Sa atmosferom na vrhuncu div (doslovno) Carl Cox dolazi na stage i automatski vuce smiješak na lice? Uz gromoglasnu najavu Coxa na mikrofon ekipa je poludila te se još deset minuta nije moglo ništa cuti od vriskova, fuckaljki, povika, deranja, urlanja, indijanskih poklika te i necega blizu životinjskim krikovima? Ljudi su bili izvan sebe i vladao je potpuni sklad, nešto doista predivno? Nikome nije bilo bitno dali želiš njegove vode ili si joj stao na novu cipelu ili mu/njoj pak pipaš lika/curu koju je upravo? upecao/la? (cega je iako u nedostatku alkohola bilo puno, ocito da je vode za gutanje bilo J)? Bilo je jedino bitno to da se muzika cuje što bolje, da se Carl vidi što jasnije? Tu bih samo napomenuo da su bassevi bili truncicu prejaki pa se srednji tonovi nisu najjasnije culi no nije bilo to toliko bitno, culi su se? Kao i što nije moguce ne radi niti jednu tehnicku pogrešku kroz kompletan set, vrti sve od electra do laganica, malo hitova te malo malo onog? cistog? techna? Uspjeva i sa najjednostavnijim cimalicama dignuti ekipu tipa bass dolje, bass gore? Njegova velicina Carl Cox je svirao? Apsolutno svaka osoba u toj prostoriji je znala koga je došla slušati i zašto te nije bilo nikoga tko je imalo pomišljao na tucnjavu, zaradu ili bilo što loše vezano za išta? Svi su samo slušali i plesali? Između ostaloga je pustio Pontape (J), neku obradu Rockera, Man alive, D-clash, Manipulated? Kao i svaki njegov set bilo je tu dosta hitova ali to sve njega i cini Carl Coxom ako se mene pita pa tu nema puno za prigovarati, uostalom hitovi su jer su dobri a npr.