- stalno ponovno proživljavanje traumatskog događaja u mislima ili slikama, kroz ponavljajuće uznemiravajuće snove o traumatskom događaju, kroz ponašanje ili osjećaj da se događaj ponavlja; uz to perzistira značajno smanjen interes u značajnim aktivnostima, osjećaj odvojenosti i udaljenosti od drugih, sužen raspon osjećaja i osjećaj uskraćene budućnosti; - stalno izbjegavanje stimulansa vezanih za traumu i umrtvljenje općeg odgovora, što nije bilo prisutno prije traume, a izražava se kao napor da se izbjegnu misli, osjećaj ili razgovor vezani za traumu, aktivnosti, mjesta i ljudi koji podsjećaju na traumu; pri tome postoji često nesposobnost prisjećanja važnih aspekata traume, značajno smanjen interes ili sudjelovanje u važnim aktivnostima, osjećaj udaljenosti i otuđenosti od drugih, sužen raspon osjećaja i osjećaj uskraćene budućnosti; - stalni simptomi pojačane probuđenosti koji nisu bili prisutni prije traume, poput teškoće u uspavljivanju ili spavanju, provale bijesa, teškoće koncentracije, pojačanog opreza.

Za Agambena se pitanje svjedočenja postavlja tek njegovom nemogućnošću, odnosno svjedočenje postaje etičko-politički problem kad u ulozi svjedoka traumatskog događaja nastupa tako reći sam " goli život ".

Ponašanje Vašeg djeteta koje opisujete nije neobično za razdoblje nakon proživljenog nekog traumatskog događaja.

Uz postojanje verificiranog traumatskog događaja za dijagnosticiranje PTSP-a je potrebno postojanje simptoma ponavljajućih intruzivnih sjećanja na traumatski događaj, ponovna proživljavanja traumatskog događaja u budnom stanju ili snovima, a često je izbjegavanje događaja, koji podsjećaju na preživjelu traumu, jaka vegetativna stigmatiziranost, gubitak samopouzdanja, povlačenje iz društva, nesanice i izrazito sniženi prag na frustracije.

Problem je u tome što je oživljavanje detalja traumatskog događaja vrlo bolno i teško podnošljivo za traumatiziranu osobu pa se zbog toga paralelno aktivira proces potiskivanja.

Doista, PTSP predstavlja okosnicu tih psihičkih smetnji, ali uz njega se javlja i niz drugih poremećaja, koji su dijelom specifični za samu ličnost koja je traumatizirana, a dijelom se vežu uz obilježja traumatskog događaja.

Posttraumatski čimbenici, dakle oni koji su na djelu tjednima pa i godinama poslije traumatskog događaja, osobito su značajni za objašnjenje nekih teških psihičkih posljedica seksualnog zlostavljanja u ratu.

Što se tiče EEG-a i njegove abnormalnosti ona se može nakon traume očitovati usporenjem ali neposredno nakon traumatskog događaja.

PTSP nastaje kada, nakon traumatskog događaja, proces prorade psihotraume zapne u neprestanom perpetuiranju simptoma potiskivanja i nametanja traumatskih sadržaja tj. kada prestane služiti oporavku nego se pretvori u patološko stanje s gore opisanim simptomima.

Pod zaštitom zdravlja neposredno nakon traumatskog događaja silovanja podrazumijeva se prije svega zbrinjavanje tjelesnih ozljeda u slučajevima kada su prisutne, te ginekološki pregled, bez obzira da li je žrtva donijela odluku o prijavi nasilja policiji.

Što će biti od pomoći ovisi o samom djetetu, njegovoj dobi, vrsti traumatskog događaja kojem je dijete bilo izloženo, običajima i vrijednostima obitelji i zajednice u kojoj dijete živi.

PTSP je oboljenje koje nastaje kao stresni poremećaj uslijed i nakon nekog traumatskog događaja.

Cilj istraživanja bio je upozoriti liječnike na posljedice traumatskog događaja i nužnost daljnjeg psihološkog praćenja mališana.

Blokiranje potresnog traumatskog događaja iz prošlosti uvjetuje Haninu cjeloživotnu nesreću.

Naime, dosadašnja istraživanja orijentirala su se na reakciju mozga na stresne aktivnosti poput traumatskog događaja ili reagiranja na fotografiju s prijetećim licem.

Razni snovi o gubicima, povredama, proganjanju, napadu, prirodnim katastrofama i sl., osim prorade nekog traumatskog događaja mogu upućivati i na krizne ili stresne situacije.

Pod hipnozom, ona se mogla dosjetiti kritičnog traumatskog događaja i stvaranja nove ličnosti.

1) ponovno proživljavanje traumatskog iskustva u prisilnim mislimai snovima ili u vidu tzv. flash-backova, odnosno ponovnog proživljavanja traumatskog događaja kao da se upravo događa;

Tu često spadaju i prolazna nezadovoljstva ili krize nakon traumatskog događaja kao što je gubitak voljene osobe.

Ajde, živili _______________ Iz ovoga je oblika " baci " vidljivo da se Hrundi ne može suzdrižati ni danas, osamnaest godina nakon tog traumatskog događaja: kao i u slučaju " pijatelja ", tako i ovo " baci " sugerira što bi Hrundi, kad bi bilo po njegovom, najradije učinio toj ljupkoj staroj lucprdi koju je izfantazirao u svojoj Jankomirskoj deluziji

Već je istaknuto, da je bitni čimbenik u nastanku posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) stresor i podrška okoline nakon traumatskog događaja, te struktura ličnosti.

Takva djeca nemaju osjećaj da ponovno proživljavaju prošlost, a ponovno proživljavanje traume odigrava se u akciji i scenografiji kroz ponavljanu igru koja u sadržaju ima elemente traumatskog događaja.

PTSP predstavlja jedan od sindroma koji se javljaju kao posljedica proživljenog traumatskog događaja poput sudjelovanja u borbenim akcijama, ali i prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće, silovanja, napada i sličnih životno ugrožavajućih situacija.

Osobe koje prežive seksualno nasilje i nasilje općenito mogu doživljavati cijeli niz neugodnih iskustava, kao što su noćne more, flash back-ovi (iskustvo ponovnog proživljavanja traumatskog događaja kao da se upravo događa), nametljiva sjećanja i misli, jak nemir, nervoza i depresija.

traumatske stresne reakcije mogu se definirati kao sklop osjećaja, misli i postupaka koji se pojavljuju još za vrijeme trajanja strahote ili neposredno nakon nje, a usmjereni su na uklanjanje i/ili ublažavanje utjecaja traumatskog događaja (neki od simptoma su tupost, stanje »bez osjećaja«, gledanje »u prazno«, »zaboravljanje« pojedinosti događaja, bespomoćnost);

Npr. djevojčica je počela mucati nakon prometne nesreće, a da to i ne zna, ili nakon nekog drugog traumatskog događaja.

a) traumatskim stresnim reakcijama pojavljuju se još za vrijeme samog događaja ili neposredno nakon njega i usmjerene su na uklanjanje i/ili ublažavanje utjecaja traumatskog događaja;

DPP se posebno brine za visoke standarde pružanja psihosocijalne pomoći, superviziju kao oblik profesionalnog dijaloga, uvođenje novih tehnika kao što je debriefing (psihološka prorada traumatskog događaja), psihološke krizne intervencije i mentalno zdravstvene usluge zasnovane na lokalnoj zajednici.

Na taj način, igra djeci omogućava da se odmaknu od vlastitog traumatskog događaja i iskustva na siguran način.

Unatoč tome do danas nije jasno poznata farmakoterapija ili psihoterapijske intervencije koje mogu spriječiti razvoj psihopatologije nakon traumatskog događaja.