eh. vidjeh danas nesto najodurnije u zivotu. toliko i nije odurna sama cinjenica vec skretanje paznje na tu cinjenicu. prolazim ja gradom nesto zurim i vidim navazda baustelaca. nista spesl to je vec rutina ode. i kako prolazim vidim neki stari sam. ja normalno prodjem ali padne oko na nesto: stari je digo majicu pa se vidio stumak kojeg ne mos falit. nije to pivski stumak. to je pivska-bacva stumak. nista spesl isto. ali-stari digne majicu jos vise kako ja prodjem i pocne lupkat rukom tj. pljeskat po tom cudu kao da je ponos. ja se onako blago sokiram i malo " zao mi vas " smijehom. zar ljudi ne kuze da je egzibicionizam zabranjen??? i zar ljudi ne kuze da je ona: da zene vole plocice zivile bi u kupaoni nije istinita??? pa me to navelo na razmisljanje. otkad to ja volem plocice... eh. bilo je to jedno ljeto. mislim 8. raz. bili mi na otoke. i kako nas iskrcali vidjeli u jednom baru after beach party. i stali mi dica da vidimo kako se veliki zabavljaju. plesalo se puno, svi muski bili isti, crni, nabildani, plesali... ali jedan nije plesao. u sredini je samo stajao. i uglavnom znate onaj slow motion kada nekoga u filmu osvijetli svjetlost. to se dogodilo.:)) imao je crnu kozu... kosu... velika ramena... i vidili se kosti... i muske grudi () a dolje... paket od dobrih 6 misica a dolje jos mali par... uhhhh. to je bila ljubav na prvi pogled.:) iako sam tada bila zaokupljena deckima sa malim blijedim ramenima i ravnim trbusima pomalo izbocenima kao u africke djece to se nije dalo izbrisati iz pamcenja. nisam ni znala sta su one izbocine. dok nisam dosla u srednju skolu. malo sam se vise zanimala. dok su druge govorile o prelijepim ocima ja sam stalno razmisljala o tom kamenom trbuhu. i tako nacujem da jedan decko ima plocice. ja kazem ne serite. a oni da. i isli mi pogledat. tada je prijateljica bila zaljubljena u jednog decka koji je treniro sa tim pa smo isle pod krinkom da ta cura ide pogledat svoju simpatiju. a izasli smo sa cinjenicom da sam se ja zaljubila u onog decka sa plocicama. vidjeti to na decku od 17 godina je bila prava rijetkost. a ja sam to znala cijeniti. i nikada mi se to nije dogodilo ali taj tip mi se pojavljivao pred ocima cak i kad sam ucila matematiku. a to je uzas kod mene. nemojte me smatrat plitkom ali to su ta doba. i poslije se dogadjalo svasta necemo o tome. i onda neko kaze da zene ne vole plocice... o dragi moji vole vole. toliko da su spremne podnijeti mnogo toga kao sta je los nos ili klempave usi...:)