Podsjećam kako je Singer u auto/interpretaciji navedene kratke priče - u čijim svjetovima Herman Gombiner, čiju su obitelj ubili nacisti, ima prijateljski odnos s mišicom imenom Huldah - naglasio kako nema mnogo ljudi koji će ostavljati malo mlijeka i komadić sira za miša, s obzirom da će ipak većina pokušati nabaviti mačku ili otrov kako bi ubili miša, naglašavajući za Hermanov postupak: ' Jedina stvar koju možemo naučiti od njega jest da sve zvuči istinito upravo zbog njegove jedinstvenosti. ' Isaaca Bashevisa Singera, koji je prvi upozorio na analogiju između židovskoga i životinjskoga holokausta, koncentracijskih logora smrti i industrijaliziranih klaonica, Patterson određuje kao najsuosjećajnijega pobornika životinja u suvremenoj književnosti, i 7. poglavlje Ta beskrajna klaonica posvećuje suosjećajnoj viziji navedenoga pisaca, kao što mu posvećuje i Vječnu Treblinku.

Timovi koji slijede kamione koji prevoze konje na klanje prošli su i kroz Treblinku i kroz Auschwitz.

I kada razgovor krene temom II.svj.rata, uvijek se sa osjećajima užasa, nevjerice i onim povijesnim obećanjem čovječanstva: nikad više osvrnemo na Auschwitz, Jasenovac, Treblinku

Za odabir velikog dijela uhapšenika koji su dolazili s područja Istre, prije nego su ih upućivali u druge logore u Njemačkoj, a zatim i za njihovu likvidaciju, nacisti su u Trstu adaptirali kompleks zgrada bivše rafinerije riže San Sabba, pretvorivši je u pravo mučilište sa 17 samica, bazenima za umakanje logoraša i krematorijem po uzoru na Majdanek i Treblinku.

BfB, još nešto šta se tiče tvog dide, povijesno dokazano.... u svin miljevačkin selima živilo je destak jevreja i sa svima su bili ok. pa je tvoj dida počeja talijanima govorit da ih treba u Treblinku. ovi to nisu tili, jer baš ih briga, ali ti je dida inzistira i pisa pismo njemačkom ambasadoru u Zagrebu.... to se točno zna, talijani su ih protestirajući uvatili, a dida ti je bija zadovoljan... pa jebo te, čak su vas i talijani mrzili...... prikaži cijeli komentar

Time se očito razlikuje od većine inih psihijatrija Europe, pa više sliči na modernizirani Dachau i Treblinku..

Tekst zaključuje promišljanjem o proporcijama: Edelman je otpratio 400 000 ljudi u Treblinku; što, naspram toga, znači spašavanje života jednog pacijenta?

Na dan deportacije varšavskih židova u Treblinku 22. srpnja 1942. godine Teofilia se udala za Marcela.

Nacistička uprava logora na čijem je čelu stajao brutalni esesovski kapetan (satnik) Heinrich Jöckel, (nakon rata pogubljen vješanjem), pretrpanost logora rješavala je stalnim povećavanjem broja transporta koji su iz Terezina usmjeravani prema istoku, najprije u Minsk i u Treblinku, a potom u Auschwitz.

Suosje ć ajna vizija Isaaca Bashevisa Singera, kao što mu posvećuje i Vje č nu Treblinku (Eternal Treblinka: Our Treatment of Animals and the Holocaust, Lantern Books, New York, 2002.).

Alice se nadala da će ondje pronaći majku, ali je Sofie već bila odvezena dalje na istok, najvjerojatnije u Treblinku.

Mjesec dana poslije oslobađanja u logor je pušten jedan američki novinar kojemu je omogućeno da perom prenese dojmove iz ostataka najvećega do tada otkrivenog nacističkog koncentracijskog kampa, pa se prava medijska prašina oko Majdaneka digla tek desetak mjeseci poslije, nakon što je svijet već doznao za Auschwitz, Dahau, Sachsenhausen, Buchenwald, Treblinku, Belzec, Bergen-Belsen i ostale tvornice smrti u Hitlerovoj industriji istrebljenja.

Naime, za Edelmana, koji je otpratio 400 000 ljudi u Treblinku, Bog nije milosrdan, i upravo zbog toga što je u getu otpratio tolike tisuće ljudi u vagone, Edelman ima potrebu razračunavati se s Bogom.

Riječ je o Singerovoj detekciji: ' U svom odnosu prema životinjama, svi ljudi su nacisti; za životinje traje vječna Treblinka. ' Inače, jidiškom piscu Isaacu Bashevisu Singeru, koji je prvi upozorio na analogiju između Holokausta nad Židovima i holokausta nad životinjama, koncentracijskih logora smrti i industrijaliziranih klaonica, Patterson posvećuje 7. poglavlje naslovljeno ' Ta beskrajna klaonica ', kao što mu posvećuje i Vječnu Treblinku.

Prisjećajući se života u getu, govori o svom poslu dostavljača u bolnici, ali i zadaći stajanja na Umschlagplatzu i izdvajanja bolesnika iz kolone ljudi koja je, pod egidom odlaska na rad, vlakovima odlazila u Treblinku, u smrt u plinskim komorama, pri čemu opisuje i mehanizam deportacija u Treblinku.

Vraća odličja gledajući u što su se pretvorili njegovi suborci, odlazi u SAD i postaje poslovni čovjek koji prvi put osjeća puninu sreće i zaboravlja Treblinku u susretu sa ženom koja mu je rodila četvero djece.

Edelmanovo se pripovijedanje sastoji od kolopleta ljudi, detalja i situacija, kojih ima previše da bi ih se ovdje moglo sve spomenuti, međutim, svaka njegova uspomena ostavlja određen emocionalni utisak, a upravo njegov opis mehanizma deportacije nacisti su u svojim nastojanjima likvidacije stanovnika geta otišli toliko daleko da su počeli dijeliti kruh svima koji se prijave za rad evocira sliku tisuća ljudi kako s kruhom u ruci mirno koračaju prema vlaku za Treblinku, jedna od mnogih potresnih u njegovu kazivanju koja zaslužuje da ju se istakne.

Hitler nije bio vegetarijanac. s vremena na vrijeme se (na kratko) odricao mesa zbog problema s probavom i to je sve. za detalje pogledat Vječnu Treblinku (Charles Patterson). samo što je to knjiga, zahtijeva nešto više napora od gledanja holivudskih filmova

Podsjeca me na Auschwitz, Bergen-Belsen, Dachau, Treblinku...

Dakle, zamislimo ustanovu nalik na Auschwitz, Birkenau, Dachau, Treblinku.

Dali se moraju izvinjavati poljaci za Auschwitz, Belzec, Majdanek, Treblinku i druge logore posijane po poljskoj

Film koji mi je pao na pamet kao usporedba jest castaway, pitam se zašto.;) nakon što frajer izbjegne vlak za treblinku, scenarij postaje jako, jako dobar.