Ima trenutaka kada se lomim i raspadam.

Ne lomim glavu, zasto, kako i kad bi on.... jer sve je moguce... ne znam da li bi mi oprostio muz-vjerojatno nebi.. ali se ne bojim ni toga da sazna, da ode, da me ovaj ostavi zbog svoje zene... samo zelim da ovo SAD traje koliko traje, a sto ce se desiti, da li ce se desiti i da li moj muz ovo isto radi, misli.. ima nekoga... ne zelim sa time lomiti glavu... ali znam da bi ja mogla preci preko svega... zato sto sam navikla na njega, njegova vrline i mane, sto bez obzira ga volim... i sigurno bi mu sve oprostila....

Zapravo, mislim da to uopće nije ni zdravo, jer evo sad u trenutku kada se lomim bez ičije pomoći, mislim okej da me neko šubne, zacipelari, pritisne uza zid pa udri, ali ne, ja sama, u ovom teškom trenutku, u trenutku kada riječi samo što ne iscure, dakle, u ovom za mene doista prijeLOMnom trenutku ostajem pri svome.

Sve te promjene me svaki put koštaju, lomim se i iznova sastavljam, nije to lako, ode puno energije, ima tu samoodricanja, a mora se pristati i na rizik.

da se razumijemo, ne volim ih ja doista ne volim narodnjake, kao vrstu glazbe, ako se tako mogu nazvati, ne volim subkulturu koju to povlači, ne podnosim stihove kao lomim čaše ruke mi krvave i sl.

Uopće ne razmišljajući mehanički rastavljam svoj šmajser i browning, lomim im udarne igle, ponovno sklapam i odlažem na najbližu gomilu.

Lomim vlastite kosti svojim neizrečenim razmišljanjima.

franjo tuđman bio je hrvatski ben gurion hrvatski charles de gaulle kao i drugi državnici na odgovornom, teškom, i objektivno neponovljivom zadatku stvaranja države, morao je donijeti mnoge teške odluke s vremenske distance mogu se pronaći mane, slabosti, i kritički komentirati njihove odluke problem s kritikama tuđmana je što vrlo često, prečesto oni koji tuđmana kritiziraju nisu spremni upotrijebiti isti metar, iste kriterije, isti vrijednosti sustav i na one vođe koji su njima emotivno ili politički bliži npr. istim metrom mjeriti franju tuđmana i georga washingtona, charlesa de gaullea, franju tuđmana i ben guriona, goldu meir, menachema begina, ariela sharona franju tuđmana i josipa broza tita franju tuđmana i... razumijem diplomate, donekle i političare ali ne razumijem slobodne ljude koji pod pseudonimom pišu na slobodnom internetskom mediju neće valjda biti da je tuđman toliko strašno pogriješio da to nikad nitko neće moći popraviti čaše lomim ruke mi krvave neka vrsta fatalnog odnosa, ljubavi i mržnje strasti koja uništava sve oko sebe čaše lomim ruke mi krvave na kraju od cijelog čovjeka ostaje samo taj odnos kao najvažnija osobina odnos ljubavi i mržnje snažan kao ovisnost o heroinu destruktivan kao ovisnost neizlječiv jer, kažu oni franjo tuđman je toliko strašno pogriješio da to nitko nikada neće moći popraviti

Još nisam siguran hoće li ih biti 11 ili 12, oko jedne pjesme se lomim.

ma hvala vam, ovakvim riječima me još i više motivirate da sjedim tu ko drvo i lomim prste po tipkovnici:) Kate, ma samo pitaj - kod mene nema kolutanja, inače bi mi od silnih pitanja koje slušam na poslu već oči ispale: D Illy, izbor nije bio težak, dobre stvari treba stalno naglašavat da se nebi predvidile ili zaboravile - a i savršeno se uklopilo;)

I dok tak lomim prste vrti mi se po glavi kaj bi mogli navečer.

Nisam ja tebe za brak pripremala, pa nisam luda Poruka je bila, prvo sam svoje rajngle ribala i taman sam se ispraksirala kak da skuham bez da naknadno na suđu lomim nokte i onda je došao ON.

" Lomim se između Brigitte Bardot i Glorije Steinem.

. Ove glupe bolesti lomim, spor ću pregrmiti, valjda će ga sutkinja do svoje mirovine riješiti (mlada je još)

Brusim, lupam, lomim dok nisam zadovoljan, i u pravilu rezultat bude dobar, a ponajviše i što je meni najvažnije, iskren, ko ' od srca odvaljen.

Otvorilo se klizalište (konačno) u mom gradu pa čekam da se malo slegne ta graja oko toga pa da i ja malo lomim kosti tamo...

Do laktova u krvi, potom u spremniku gdje lomim tone leda na sitne komadiće koje potom koristim za pospremanje ribe, pa opet na palubu gdje je filetiram.

Onda sjedi, drži se za desni brk kao da mu je to jedini oslonac u životu, šara vrhom cipele po olinjalom linoleumu - o čemu (ako uopšte) misli, ja to ne mogu znati, a slagao bih da kažem da me ne interesuje, pa se lomim da li da mu ponudim piće, a on kao da čita moje misli, diže pogled s prljavog poda i tako mi strašno precizno nalazi oči i kaže: " Hvala. "

Ovo kaj mi se skrilo, nek bu tak kak je, možda čak i nije još vrijeme da to dođe na red, pa na posljetku, kakve veze imaju Božićni blagdani sa odsluživanjem vojnog roka, jer u ta vremena vjeri i vjerovanju nije bilo pristupa u JNA kasarnu, niti u riječi, niti u misli, pa kaj se onda ja tu lomim?

I zato imam računicu dati od dvije košulju jednu onome koji nema, a tako i od svega onoga što imam, prostora, vremena, zarade, do života, da se jednostavno lomim kao tijelo i izlijevam kao Kristova krv za drugoga.

zatim, četkica, to je najgora četkica koju sam imala prilike probati a probala sam ih mnogo. najveća joj je mana tvrdoća, tako je kruta da me boli kada ju nanosim na trapavice. ne znam, kako to još do sada nitko nije spomenuo. znači, svaki put imam osjećaj kao da štetim trepavicama, kao da ih lomim.

U dzepu lomim neku grancicu, nervozno cupkajuci u mjestu.

Da ne snivam slatko - kako lomim tvoju krhkost, kako gazim tvoju predanost, kako te ubijam.

Dok se lomim u Javnoj kući pokušavajući uhvatiti vrijeme što kaplje, mogu narukvicom postići čuda.

posljednje minute teku jos jedne godine stare posljednje sekunde bjeze ove godine oprastam se sa smijehom tvojih usana sama u kutu sobe sto zraci tvojim rijecima oprastam se sa poljubcima zbog kojih je moje srce titralo kao da su zadnji oprastam se sa zadnjim tvojim dodirom na svojoj kozi sa zadnjim tragom tvog postojanja u meni srce stislo se od tuge ponavljam se boli me trgam i zadnji miris tvojih usana sa svoje duse ne podnosim sjecanje na mekocu tvojih zagrljaja ne mogu vise zelim te brisati i sama nestati zametena u vrtlogu sjecanja vrtlogu osjecaja koji usprkos svemu svakog dana sve veci bivaju i trazim te trazim u svakom jutro svakog novog dana zivis u meni i ne mogu vise lomim se kao staklo ostaju samo krhotine mog srca koje i dalje kuca samo za tebe nedostajes mi svakim udisajem sve vise i vise vrati se...

Koračam glasno oko tvoga vrta i kamenje lomim snagom svoga hoda.

Ovdje neću o stricu I osam kobasica (od kojih je jedna kita) U pitanju je čista Matematika Ako pomnožimo sa 3,14 Dobit ćemo kosinus kuta Propisanog kalupa Po ISO standardu 14/01 U koji se mora stjerat ' Svaki odnos Sadašnji il ' prošli Prema tome Mene duša boli što me on ne voli Vino pijem, čaše lomim A ustvari Kita (koje nemam) Boli U kockastom svijetu Držimo se standarda Takva je rutina To zna svaka strina U strininu Da prostite Kitu popu-šite Opros-tite Što psujem S guštom Što miješam strinu i intimu Degradiram poeziju K ' o kita je glup ' Ko pokuša mene Ugurat ' u kalup

može, naravno.ne garantiram da bu uspješno ko s dahmerom.on mi je jedini očit.od asc na dalje ne prestaje.pa 8., pa algol, pa neptun mars, pa srce uran... s njim se sve složilo. s bundyem lomim mozak već jako dugo.i ne ide.ko ni s većinom.pa se pitam... il sam paglu il je dahmer bio rijetko rođenjem već postalo čudovište.

U dusu me tvoj pogled tako, lomim se pucam ko staklo, kako da kazem ti zbogom kad sve gubim s tobom...

čaše lomim, ruke mi krvave - čovjek je u bedu totalka, to je to, nema se kaj dalje pisat ' o tom osjećaju