Samoobjava trojedinoga Boga prikazana je kao poziv na zajedništvo s njime »po vjeri u njegovu riječ«.

Preko koga će drugoga Isus činiti čuda u ovom svijetu ako ne preko nas svoje braće i sestara koji se dičimo što smo potomci vjernih svojih predaka, koji su nam sačuvali i predali vjeru u Trojedinoga Boga, koji su nam vlastitom krvlju branili svoje svetinje koje mi danas tako često puta odbacujemo ili olako zamjenjujemo prolaznim užicima.

Mons. Huzjak u propovijedi je kazao da se u svakom vjerniku koji sluša riječ i susretne trojedinoga Boga mora dogoditi barem mali pomak da bi svijet postojao bolji.

Kad je riječ o Presvetom Trojstvu, za nas uvijek ostaje najteže pitanje odnosa vjere Crkve u trojedinoga Boga prema starozavjetnom strogom monoteizmu (jednoboštvu).

Neka vam obuzme cijelo biće - tijelo, dušu, um, volju, misli, osjećaje, ono što činite i ono što ne činite - i označivši ga križem, neka ga cijelog ojača i po sveti u Kristovoj snazi, u ime trojedinoga Boga.

Dok ga molimo da vam srca učini dostojnima svoje božanske nazočnosti te po vama prožme međuljudske odnose civilizacijom života i ljubavi, zazivamo na sve blagoslov Trojedinoga Boga: Oca i Sina i Svetoga Duha, stoji u poruci.

U ovome trenutku velike milosti i radosti za našu Družbu Kćeri Božje ljubavi hvalimo i slavimo neizmjernu dobrotu Trojedinoga Boga i zahvaljujemo Njegovoj Očinskoj providnosti za dar naših pet sestara Blaženica, prvih članica Družbe uzdignutih na čast oltara.

Zazivajući na kraju ovoga Kolokvija blagoslov Trojedinoga Boga na sve nas, spominjemo se posebno osobe Duha Svetoga, koja je stajala na početku Isusova djelovanja (u vodi rijeke Jordana), na početku apostolskoga djelovanja (na pedesetnicu), na početku našega svećeničkoga poslanja u podijeljenom nam svetom redu, te ga molimo i za sve ovogodišnje krizmanike: neka im bude bliz, neka ih osvježi u njihovoj vjeri te prati na zajedničkom putu vjere i života Crkve

Neka Bog, koji je sama ljubav, uđe u naše domove i zaodine nas u novo ruvo vire u Trojedinoga Boga, dadne nam nadu u vični život, pruži nam savršenstvo ljubavi i zauvik ostane s nama u našim srcima, a mi s Njim u Njegovoj veličini.

To, braćo i sestre, znači da je ljubav Srca Isusova ljubav trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

Crkva se može dičiti svojom širinom samo ako živi ukorijenjenost u otajstvu trojedinoga Boga.

I na kraju svi čemo doći pred lice ISTOGA I TROJEDINOGA BOGA, vjerovali neki u to ili ne.

Treba porušiti svaki idol i na prvo mjesto u životu staviti Boga, Trojedinoga Boga, koji nam se objavio u Isusu Kristu, našemu Gospodinu. 4. Sotonske prakse Ovo je vrlo opsežno područje, o kojemu je mnogo napisano, ali koje nije nikada do kraja proučeno.

To posjećivanje i klanjanje postaje izvorom svake naše čistoće srdaca, djevičanstva i bračnoj vjernosti te svake druge moralne kreposti jer nam vjeru, nadu i ljubav povezuje i spaja s životom Trojedinoga Boga.

Naš hrvatski narod svoju opstojnost danas zahvaljuje upravo vjeri u Trojedinoga Boga i osobitoj ljubavi prema Majci Gospodinovoj.

Stol je svečano serviran, na stolu je božićna pšenica, čaša s tri svijeće koja simbolizira vjeru u trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

Tako ništa nije novo, nemam ništa novog što bi bilo moje, braćo, nego sve što mi je rečeno dolazi iz božanskog znanja i iz usta TROJEDINOGA BOGA

Potičući na povjerenje u Trojedinoga Boga, na kraju svoje homilije biskup je vjernike potaknuo na molitvu za Crkvu, da ponovno na svoje čelo dobije Božjeg i svetog čovjeka, koji će uspjeti odgovoriti izazovima Crkve i svijeta, a u molitvi vjernika upućena je i posebna zahvala Bogu što je za pontifikata Benedikta XVI. uspostavljena Đakovačko-osječke crkvena pokrajina.

Predavao je Duhovno bogoslovlje, Kozmologiju, Teodiceju, Otajstvo Trojedinoga Boga, Granična pitanja teologije i prirodnih znanosti i još razne druge predmete.

Zahvaljujući sv. Ljudevitu Grignionu de Monfortu, shvatio sam da je istinska pobožnost Majci Božjoj upravo kristocentrična, dapače da je najdublje ukorijenjena u otajstvo Trojedinoga Boga, kao i u otajstva utjelovljenja i otkupljenja.« Govoreći o doprinosu pape Ivana Pavla II. mariologiji i marijanskoj pobožnosti nakon Drugoga vatikanskog sabora, izlagač je naglasio kako je upravo taj papa ustanovio blagdan Marije Majke Crkve (duhovski ponedjeljak) te u Litanije Blažene Djevice Marije uvrstio zaziv »Marijo, Majko Crkve«.

Mi kršćani vjerujemo u Boga, i to trojedinoga Boga.

Smije li se i današnji Mojsije neodgovorno odnositi prema onima koji se polivanjem (oblak) ili uranjanjem (more) krstiše u ime Trojedinoga Boga?

Uistinu, prvi korak ka iscjeljenju nije uzmicanje od boli nego razumijevanje. (neka te prati Božji blagoslov @ Trešnja na putu povratka Istini u TROJEDINOGA Boga) AMEN

Crkva, nastavljajući Kristovo djelo, i izvan sakramenata oblikuje sakramentale (blagoslovine) pomoću kojih kani: 1. nadvladati sve ono što pogrešna ponašanja ljudi i druge pojave pokazuju kao put suprotan vjeri u Trojedinoga Boga, 2. nastaviti u vremenu i spasenju činiti ono što je činio Krist _ oslobađati za Božju ljubav sve što je zarobljeno nečim, osobito Zlim, 3. očitovati djelovanje Duha Svetoga u svijetu.

Kao nekad, oni koji su se na Mojsija krstili, jeli isto duhovno jelo i pili isto duhovno piće, tako i danas oni koji se krstiše u ime Trojedinoga Boga te u zreloj dobi sakramentom sv. potvrde primiše Silu odozgor: Duha Svetoga, većina njih ni danas nije po Božjoj volji

I oni će svjedočiti o djelima Svevišnjega, Trojedinoga Boga, kojega nisu prije susreli niti vidjeli očima svoje duše.

Tu vjeru u Boga čuvajmo, tu vjeru u Trojedinoga Boga prenosimo svojima, osobito u okviru svojih obitelji.

Još kada si posvijeste da kroz molitvu i žrtvu proslave i zavjetni dan, zaista će biti prepoznati kao vjernici koji svojim radosnim svjedočenjem žele svojoj općini mir i dobro, kao i napredak koji se temelji na sakramentima i vjeri u Trojedinoga Boga.

Mt 25, 31) te mu se, pošto bude uništena smrt, sve podvrgne (usp. 1 Kor 15, 26 - 27), neki od njegovih učenika putuju zemljom, drugi se - navršivši ovaj život - čiste, a neki su proslavljeni motreći »jasno samoga trojedinoga Boga kakav jest«; premda na različit način i u različitom stupnju, ipak svi dijelimo zajedništvo u jednoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevamo svome Bogu istu pjesmu slave.

Molimo Trojedinoga Boga da ono što je Papa posijao donese obilan rod u našem životu.