Zašto se trgam u školi ko budala, a sad vidim da njemu to ništa ne vrijedi??

Ja trgam ljevicom kosu iz glave, desnicom prijetim - prijetim udesu, a moj mali Ivica mi govori: - Ne plači, ne plači, dragi Eugene.

Ne da mi se surfati po netu pa čitam malo viceve i trgam se od smijeha.

Samo zato da se ja sljedećih sat vremena trgam da bih ga spriječila da ih pojede

Ne trgam se baš za njima, posebno sada kada nemam dečka, kada me na pir prati prijatelj.

" A ono mi uz plač kaže: " Boli me, mamice, strahovito.. Boli me jako.Boli kao nikada... Boli previše... Peče me, grebe... Trgam se. " I tako moje malo srce jeca i plače.A ja patim jer me boli njegova bol.A znala sam negdje duboko u sebi... Ali opet, sve je uzalud.Kad god ga vidim, probudi se moja mala beba-srce i kaže da me mora nešto podsjetiti... Ja ga pitam: " Što je, srećo? " Ono mi kaže: " Mamice, nije se on iselio iz mene, još ti gori u venama... Bio je tu, tu je i sada, a i ostat će... Ali mamice, nemoj biti tužna-ja ću biti uz tebe, pa makar se morao boriti s njim... spasit ću te.. ostat ću ti vjeran.. barem ja... " I što da mu kažem onako krhkom i ranjenom, osim: " Hajde može... " - naivno kao i uvijek.I uzmem ja svoje srce pod ruku i odvedem-da malo prošetamo u sjećanju na nadu... Lijep je dan.Kažu-sunčano je i vruče.. Ali ne brinem se.. Neće nas opržiti.. Nas dvoje, srce i ja, hodat ćemo po hladovini, hodat ćemo u sjeni tuđih ljubavi i tuđe sreće...

uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)

Sada iz bilježnice trgam prvi prazni s jasnom spoznajom da ću, za moj pojam, ružno našvrljane riječi, ionako već ujutro pretipkati, a onda spremiti u neki od foldera.

Sad Ljubavi ne pišem pjesme, ne trgam svježe cvijeće i ne dižem nepovoljne kredite, jednostavno ju uživam i pretvaram u sitne, drage i nevještom oku nebitne trenutke.

... voli, ne voli, trgam latice, mog najomiljenijeg cijeta, ali kada dođem pred kraj ponovno se pojave istrgane latice i krečem iz početka u nadi da ću saznati ono što želim.

Neko sam vrijeme odolijevao pritiscima da se trgam, da ubacim u višu brzinu, a onda sam ipak popustio.

ove ljete trgam zadnju kuruzu: D nema više,

posljednje minute teku jos jedne godine stare posljednje sekunde bjeze ove godine oprastam se sa smijehom tvojih usana sama u kutu sobe sto zraci tvojim rijecima oprastam se sa poljubcima zbog kojih je moje srce titralo kao da su zadnji oprastam se sa zadnjim tvojim dodirom na svojoj kozi sa zadnjim tragom tvog postojanja u meni srce stislo se od tuge ponavljam se boli me trgam i zadnji miris tvojih usana sa svoje duse ne podnosim sjecanje na mekocu tvojih zagrljaja ne mogu vise zelim te brisati i sama nestati zametena u vrtlogu sjecanja vrtlogu osjecaja koji usprkos svemu svakog dana sve veci bivaju i trazim te trazim u svakom jutro svakog novog dana zivis u meni i ne mogu vise lomim se kao staklo ostaju samo krhotine mog srca koje i dalje kuca samo za tebe nedostajes mi svakim udisajem sve vise i vise vrati se...

- Ivanšćica, Ivanščica ma reći ću Ivančica, onako trgam jezik.Da ivančica, zagorska ljepotica, prvi put idem na nju.Spremna već prije 6, vani minus preko nekoliko, mrak.Čekam kuma i kuma moga kuma da dođu po mene.Točni su u 6:00 stižu, drijemam u autu, promatram mjesta krajičkom oka, lagano sviće i odjednom puko je dan suncem obasjan:)

Koliko god da se trgam na tvoja podhebavanja s inovacijama, treba ipak primjetiti da je iPhone do sada uvijek oduševljavao s necim inovativnim, što velika vecina drugih flagship mobitela nije imala.

cesto ne mogu nekad ne zelim gotovo uvijek odustanem od toga jer lakse je lakse pustiti se da voda nosi sve i samo gledati kako dani prolaze nego zbilja poduzeti nesto ustati i reci dosta je pitam se kud bas ja cemu sad i onda osmijeh cujem opet iznova sve ono sto ponovio si milijun puta zasto zasto zaboravim zasto nije to uvijek tu da me podsjeca toliko zelim slusati taj glas u sebi taj dio koji me uvijek podsjeca da mogu taj glas koji mi govori koliko me zelis uz sebe koliko to nedostajem koliko me volis i zasto pitam se zasto ga utisam zasto mu dozvolim da prestane smeta me smeta to sto izgubljena u svemu dozvoljavam samoj sebi da zaboravim da smetnem sve sastrane i analiziram umjesto da uzivam u pjesmi koju slusam svaki put kad mi pricas i onda skuzim da je u meni nemir i da se borim sama sa sobom i svime oko sebe jer kao da sam u klopci i zelim izaci i trgam se borim a, nista ne pomaze kao da sam u kavezu i sto vise zelim van to sam u sve tjesnjoj sobi i gusim se jer ja se borim s tim sto mi nedostajes umjesto da sretna sam sto taj osjecaj postoji umjesto da uzivam u svako trenutku koji bih zeljela podijeliti s tobom ja samo zalim i mrzim vrijeme i prostor sto nisi tu umjesto da volim ja ljuta sam i bijesna umjesto sretna sto bez obzira na kilometre imam te pored sebe tratim energiju na sasvim krive stvari jer jedan dio mene sve zna i zeli biti sretan i radostan za svaki sat svaki dan svako jutro i svaku noc sto imam te a, drugi dio je ljut tuzan i bolesno zivcan jer te nema bas sad tu da gledam te kako budis se pored mene da gledam kako smijes se a, znam ti osmijeh znam tvoje budenje no, nije dovoljno znas i sam da uvijek trazim vise znas i sam da sam neutaziva i to ti je slatko no, oboje znamo da je naporno zelim samo reci nadahnjujes me motiviras i da te nema bilo bi puno teze nositi se sa svime s daljinom i svim ostalim sitnicama koje more moju glavu zelim ti reci hvala hvala na podrsci na ljubavi i svakoj toploj rijeci svim pjesmicama saputanjima hvala ti sto koracas uz mene svaki dan dan

Trgam sve sa tebe, gazim tvoju nesigurnost, lomim tvoj otpor, savršena slika nasilja.

minusi se obicno smanje kad netko shvati da ljetovanja, zimovanja i trosenja preko mogucnosti NE SPADAJU u osnovna ljudska prava (ne ide nikoga ponaosob) svi mi obicno prvo odlucimo " samo malo " zagrabiti u minus i obecamo sebi da cemo to prvom prilikom pokriti, da bi sada vec svi bili uvjereni da ih minus pripada i da je normalni dio zivota usput, ne kuze da kad jednom dodu do dna, da se sasvim lijepo odrzavaju na tom nivou, plus sto placaju ne bas male kamate ukljucivsi i mene, uronio sam za volju luksuza i sad se trgam i borim da iz toga isplivam i mogu reci da je puuno teze nego sto je bilo uci " samo malo "

hvala svima na komentarima vjerojatno ste u pravu u snu covjek prozivljava malo izvrnutu stvarnost zapravo i ona i ja imamo ceste snove povezanosti u zadnje vrijeme sam ljecila covjeka koji sanja leptire vrlo napacena dusa slomili su mu kosti i tjelo u bivsem sistemu ali duh je kao od celika u zadnje vrijeme s njime razgovaram puno cistim rukama naravno da pokupim znano i neznano i sama sam samo covjek koji ima puno ljubavi i razumjevanja za druge ponekada se natjeram do iznemoglosti raditi sa njima a vecinu stvari ne razumiju i ne vjeruju znanost nije dokazala da ljubav postoji i to ona cista bezuvjetna sa krizem na ramenima imam pomoc od jedne drage osobe koja duhovno meni pomaze ali ponekada nemam srca da ga udaram sa stvarima koje mene muce osim sto vidi da se trgam i srcem pokusavam slomiti silu koja drzi duse u pokori nemojte misliti da mi je zao zbog toga ali svijeca koja jako gori najvise se trosi doslo je do loma finih zelucanih stjenki moze biti da me san upozorio da moram misliti na svog nosaca duse tj tjelo imam divnog supruga i cijeni moju predanost ljudima velika mi je podrska u nosenju kriza mora da je bog zeleci mi ponoci u mojoj zadaci poslao andela mirnog kao srna sa dusom zmaja koji stane izmedu mene i ostatka svijeta neprobojna sila bez cije ljubavi ni ja ne bi mogla ljubiti mozda snovi imaju vise poruka od onoga sto mi znamo citati hvala svima narocito mojoj vidovitoj nesmekazat u doba materijalizma sve su nam vise potrebni vidoviti ljudi vizionari otvoreni duhu slaveci boga u sebi pusa svima

Sjedim tu u parku sa slancem u ruci i trgam ga.

Trgam se i čupam, plačem i molim se bogu; kajem se i zagovaram djevici majci božjoj

rokovi su rokovi... šačica vas koji me zaista i čitate evo zaslužili ste ispriku zbog mog nejavljanja, pogotovo zato što postoji toliko ljudi ovdje čije nove dogodovštine i razmišljanja želim pročitat i iskomentirat. ali, do četvrtka je sve u drugom planu. zato, pozdrav do četvrtka. a onda trgam tastauru, jer imam toliko toga za ispričat (svi koji su mi dali povoda za to - be affraid, be very affraid) držite mi fige, kolektivno se molite, nosite zečje repiće i sve ine gluposti koje mi ionako neće pomoć.

PITANJE: Vidim da dobro poznajete nacin rada motora.Naime kod mene se radi o tome da sam na audi jaje na kojem je bila masina 1.9 E, stavio motor 1.8 i od golfa GT.Na audiju je ostala usisna grana i ka glava, znaci samo blok sa glavom je promijenjeno.Onako laicki sam nes gledao motor i ko da mi bas nisu ona crijeva vakuma i zraka postavljena kao prije.Sto se tice usisne grane koja je ostala, morao sam je nositi majstoru da mi obvari aluminijom otvore na grani jer su veci nego na bloku motora koji sam ubacio.S obzirom da su mi ljudi uzeli mnogo novca a nis nisu uradili mozda da mi date savjet u kojem pravcu da trazim kvar.Radi se o tome da auto radi kao traktor, neravnomjerno i treska u intervalima, sto je nezgodno za voziti npr. na 2000 obrtaja ako vozite konstatnim gasom u jednoj brzini dolazi do trzanja gdje hoce volan da izbije iz ruku, nekako mi je lijen za brdo i neznam ni ja vise sta da mu radim.Neki dan toliko me naljutio da sam poceo crijeva da trgam, i tak iscupam jedno sto ide sa razvodne kape na usisnu granu i cudo auto promijeni rad na bolje, ali ipak za jednog benzinca rad mu je katastrofa.Ja bih molio Vase misljenje ili mozda neku sliku sa rasporedom tih crijeva vakuma i zraka?

Imam svoju teglicu, fino ih mezom i pazim, i trgam i trpam u svakakove jestvine.

Kak se trgam ko glupaca..: rofl:: rofl: a tocno ga mogu zamislit kak trckara onak sa onim za sppricat vodu.

A i da dodam, visoka sam, tako da cemu to, da se ja lomim i trgam zato ke je to deckima vise sexy od balerinki??: nono:

Brzo trgam 2 ogromne kocke čokolade, motam ih u vrečicu, trčim 2 kata niz stepenice, izletavam iz kuće na stražnji ulaz, sve ostavim otvoreno... trčim prek ograde, kroz susjedovo dvorište (sreća pa su vrata bila otvorena) i do stanice... dajem mu čokoladu i pusek... on sav ostaje u čudu, iznenađen i sretan.... trčim nazad u kuću jer je sve ostalo otvoreno... zaključavam, uletavam u sobu... još sam sva zadihana...

I dok ti u mraku trgam gaćice i divlje te ljubim, a ti se gubiš pod velovima žudnje dok ti se tijelo savija u pravilnom ritmu, naše vatrene suštine se dodiruju i krijepe.

pojma nemam zasto ne rezati bosiljak.. ja ga trgam iz teglice... ja ne rezem niti salatu osim one zaboravih kako se zove, sto izgleda kao glavica kupusa... salatu pogotovo one vrste sa njeznijim listovima.. ako rezes sa pocrni.. no ako je trgas i to njezno nece joj biti nista... mozda je sa bosiljkom ista stvar...

Kod stavljanja bidona u nosač na biciklu trgam isti te pomišljam: dobro je počelo.