Triksi je Doblijeva suprotnost i mnogi će čitatelj priznati da je to i očekivao.

Triksi voli crveno i ekstravagantno, voli biti glasan i u centru nevjerojatno velikog radijusa pažnje.

- Rasturi ga - reče Triksi.

Dobli se samo smješkao a Triksi je gunđao: - Vidiš, tko bi to rekao... ali ništa ne bi bilo od toga da je nisi prvi put pošteno preplašio.

Možda nije Dobli nestao već se Triksi ovaj put jednostavno pojavio sam.

Pa da, spremno sam pomislio, Triksi dobro govori.

Ah, Dobli je briljirao a da Triksi nije primijetio zamku u koju će upravo ući.

Triksi bi dakle optužio sve a Dobli samo pastire i one za koje oni rade.

Već prije nekoliko minuta shvatio sam da mi Triksi pomaže u rješavanju mog vlastitog problema kroz četiri faze.

Šutnem li još jednom glavom mogao bih nešto i razbiti a onda bih se ljutio na samog sebe pa bi i Dobli i Triksi skakali od muke.

Najbolje je što to Dobli i Triksi rade savršeno, ja ne mislim ni na što.

Triksi se uozbiljio i pogledao prema Dobliju.

Bi li se Triksi s ovim složio?

Sad je Triksi bio malo zatečen.

- Triksi je tražio dobar primjer, no možda će se zaletjeti recimo da bi vjernici, recimo kršćani, mogli otići u prošlost da vide kako se rodio Isus i što se sve zaista događalo.

- A što bi se igrali? - upita Triksi Prijedlog?

Triksi uglavnom mudro šuti i promatra me.

Ali to sigurno nije ono na što Triksi želi ukazati.

- Triksi se već osjećao pobjednikom, ali ne potpuno jer ovakve rečenice su obično bile uvod u nešto složenije.

- Zašto ti Triksi nikad ne sjedneš na drugu stranu stola, tamo gdje sjede sugovornici?

Triksi i Dobli baš nisu pričjivi ovih dana.

Možda se Dobli i Triksi igraju sa mnom.

Triksi začudo ovaj put nije rekao ništa.

Dobli i Triksi su malo luckasti kad su pijani.

U tom spletu okolnosti najnevjerojatnije je bilo to što je Triksi lebdio s lijeve strane

- Ma daaaaj, - Triksi ne podnosi obranu nekoga tko je po njegovom kriv što nas briga što ona ima probleme, imam i ja probleme pa ne vičem na nju.

Sve bi ih trebalo pokažnjavati, pozatvarati, staviti ih na prisilni rad... - Triksi je uvijek osjetio kad jakoj strani.

Vjerujem da bi mi Dobli i Triksi ovo jednoglasno potvrdili.

Tako sam se otprilike i ja osjećao onog dana kad je Triksi prvi put u moje desno uho izrekao svoje čuveno - Mladiću i gospodine, mislim da....

Nakon što sam bezuspješno pokušao sebe uvjeriti da sam ' skrenuo ' s pameti i nakon što sam doživio gromoglasan smijeh prijatelja kojima sam pokušao objasniti ovu pojavu osjetio sam se prisiljen prihvatiti da su Dobli i Triksi, kako sam ih tek kasnije nazvao, samo dio moje prirode.