrsom ustanovio zemlju na kojoj će sjeme njegove smrti roditi mnoštvom plodova slobode... tako uskrs ne bi bio ' čudo ' pobjede nad smrću, već smrt potrebe da se i dalje smrt pobjeđuje tako radikalno drastično kao što je to Isus napravio (a i Rade, a i Liebknecht) jer je već pobjeđena... uskrs je Isusov izbor konteksta koji puni njegova prazna obećanja istine koja oslobađa i koji je ' noli me tangere ' transcedentnog karaktera, nije materijalno ' čudo ' koje svoj presedan dokazuje kao izuzetak kojim se potvrđuju generalna pravila nego je univerzalno prihvatljiv kontekst ' obećane zemlje ' koja se ne ravna prema pravilima nego samo i isključivo, apsolutno samo prema zakonu.

Nemisleći ljudi mogu prihvatiti Boga kakvog nam predstavlja religija: transcedentnog vrhovnog, svemogućeg bića koje je stvorilo materijalni svijet ali i duhovni svijet koji je vrlo sličan ovomu.

I tu je onaj klik iz transcedentnog stanja... gdje mi je sve postalo jasno. vračanje kroz metafiziku... logiku.... matematiku..., što je to što je bilo u obliku nekog doživljaja svega

Prema Sartreovima riječima (ili točnije prema interpretaciji Sartreovih riječi): Svijest je svijest samoga sebe u tolikoj mjeri koliko je svijest transcedentnog objekta

Što se tiče pitanja duhovnosti, proizlazi li iz transcedentnog ili imanentnog utjecaja mogu rteći samo to da sam vidio i iskusio dovoljno stvari koje mi potvršuju da se nikako ne može raditi samo o mojim snagama.

Simboli su to križnog, transcedentnog značenja, kazao je otvarajući izložbu Tomislav Marijan Bilosnić

Na najvišem stupnju informacijski osnovanog ponašanja, koje nam je poznato kod čovjeka, nalazimo informacijski izraz entiteta kao sebesvijesnog entiteta, i to ne kao en-titeta nego kao identiteta; id-entiteta/imena, i vezano s tim - izražavanje osobne volje, i to ne samo-nagonske ili samo-afinitetne, nego vrlo sublimirane maštovite kreativne volje i to s aspiracijom transcedentnog opstanka i trajanja

U prirodi je religije da ulazi u područje mističnog i transcedentnog.

Ova mučna šeprtljavost dijelom je od toga da je neprilično misliti o prostačkim, ovozemaljskim stvarima u prisustvu Transcedentnog Apsoluta, a dijelom je imamo zahvaliti činjenici da većina župa nema cjenik usluga.

- Kaskader: Ajooj sad sam vidio jednu tvoju recenicu... moram ju kvotirati: " jer postoje nacini logicnog filozofskog promišljanja koji jasno vode na put transcedentnog Tvorca. " Ja mislio tebi se Bog javio i predstavio se kao transcedentni jedinopostojeci bog.... a ti koristio ' nacine logicnog filozofskog promisljanja '.... hee hee.

Doživljaj umjetničkog i doživljaj transcedentnog vjerojatno imaju iste korjene

Milostivi, Sveznajući, Savršeni, Vječni... itd. a ovakvi se opisi prihvatljivo uklapaju u sliku Transcedentnog i Savršenog Uzroka

Vidis.... sam si rekao da vjerujes u transcedentnog boga... prema tome prema samoj definiciji ograniceni covjek nemoze nista dokazati i objasnjavati o tom bogu.

Naime kolektivno nesvjesno po Jungu pripada sferi transcedentnog.